Ivan Rakitić više nije Vatreni, ali hrvatski vezni red i dalje ima “mercedesovske“ reference. Luka Modrić prvi je igrač Reala i izabran u najbolju postave La Lige, Marcelo Brozović je najkvalitetniji zadnji vezni Serie A i također odabran u top 11 prvenstva, Mateo Kovačić finalist je Lige prvaka i to s priznanjem navijača Chelseaja za klupskog igrača broj 1 u sezoni 2019./20., Nikola Vlašić je vodeća zvijezda ruske lige, Mario Pašalić dokazana kvalitete u talijanskom nogometu.

Dugačka potraga

Vezni red je i dalje najveća snaga Hrvatske, a reprezentacija igra loše. Zašto? S Francuzima i Portugalcima, koji su moćni, igrački se nismo nosili, slabije Slovence, Ciprane i Maltežane nismo nadigrali izvedbom koja bi rodila brojnim šansama i pogocima.

Gdje zapinje? Dio odgovora ide i na račun spomenutih jer neki od njih oscilirali su ili se nisu dovoljno kvalitetno izrazili u državnom dresu proteklih mjeseci, ali glavni je odgovor nedostatak posloženog sustava igre. Koliko god naši veznjaci bili motorički i kreativno jaki, trojica nogometaša nisu dovoljna da bi momčad funkcionirala. Oni moraju dati ton, no za uspjehe na Euru dužni su ih pratiti svi.

U Rusiji je izbornikova orijentacija najčešće bio raspored 4-3-3, čvrsta i kompaktna postavka u bloku. Vatreni nisu dominirali posjedom, osim u pojedinim fazama utakmica, ali moć vezista očitovala se u kontroli suparnika i razigravanju ofenzivaca, nerijetko i kroz brze akcije. To profilu naše ekipe najviše odgovora. I Francuzi imaju sjajne veznjaka pa djeluju tako jer koriste brzinu špica i “betonsku“ obranu. Španjolci će uvijek “plesti” jer u njihovom je DNK pas-igra.

Kako bi vezni red funkcionirao na maksimumu, mora se znati na koji se način razvijaju ofenzivne akcije, kako se napada nakon oduzete lopte, a kako brani po izgubljenoj. Bitni su automatizmi, ni Modrić, ni Brozović nisu igrači koji često sami rješavaju susrete, oni daju sol da “okus” bude vrhunski. Jako je bitna suradnja s napadačima. Tek kad sve štima, ili dovoljno toga u odnosu na suparnika, njihova klasa može činiti prevagu, a ponekad će i jednim potezom odlučiti utakmicu.

Izbornik je dosta tražio, imao je opcije s četiri vezna, s trojicom koji su u liniji ili je jedan ispred, vrtio je i više imena, dobro je za Euro imati plan A i plan B, ali oba moraju biti jasno posložena da bi bila funkcionalna.

Ivan Rakitić nedostaje Hrvatskoj zato jer je igrač iznimne taktičke inteligencije, on čita igru i mijenja vlastito postavljanje u odnosu na rivala, što omogućuje momčadi da se bolje brani i napada.

Zvuči snažno

Jedna taktička preinaka u kojoj je on imao glavnu ulogu potpuno je okrenula odnos snaga u polufinalu Svjetskog prvenstva s Engleskom. Kovačić je nešto drugačiji, Vlašić i Pašalić pogotovo, vezni red Vatrenih zato nije isti, ali i dalje zvuči jako. A igre nema! Bit će je ako cijela momčad, uz pojačanu agresivnost i čvrstinu, bude igrala kompletan nogomet, branila se i napadala zajedno, s idejom i sustavom. Tek tada će Modrić i kolege činiti razliku. Čak i bez Rakitića.