OK, momci, epilog je zaslužio euforiju, dozu patetike i par doza zaborava. Uostalom, kad su svjedoci veličanstvenih karijera Michaela Douglasa, Roberta De Nira, Morgana Freemana i Kevina Klinea pogledali komediju "Legende u Vegasu", obožavatelji su si "limunadu" tumačili kao relaks četiri oskarovaca u finišu karijeru. Ono što im ne bi oprostili, kritički gledano, u ranijim fazama holivudske karijere, na pragu sedamdesetih honoriraju im s okvirom dotadašnjih fantastičnih im filmskih dionica...
Luka Modrić (39) i Ivan Perišić (36) legende su u Vatrenom. U klupskom nogometu predstavnici elitnih okruženja i trofejnih dometa ponovili su se, ili potvrđivali, u reprezentativnoj priči. Što im je bilo bitno teže nego što su mogli činiti u velikanima kao što su Real, Bayern, Inter, Borussia Dortmund, gdje su bili dio moćnih klupskih strojeva globalne snage.
Danas zajedno ta dva tipa imaju 75 godina. I bez da se itko nađe podcijenjenim, djeluju kao turbo pogon momčadi koja ne prestaje dojmiti svijet. Naime, taj svijet, globaliziran do boli, fokusiran na materijalne iskorake, a koji se najpraktičnije upražnjavaju u klupskim zbiljama, ne može shvatiti što se to događa u "periferiji". Jer Hrvatska, na stranu naš ponos i drčnost, ipak je globalno, opće i nogometno, doživljena kao periferija. Drugačije ne može biti za zemlju koja ima manje od četiri milijuna stanovnika i čiji klubovi u europskim natjecanjima, uz čast Dinamovim iskoracima kao izuzetak, predstavljaju autsajdere.
No, kada koncentrirate najbolje izdanke te "periferije", koji su prepuni strasti da pokažu kako u istovrsnim uvjetima nisu djeca dometa periferije, onda se dogodi Hrvatska. Reprezentacija koja prkosi svim logikama (ne)moći pred (naj)većima, odnosno koja pokazuje da kad se ostavi po strani novac i drugi faktori razlike klupskog nogometa, u izvornom nogometnom nadmetanju postaje protagonist. Eto, takva stvarnost u posljednjih 15-ak godina, nadovezana na (brončane) nagovještaje iz 1990-ih, generirana je simbolički talentom i potencijalom ova dva starca.
Kako Luka Modrić na pragu 40. i Ivan Perišić na pragu 37., nakon što je doživio najtežu ozljedu za nogometaša, mogu biti protagonisti u dvoboju s reprezentacijom koja ima, zasigurno, najveću moć među svjetskim velesilama? Imati moć ne znači, naravno, da ćete biti najmoćniji u učinku...
Dakle, u klubovima vrijede jedna pravila nogometa, u kojima je, među ostalim, uloga individualne velike vrijednosti ogromnog utjecaja na rezultate. U reprezentativnom nogometu, ako igrate na tu kartu individualnosti, dobit ćete samo skup sjajnih pojedinaca koji ne djeluju kao skladna cijelina. Ukoliko se držite zakonitosti reprezentativnog (iskonskog u kontekstu vrijednosti jedne nacije) nogometa, onda ćete najveću snagu imati kao kolektiv.
To je bila razlika između Hrvatske Luke Modrića i Ivana Perišića, te Francuske Kyliana Mbappea i Ousmane Dembela. Strast kojom su legende Vatrenih pristupili dvoboju kompenzirala je i veću kvalitetu i mlađe noge francuskih vedeta. Modrić i Perišić su strašću potegli sve suigrače da budu maksimalni te su se tako nametnutli objektivno jačoj grupi igrača koji tu strast i kolektivni pristup nisu imali. Barem ne u mjeri koju je imala Hrvatska.
Mnogi ne znaju ili su zaboravili kako je tu strast ukorijenila izvorna generacija Vatrenih iz 1990-ih. Ona je imala senzacionalne pojedince, koji su rasli u iznimnoj konkurenciji nekadašnje države, a nadograđenih u najjačim europskim klubovima onog vremena. Oni su etablirali tu strast igranja za "malu" Hrvatsku protiv najvećih, oni su pokazali kako se može kolektivnim doprinosom kompenzirati realne minuse u odnosu na moćnije. Kolokvijalno nazvana Modrićeva generacija taj je gard Vatrene povijesti odvela na višu razinu. Upravo su Luka Nazionale, kao jedan od najznačajnijih igrača proteklih 20 godina svjetskog nogometa, te Ivan Perišić, dokazana globalna nogometna moć, simbolički predvodnici tog pristupa koji ne trpi komplekse većih.
Upravo u tom okviru, velikih, Modrić i Perišić se potvrđuju u poznim godinama karijere, kada protagnosti takvih razina već duže uživaju (milijunske) mirovine najvišim okvirima hedonizma. To što njih dvojica s 39 i 36 jure kao poletarci više nego dovoljno govori koju strast imaju za nogomet i koji je zapravo temeljni faktor kojim odolijevaju svim teretima godina, skepsama, obezvrjeđivanjima. Reprezentacija Hrvatske je posebna priča, izvan konsteksta logika drugih mnogoljudnijih stvarnosti i njihovih selekcija. Zato je i dalje velika, kao što su njeni velikani upravo i samo to: velikani!
Komentari (0)
Komentiraj