Mlada vrsta Ivice Olića u utorak u Budimpešti igra iznimno značajnu utakmicu u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2027. Suparnik je Mađarska, jaka nacionalna vrsta koja, uostalom, još nema poraza u skupini.
Na desnom beku mlade reprezentacije igra Teo Barišić (21), mladić koji je rođen u Francuskoj, tamo živi. Njegovi roditelji Pero i Draženka rođeni su u Zenici, no preselili su se u Francusku. Prvi je stigao otac, prije gotovo 40 godina, kako bi nastavio profesionalnu ragbijašku karijeru. Kasnije je pronašao posao i ostao. Teo ima i dvojicu starije braće...
Pitamo Barišića kako je zadovoljan dosadašnjim dijelom kvalifikacija i čemu se nada u sudaru s Mađarima.
- Možemo biti prilično zadovoljni našim dosadašnjim kvalifikacijama. Pokazali smo karakter. U Turskoj smo odigrali neriješeno, mogli smo i pobijediti, bila je to prava borba. Protiv Ukrajinaca kod kuće također je bilo jako teško. U nekim trenucima su nas pritisnuli, ali uspjeli smo sačuvati 1:0. Pobijedili smo i Litvu, također kvalitetnu ekipu, ali tu smo bili bolji i stvorili puno više prilika. Možemo biti ponosni, a bilo bi još ljepše kad bismo sve zaokružili pobjedom protiv Mađara i ostankom na prvom mjestu - kaže nam Barišić za uvod.
Vjeruje li da će ova generacija igrati na Euru koje zajednički organiziraju Srbija i Albanija?
- Naravno, mislim da imamo šanse za plasman. Imamo stvarno jako, jako dobru momčad, dajemo sve od sebe i vjerujemo u sebe, u stožer i u cijelu ekipu, to je naša najveća snaga. Uvjeren sam da možemo daleko dogurati i izboriti Euro.
Za utakmicu s Mađarskom, nakon što je igrao za Dalićeve Vatrene protiv Farskih Otoka, u mladu vrstu vratio se Luka Vušković.
- Povratak Luke Vuškovića može nam biti samo ogroman plus. Svi znamo kakve kvalitete ima, to nam puno znači i sigurno će nam pomoći.
U obrani igra s - Dalmatincima. On je jedini “stranac”...
- Da, da... Odlično se slažemo, dijalekt se malo razlikuje, ali meni to ne predstavlja problem, mogu ih razumjeti. Imaju svoj poseban dijalekt, ali s tim nemam nikakvih problema. Da, istina je da se u obrani vidi da su svi igrači iz Dalmacije. Tu su Hodak, Prpić, Mlačić, Vušković, Hrgović, Silić i ja, koji sam malo “stranac” među njima.
Vi ste igrač koji je stigao iz dijaspore. Roditelji su iz Zenice, vi ste rođeni u Francuskoj i tamo živite. Kako je došlo do toga da zaigrate za Hrvatsku? S kime ste imali prvi kontakt? Je li vam uvijek bila želja igrati za Hrvatsku?
- Jednostavno, moji roditelji su Hrvati, rođeni su u Bosni, ali mi smo Hrvati. Odlučio sam igrati za Hrvatsku jer je srce reklo svoje, želim braniti boje svoje zemlje i volim svoju zemlju. Dakle, to je to, i s ponosom i čašću ću braniti taj grb. Prvi kontakt sam imao sa Stipom Pletikosom i sve se odigralo vrlo jednostavno.
Tata je bio ragbijaš, vi ste ipak izabrali nogomet?
- Da, moj otac je bio ragbijaš. Jedan od moje braće ga je slijedio, a drugi je izabrao nogomet. Imamo prilično sportsku obitelj. Ali, moj idol je bio Lionel Messi u to vrijeme i on je malo potaknuo moju ljubav prema nogometu. Također, puno sam igrao nogomet s dvojicom starije braće.
Prošle sezone ste igrali i za prvu momčad Lyona, ove sezone nema nastupa? Što se dogodilo? Kakav je sad vaš status u drugoj momčadi? Je li u Lyonu prevelika konkurencija na desnom beku?
- Ne, ove sezone sam bio nekoliko puta s prvom momčadi, ali nisam bio pozvan na neke utakmice. To su odluke trenera. Ne bih rekao da je konkurencija velika, to je prije svega izbor trenera, ali ja ne odustajem. Znam svoje kvalitete i znam da mogu biti dio te momčadi. Nastavit ću raditi, vjerujem u sebe i svoje sposobnosti. Znam što mogu pružiti. Čekam svoj red.
Hoćete li ostati u Lyonu ako nećete igrati i dobiti priliku?
- Što se tiče toga hoću li ostati u Lyonu ili ne, sve će ovisiti o tome hoću li igrati ili ne, ali za sada to nije pitanje. Dat ću sve od sebe da igram za Lyon, jednostavno tako.
U hrvatskim medijima pojavljivale su se informacije da su za vas zainteresirani Dinamo i Rijeka. Je li to bilo točno? Jeste li vi imali takve informacije?
- Da, naravno, bili smo u kontaktu s ta dva kluba. To su zaista odlični klubovi i lijepo je da takvi klubovi pokazuju interes za mene.
Biste li željeli igrati u hrvatskom prvenstvu?
- Hrvatsko prvenstvo je vrlo dobro prvenstvo. Nisam zatvoren za ideju igranja u Hrvatskoj, ali za sada sam u Lyonu.
Tko vam je nogometni uzor? A tko vam je najbolji desni bek na svijetu?
- Moj najveći nogometni uzor je Cristiano Ronaldo, zbog svog rada i svega što radi. A najbolji desni bek trenutno je bez sumnje Achraf Hakimi.
Sanjate li poziv u A reprezentaciju Hrvatske?
- Naravno, poziv u A reprezentaciju je moj san. Sanjam o tome od malih nogu, otkad ih gledam na televiziji. Dakle, da, to će biti san i dat ću sve od sebe da ga ostvarim. To je jedan od mojih prvih snova - zaključio je Teo Barišić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....