Govorili su engleski analitičari po saznanju postave da ne mogu vjerovati kako Gareth Southgate nije u igru uvrstio Jacka Grealisha. No, kada imate roster kao taj izbornik, onda možete kalkulirati i ići kontra teorijskih strujanja.

Southgate je Zlatku Daliću suprotstavio postavu u 4-2-3-1 sustavu i po viđenom u 90 minuta malo je toga pogriješio. Englezi su bili bolji, djelovali su fizički moćnije, a u obrambenom dijelu bili su bitno uvjerljiviji nego u prijašnjim utakmicama s Hrvatskom.

Druga kubikaža

Stvorili su više prilika, imali stativu, a našima su dozvolili tek dvije i pol poluprilike, kada su Perišić, Rebić i Pašalić šutirali (slabo) nakon odbijene lopte. Gledamo li stvari objektivno, golman Pickford ne bi trebao biti ni ocijenjen...

Je li to znak da je Hrvatska bila slaba? Ili da je Dalić pogriješio u taktičkim izborima? Svatko ima svoju tezu je li trebao startati s Petkovićem i ostaviti Rebića na boku, ili Kramarića staviti u centralu iza prve špice, ili nešto treće... Činjenica jest da se temeljno tehničko-tehničke stvari ne bi mogle promijeniti. Engleska, naime, ima drugu kubikažu motora u odnosu na Hrvatsku, te joj to omogućuje da bude u bržem ritmu, prije na lopti u duelu, lakše pobjegne u prodor i onda jednostavnije stvara matne pozicije. Istodobno, takva fizička nadmoć omogućuje Southgateovoj momčadi da se brzo vrati u obranu i s više igrača blokira napade Hrvatske.

Kad bismo dvije momčadi stavili na vagu tehničke kvalitete, kombinatorike i vizije igre, Hrvatska bi bila u prednosti.

Problem brzine

Sve ono što Englezi znaju po toj liniji igre Vatreni rade bolje i raznovrsnije. Problem je što zbog veće brzine Englezi mogu blokirati tu vrijednost Hrvatske, a naši ne mogu nametnuti svoj forte. Istodobno, tehničkom kvalitetom Dalićevi su reprezentativci tijekom igre umanjili goropadnost Engleza, koja je na početku utakmice bila odraz spomenutih razlika u moći.

Pogled prema defenzivi

Da bi to uspjeli ostvariti, morali su više energije i pažnje usmjeriti defenzivnoj igri, a to onda logično oduzima energiju da se nešto više napravi u igri prema naprijed.

Jedino što može čuditi jest to da se netko čudi zašto su odnosi na terenu takvi. To što su Englezi brži i fizički moćniji nije stvar taktike, volje, pripreme ili izbora pojedinaca. To je jednostavno stvar prirode, koja je brzinom i fizičkim potencijalima bogatije podarila engleske reprezentativce.

Sve u svemu, nastup Hrvatske, tehnički gledano, nije razočaranje. Štoviše, Dalićeva je momčad izgledala onako kako se s pravom očekivalo - kao momčad! U odnosu na proteklo razdoblje kada tu strukturu formacije, svejedno o kojem sustavu ili taktičkom pristupu govorimo, nismo vidjeli, ovo je ključno ohrabrenje za iduće dvije utakmice, sa suparnicima protiv kojih će biti komplicirano, ali koji su ipak bliži našem okviru potencijala.