Na jednoj strani politički prosvjed, na drugoj euforični hrvatski tulum
Vruće je bilo na Stephansplatzu, prilično napeta nedjelja za austrijske policajce. U jednom mjestu politički prosvjedi, stotinjak metara dalje raspjevani hrvatski navijači. Skupina od nekoliko stotina ljudi sa zastavama duginih boja bunila se protiv političkog režima u Iranu, natpisi su govorili "Sloboda Iranu", "Dolje Islamska Republika Iran", dominirali su zvižduci i gnjev, a nekoliko koraka dalje pilo se i skakalo, atmosfera je tijekom dana samo rasla.
U jednom času čovjek se popeo na rasvjetni stup, tražio da svi kleknu i započeo navijanje: "Bježite ljudi, bježite iz grada...". Dobio je ovacije.
- Ja sam Vinko Primorac iz Čitluka, trenutačno radim u Düsseldorfu, spontano mi je tako došlo, ništa nije pripremano - smijao se mladić dodajući:
- Ne bojim se visina, pa zašto ne bih? Kad je dobra atmosfera, ponese te...
Uz klasičan glazbeni repertoar od "Moje domovine", do "Jure i Bobana", bilo je i baklji i dimnih bombi, u jednom trenutku policija je zaprijetila:
- Ako ne prestanete s pirotehnikom, bit će vam onemogućen pristup javnom prijevozu do stadiona!
Nitko nije ni trznuo, štoviše, dodali su gasa, baklje su gorjele još jače, broj policijskih marica i drugih vozila se gomilao, ali što su mogli Austrijanci, organizirali su poseban vlak samo za hrvatske navijače do Ernst Happel stadiona. Bolje im je bilo tako, nego da su prijetnju proveli u djelo. Međutim, niti to nije bilo važno jer većina je otišla - pješke.
- Događaj se snima i tko prekrši zakon bit će na temelju snimke gonjen - oglasila se potom policija. Možda se neki neugodno iznenade...
Nekoliko tisuća Hrvata ponovno je napravilo odličnu atmosferu na gostovanju, pretežno ekipa koja živi u Austriji i Njemačkoj, daleko manje iz same Hrvatske. Bilo je i rodbine nogometaša, poput majke i obitelji Ante Budimira, ali na središnjem bečkog trgu nije bilo puno poznatih ljudi. U jednom času visoko na katedrali Svetog Stjepana pojavila se zastava s natpisom "Posušje"... zalijevalo se pivom, veselilo i družilo... Bilo je i klupskih navijača poput vinkovačkih Ultrasa, bilo je mladića s majicama "Sloboda navijačima", raznih ideja i udruga...
Nešto nakon 17 sati krenuo je korteo sa Stephansplatza prema stadionu, ruta je duga 4,5 kilometara i potrebno je oko sat vremena. Bio je pripreman, ali nije najavljen zbog trzavica između raznih navijačkih udruga koje prate Vatrene, to je ta hrvatska priča - dva Hrvata, tri stranke! Iliti jedna reprezentacija, 6-7 udruga ili klubova. Jedna od njih, Iznad svih, organizirala je vlak iz Zagreba, a Mi Hrvati i Sinovi pokrenuli su taj korteo. Oni su bubnjevima i davali ton atmosferi. Pitanje je bi li se dogovorili da su se pokušavali uskladiti o njemu. Ovako je većina ušla u kolonu.
Utakmice reprezentacije okupljanje su Hrvata ih cijelog svijeta, ali godinama su i predmet interesa grupacija koja se posvađaju oko novca, što se ponekad prenese i u medije. Kao što je bilo nedavno...
Nitko se od navijača nije previše obazirao na prosvjednike koji nisu prestajali, satima su izbacivali iz sebe ljutnju. Nisu bili ništa manje "napaljeni" od navijača, za to im nije ni trebao alkohol...
Na Euru 2008., za toliko spominjanu utakmicu Vatrenih s Turcima, o kojoj su i pojedini navijači razgovarali, bilo je više Hrvata. Tada je taj trg začepljen od "kockica", što sada, ipak, niti približno nije bio slučaj. Kočijaši i konji mirno su radili svoj posao podsjećajući da je Beč i dalje srednja Europa kakva se pamti. Štoviše, zaradili su na Hrvatima jer mnogi su poželjeli takvu vrstu turističkog pogleda na grad.
I na Prateru je bila sjajna nogometna atmosfera, utakmica Austrija – Hrvatska pobudila je golemo zanimanje, domaći navijači mahali su prije početka susreta sa sponzorskim zastavama, uveli se u ogled uz Radetzky marš, teško je bilo točno odrediti koliko je na tribinama bilo austrijskih, a koliko hrvatskih navijača zato što su bili pomiješani. Osim iza južnog gdje su bili uglavnom Hrvati. Za službeno hrvatski sektor prodano je 2700 ulaznica, no daleko je više bilo fanova Vatrenih. Najavljeno je dvadesetak tisuća, tako je negdje i bilo... Grmjelo je na Prateru kad su se oglasili hrvatski navijači...
Imali su određenih poteškoća prilikom dolaska na stadion jer su pojedine stranice metroa bile zatvorene, no svi su se snašli. Prema informacijama koje smo dobili to je bilo zbog korištenja pirotehnike hrvatskih navijača na lokacijama s velikim brojem ljudi. No, najvažnije da su bili složni, da je među njima vladalo jedinstvo.
18.25: Na bečkoj katedrali sv. Stjepana na Stephanplatzu izvješen je navijački transparent na kojemu stoji natpis: ‘Posušje‘.
VIDEO: Snimio čitatelj SN-a
18.00: Krenuo je i korteo hrvatskih navijača od Stephanplatza prema Ernst-Happel stadionu.
VIDEO: Snimio čitatelj SN-a
18.15: Hrvatski navijači krenuli su prema stadionu. Policija je nakon bakljade na Stephansplatz zaprijetila kako će identificirati sve koji su radili probleme, ali incidenata zapravo i nije bilo, atmosfera je sjajna. Vatreni će na Prateru imati gromoglasnu podršku, na mitski stadion stiže vojska hrvatskih navijača, njih 20 tisuća.
>>> 17.10 Pojačavaju se policijske snage. S jedne strane hrvatska pjesma, s druge strane zvižduci i političke demonstracije protiv režima u Iranu. Svega ima na Stephansplatzu, a nadajmo se da neće biti problema jer policija je već nekoliko puta preko razglasa upozorila hrvatske navijače da ne pale baklje i ostala pirotehnička sredstva.
Nakon što je u posljednjih sat vremena upaljeno desetak baklji, policija je našim navijačima zaprijetila da će im biti zabranjen gradski prijevoz na putu do stadiona ako upale još samo jednu, ali ni to nije pomoglo. Odmah nakon toga upaljeno je još nekoliko baklji...
VIDEO: DRAŽEN ANTOLIĆ
Ako ćemo ovako dominirati i na terenu kao na bečkim ulicama..., prvo je palo na pamet u nedjelju oko podneva kada smo zagazili na Stephansplatz i ugledali trg okupan kockicama, baš kao prije 14 godina na Europskom prvenstvu.
- Utakmica nije niti počela, a već vodimo 3-0 - prokomentirao je jedan od prethodnice, momak iz Stuttgarta, dok je austrijskom prijestolnicom odzvanjalo "Zovi, samo zovi..."
Doduše, ovo je samo najava općeg spektakla u režiji hrvatskih navijača jer je oko 16 sati stiže i ekipa iz navijačkog vlaka, ali i mnogi drugi, većinom gastarbajteri, razasuti po Njemačkoj, Austriji, ali i dalekoj Skandinaviji. Teško je bilo procijeniti, ali pogled je zbrajao više tisuća ljudi. Deset? Lako moguće. Možda i više.
VIDEO: TOMISLAV JURANOVIĆ
- Velika većina nas je došla u subotu, ali čuvali smo se za danas. Ponedjeljak? Šuti, uzeo sam slobodno. Bolovanje? To si ti rekao - smijao se Tomislav koji kruh zarađuje u Münchenu kao konobar.
- Love? Dovoljno za ovakva zadovoljstva...
VIDEO: DRAŽEN ANTOLIĆ
Hrvatska okupacija Beča počela je, dakle, još debelo tijekom subote, pogotovo oko Pratera gdje se njemački gubio pod navalom balkanskog izričaja. Ako vam kažemo da doslovce ni u jednom lokalu nismo morali pričati niti jedan drugi jezik osim hrvatskog, sve smo vam rekli. Uglavnom, nakon tri klika stigli smo do grill bara Semberija, roštiljarne ex-Jugoslavija, s vlasnikom Srbinom, gostima Bosancima i konobarom Hrvatom. Ovdje dvojezični jelovnici nisu problem.
- Pa da ste barem došli 15 minuta ranije - krenuo je vlasnik. - Tu je dosad bio Luka Modrić s Ivicom Vastićem i cijelom svojom familijom, majke mi - pokazivao je prstom dok je nama oslobađao stol.
- Miješano meso su krknuli i otišli...
Miješano meso krknuli smo i mi - odlično je! - ali dokaz kapetanova dolaska u Semberiju nismo dobili. Bilo bi, doduše, čudno da je noć prije utakmice izašao na deset ćevapa.
VIDEO: TOMISLAV JURANOVIĆ
Kako god, dok je noć posustajala, a dan dobivao na snazi, oko Pratera i dalje su odjekivali taktovi hrvatskih budnica. Vjerojatno after ekipe koja je bila na koncertu Zaprešić Boysa u Areni 34. Kažu neki da je bilo odlično. Mi, doduše, nismo provjeravali, dunja u Semberiji nas je prevarila.
A ujutro na doručku u hotelu - tata i mama Kramarić. U gradu, pak, obitelj Budimir. Među mnogim ionako poznatim facama s reprezentativnih putešestvija. Nalikovalo je kao da smo kod kuće.
- Pa i jeste - nudilo je Karlovačko ekipa iz Zagreba, punih spremnika vlažnih grla i decibela.
Policije je mnogo i iz kombija upozorava da se ne koriste pirotehnička sredstva jer se sve snima i na osnovu tih snimki mogu privesti navijače.
- Ne sjećam se kada nas je bilo baš ovoliko. Guštanje na najjače. Hoće li biti snage? Ne brini, pa nismo još niti počeli, kaj ti je. Vrhunac će biti na stadionu. Da proslavimo Final Four i ispratimo ih kako treba na Svjetsko prvenstvo. Jer, dečki su opet frajeri. Ne bih se čudio kada bismo opet dogurali daleko. Iskreno, ne vidim mnogo boljih reprezentacija od naše - "trezveno" je analizirao Petar s Vrbana. - Ali ne čudi me da nas je danas ovdje toliko. Mnogi, nažalost, neće moći u Katar, pa je ovo idealno mjesto za "oproštajku" prije odlaska u Dohu - dodao je pa s ekipom poveo "U boj, u boj". Uskoro je Stephansplatz gorio. Doslovce i preneseno. Ludilo je potpuno.
