Dugo se očekivala odluka, neki su se nadali da će Rakitić nastaviti s igračkom karijerom, ali nakon dužeg razmišljanja Ivan je donio pametnu odluku i oprostio se od profesionalnog igranja s 37 godina. Kao i uvijek, Rakitić je odlučio logično, osjetio je da je njegovo vrijeme prošlo i na vrijeme se povukao.

Rakitić je rođen 10. ožujka 1988. u Rheinfeldenu, nedaleko od Basela. S nogometom je počeo u malom Möhlinu, gdje mu i danas živi obitelj, a ubrzo je, točnije 1995. godine, došao u FC Basel. U Baselu je igrao u svim mlađim kategorijama, a igrao je i za sve mlade reprezentacije Švicarske. Pokazao je odmah svoju kvalitetu, a bio je i kapetan momčadi.

Otac Luka puno se brinuo o Ivanovom napretku u Baselu, radio je, ali se stalno skrbio i želio da mu sin bude u najboljim rukama. Pratio je svaki njegov trening i utakmicu. Luka Rakitić je također bio nogometaš, bilo je nezgodno igrati protiv njega jer je bio čvrst u duelu i nisi se baš mogao puno naigrati pored njega. Ivanov stariji brat Dejan imao je isto dobre kvalitete, no imao je problem s ozljedama, koje su ga spriječile da se dokaze.

S vremenom zavolio Hajduk

Viđali smo se često po turnirima, raznim feštama i na druženju hrvatskih klubova. U regionu Basel bila su tri hrvatska kluba, Alkar, NK Posavina I NK Pajde, koje je osnovao Luka Rakitić. Kasnije su Pajde promijenile ime u Dinamo, što i ne čudi jer svi znamo da su Rakitići veliki dinamovci. Ipak, mama Kata je simpatizirala Hajduk, a i Ivan je kasnije preko svojih prijatelja i kuma također zavolio poljudski klub. U Baselu je sad samo ostao HNK Croatia Basel, Dinamo više ne postoji, a i Ivan je neko vrijeme financirao taj klub.

Dejan Rakitić i Damir Maričić

PRIVATNA ARHIVA

Rakitić je sve do U19 igrao za švicarsku reprezentaciju, ali je uvijek pratio hrvatsku ligu i hrvatsku nacionalnu vrstu. Mogu se pohvaliti da sam rano prepoznao njegovu kvalitetu i da sam s njim, kad je imao tek 17 godina, napravio prvi razgovor za Sportske novosti. Hrvatska je igrala 2006. protiv Argentine i tada su, ako sjećanje ne vara, počeli razgovori oko Ivanovog igranja za hrvatsku reprezentaciju. Po jako hladnom vremenu Hrvatska je pobijedila s 3:2 Argentinu, a Modrić je debitirao.

Taj dan, kad je Rakitić trebao odlučiti za koga će igrati, ostao mi je urezan u pamćenje. Bila je subota, a Ivan je rekao da će nazvati izbornika one reprezentacije za koju se odlučio, Slavena Bilića ili Köbija Kuhna. Cijeli dan sam čekao jer su mi obećali javiti se, no neizvjesnost je potrajala i tek navečer mi je Dražen Antolić, kolega iz Sportskih novosti, javio da se odlučio za - Hrvatsku.

Ne mora me zvati

Imao sam broj od Köbija Kuhna, tadašnjeg izbornika Švicarske, kojeg sam priupitao je li ga Rakitić nazvao. Mirno u svom tonu popularni Kuhn je rekao:

“Dečko pravi veliki teatar. Nije me zvao i ne mora. Njegovo je da odluči za koga će igrati, previše se diže dreka oko toga.”

Nedugo nakon što je Ivan odlučio čiji će reprezentativni dres nositi, u jednim lokalnim novinama, 20 Minuten, izašao je članak u kojem je pisalo da se familiji Rakitić prijeti što je odlučio igrati za Hrvatsku. Mnoge je to iznenadilo, Švicarska je mirna, sigurno nije tako žestoka i zašto bi im se prijetilo zbog toga...

Igrao sam tada za veterane koje je vodio legenda švicarskog nogometa Karli Odermatt, branio je CEO Swissa Andre Dose, nastupali su i neki bivši nogometaši Basela, a mnogi od njih su komentirali i čudili se da je netko prijeti Rakitićima jer to u Švicarskoj nije uobičajeno, no što se stvarno sve događalo zna samo obitelj Rakitić. Ivanu su se događali još neki neugodni slučajevi, poput gađanje kamenom, no sve je to prebrodio i prošao.

Iz Basela je prešao u Schalke, gdje ga je tadašnji trener Felix Magath uzeo na zub i poručio da može ići iz kluba. Čudno, Basel je prodao Rakitića za 5 milijuna eura u Schalke, koji ga je prodao Sevilli samo za 2 milijuna eura. Magath mu je time napravio najveću uslugu jer je Rakitić odlaskom u Sevillu pronašao sebe, dokazao se i poslije došao do Barcelone. Od malog Möhlina, a preko Basela, Schalkea, Seville, Barcelone, završio je u Hajduku. Ivan doista može biti ponosan i zadovoljan što je napravio u svojoj karijeri.

Uvijek pametno

Sjećam se, gledao sam njegov debi u majici Basela, pred punim stadionom djelovao je mirno, sigurno, igrao bez panike, a pitao sam ga poslije utakmice je li uopće imao tremu, a kroz smijeh mi je odgovorio da - nije.

Za Rakitića se može reći da je bio jedan od pametnijih igrača, koji je znao iskoristiti svoje vrline, a sakriti mane. Nije brz, nije prodoran, ali je sa svojom nogometnom inteligencijom uspio napraviti veliku karijeru. Sigurno može puno zahvaliti i svom ocu Luki, koji ga je forsirao, dosta se trudio oko sinovljeve karijere i puno toga je njemu podredio. I ova odluka da se povuče došla je u pravo vrijeme, kako na terenu, tako i izvan terena, Ivan zna - pametno.