Kad je Luka Modrić stavio loptu na bijelu točku, već smo imali priču. O sjajnom petku u kojem smo uživali u sjajnim predstavama hrvatske nogometne budućnosti, od Sučića, Šutala, Šimića i Kačavende do Stanišića, Gvardiola i Sose, ali i petku u kojemu su nas prema Kataru pogurali senatori.

Perišić i Modrić, prije njih Brozović onim golom za pobjedu u Slovačkoj. Fina priča o odličnom miksu mladih i starih, napokon uklopljena u logičan nogometni izričaj i atraktivnu Hrvatsku. No, Luka Modrić je promašio, treći put u karijeri u dresu hrvatske reprezentacije, pa su na kraju ipak rješavali ovi iz “novog vala”.

Gvardiolov prvijenac, potom i Livajin (iako je stariji i iskusniji, smatramo ga novim) pogodak za uvjerljivu pobjedu. I još jednu utakmicu u kojoj Hrvatska nije primila pogodak, šestu zaredom. Zabila nam je samo Slovenija, poslije toga 616 minuta nitko. I baš u utakmici u kojoj je Hrvatska zaigrala s najmlađom obranom ikad u kvalifikacijama, srušila je i rekord, dosad smo bez primljenog pogotka u kvalifikacijama izdržali najviše 575 minuta.

Perišić lovi Mandžukića

A uz pohvale svim tim novovalnim dečkima ipak treba skinuti kapu i pred Ivanom Perišićem. Mnogi su ga već puno puta otpisali, pogotovo to vrijedi za Inter, a on opet igra u velikoj formi. I zabija važne golove za reprezentaciju.

Imate dojam da su svi slični, predvidljivi, tamo s lijeve strane, pa udarac desnom nogom, međutim, još uvijek su ti udarci nezaustavljivi. I u pravo vrijeme, uvijek kad treba, ovog puta u zadnjim sekundama prvog dijela. I osmijeh na kraju utakmice, djeluje zadovoljno, motivirano. Nema bolje najave za Osijek, za “njegov” Osijek, jer u Gradskom vrtu zabio je Perišić već sedam pogodaka za reprezentaciju, svakome protiv koga je tamo igrao.

Leži mu taj stadion, taj teren, mogao bi i protiv Slovaka, kojima je također već dvaput zabijao. Dva mu gola još ostaju do Marija Mandžukića, tri da ga prestigne i postane prvi do nedodirljivog Šukera. Perišić nije “devetka”, ali zabija kao da jest, više od mnogih naših “devetki” u prošlosti. Neka nastavi svoj osječki niz, neka stigne Mandžu i odvede Hrvatsku još bliže Kataru.