Danijel Subašić oprostio se od Monaca nakon osam i pol godina, ne i od nogometa jer namjerava igrati još nekoliko sezona. U listopadu će napuniti 36 godina, mnogo je vratara starijih od njega u najjačim europskim ligama i renomiranim klubovima.

Zdrav je, a to je ovog časa najvažnija vijest. Štoviše, čak ni klubu iz Kneževine nije definitivno rekao “zbogom”. Otkrio nam je svoje intimno razmišljanje - sada ide dalje, ali ako se dogode dovoljno velike promjene u Monacu možda se jednog dana - i vrati. I ponovno istrči na teren stadiona Louis II.

- Osjećam se dobro i ispunjeno, znam da sam napravio velike stvari. Krenuli smo s dna druge lige, osvojili je, penjali smo se, rasli, do vrhunca osvajanjem Ligue 1 i polufinala Lige prvaka. Svake sezone bili smo među prva tri, prije polufinala imali i četvrtfinale Lige prvaka, igrali dva finala Liga kupa. Drugi sam golman u povijesti Monacu po nastupima iza velikog Jean-Luca Ettorija… Kad-tad dođe kraj, završi ti ugovor, ali lijepo je kad te zovu i šalju poruke svi oni, kako se često kaže, mali ljudi koji rade u klubu i uvijek su mi bili od pomoći. To je gušt i sjajan doživljaj. Nogomet je bitan, ali važne su i ljudske vrijednosti - kazao nam je Subašić u intervjuu za SN nakon objave da napušta Monte Carlo.

Danijel Subašić slavi 2:1 pobjedu Hrvatske protiv Španjolske

NICOLAS TUCAT

Oglasio se i Kyllian Mbappe koji ne krije golemo poštovanje za sve što je Subašić donio klubu, na Instagramu je objavio:

“Ostat ćeš zapisan u povijesti.” Bio mu je na neki način mentor, jedan od glavnih kad je ulazio u ekipu Monaca.

- Lijepo je kad ti takve riječi uputi Kyllian koji je sad top igrač. Drago mi je što me se sjetio. Hvala mu. Točno je, kad je počeo igrati za prvu momčad, bio sam mu mentor utoliko što sam i njega i druge mlade hrabrio da mogu, ali i upozoravao da bude malo ozbiljniji i tada će napraviti vrhunske stvari. Također i da karijera nije duga, da treba zapeti dok si mlad, a na velikoj si pozornici, u Monacu. Na takav način sam ih usmjeravao. Nije to kao kod nas u Hrvatskoj gdje ne znaš što će biti dok ne napraviš transfera van. U Monacu si odmah u žarištu.

Jeste li razgovarali o Svjetskom prvenstvu, zabio vam je gol u finalu, je li vas tješio?

- Nije me tješio. Popričali smo, uglavnom je to bila zezancija. On je normalan i dostupan, super momak. Javi se, a vidjeli smo se nakon toga u Monte Carlu na Formuli 1. Mbappe je s obje noge na zemlji, samo neka mu Bog da zdravlja i da nastaviti raditi kao dosad.

Volite ići na Formulu 1? Jeste li često bili na utrkama?

- Nekoliko puta.

Što je najbolji doživljaj?

- Bolidi jure i ako si dovoljno blizu staze po tebi lete mrvice od guma - smije se Danijel.

Imate li ljubimca među vozačima?

- U biti nemam, dosta je sada mlađih. Drag mi je Charles Leclerc, on je naš, Monegašanin.

U Zadru boravi od 17. ožujka, unajmio je privatni avion kad je počeo koronavirus i doletio kući.

- Čekao sam da se nastavi prvenstvo, tada bih se vratio, međutim Ligue 1 nije odigrana do kraja i to je završena priča. Opet, kupio sam stan u Monte Carlu, imam svoji rezidenciju i uvijek ću se vraćati tamo.

Trajno ste se vezali.
- Naravno.

Princ ne odlučuje

Bili ste ljubimac princa Alberta, jeste li se s njim oprostili?

- Nismo se sada čuli, zna mi se nekad javiti preko poruka. Počašćen sam što sam bio kod njega i na farmi, i u palači, sve je bilo vrhunski. No, nije on u klubu, ne odlučuje.

Čitali smo vašu izjavu u stilu - odbace te kad im više nisi potreban, ne pitaju što si napravio za klub. Razočarani ste što vam

Monaco nije dao novi ugovor budući da je dosadašnji upravo istekao?

Danijel Subašić, Vedran Ćorluka i Mario Mandžukić

RONALD GORSIC/CROPIX

- Nisam razočaran ni sa čime. Sretan sam i zadovoljan čovjek jer sam ni iz čega došao u Monaco koji je u tom času bio na dnu druge lige. Stigao sam bez prebijene lipe, nisam imao za platiti stan, dva mjeseca sam živio u hotelu i lagano, svojim radom, zalaganjem i usredotočenošću na nogomet došlo je sve što sam kasnije napravio. Moja ljubav prema Monacu bit će vječna. Nisam tamo prolaznik kao neki u klubu. Vraćat ću se, imam prijatelje koji su Monegašani. Rekao sam da si jedan takav klub ne smije dopustiti da svakih šest mjeseci mijenja sportskog direktora i sve žive igrače. Ja sam mogao više puta otići, imao sam odlične ponude, ali nisam htio. U Monacu mi je bilo vrhunski, a eto završilo je kako je završilo. Postavili su sportskog direktora koji nema blage veze o nogometu i sad meni nešto priča. U redu, on je poslovni čovjek, ali ne zna ni koliko sam godina u klubu. Primjerice, lani kad mi je otišla tetiva, to je bilo prvi put u tada 7,5 godina da sam se ozlijedio baš u klubu i da je stanka trajala duže od tri mjeseca. I on hladno kaže: “Subašić je često ozlijeđen.” Nakon Svjetskog prvenstva došao sam načet pa su napravili krivu dijagnozu. Na kraju, osjećaš da nema šanse da potpišeš novi ugovor. I ciao đaci. To je tako u nogometu, dok daješ sebe cijeloga, trebaju te, a čim se jednom ozlijediš, maknu te. Ima klubova koji respektiraju starosjedioce i onih koji ih ne poštuju. Ti koji ih ne respektiraju su - nigdje.

I najveći poput Reala rješavaju se legendi. Iker Casillas je morao u Porto.

- Događe se, ali nije isto. Casillas je otišao zato što nije htio biti drugi golman. To je razlika. Ja sam sjedio proteklu sezonu na klupi, meni nije problem biti pričuva. Uvijek sam bio za klub, za atmosferu, i kad sam branio i kad nisam. Ma, ne ljutim se ni na koga. Nema kod mene ama baš nikakve ljutnje, crk’o odmah ako lažem. Ispunjen sam i zadovoljan samim sobom. Mogu u Monaco doći uzdignuta čela i pogledati svakoga u oči. To je najbitnije. Moje brojke i nastupi, igre i kad sam bio ozlijeđen i bolestan, govore za sebe. Kao klub izgubili smo stabilnost kad smo prestali gledati na sport i fokusirali se na business. Ne možeš svake godine kupovati mlade, onda ti u ekipi igra devet mladih i dva starija, a očekuješ da ćeš napraviti rezultat. Nije to tako. U sezoni u kojoj smo osvojili naslov prvaka imali su u prvih jedanaest šest ili sedam starosjedilaca i petoricu ili četvoricu mladih. Tek kad svi uhvate samopouzdanje možeš okrenuti i staviti više nadarenih mladića u prvu postavu. Treba znati voditi klub, nije to nogomet na PlayStationu.

Godinama ste imali okosnicu iz Druge lige, Raggi, Dirar, Germain i vi.

- Uvijek smo bili vojnici kluba. Bez pogovora. Meni je nogomet ljubav prije svega. Ako usto uspiješ nešto zaraditi, dobro je tebi i tvojoj obitelji, ali kad si igrač, gledaš samo travnjak. Imao sam neke ciljeve u životu, mogao sam otići iz Monaca, ali da sam promijenio klub, možda bih izgubio stabilnost i ne bih doživio emocije da sam branio na Euru u Francuskoj. Iza toga odigrao sam top sezonu, osvojili smo prvenstvo, dobio nagradu za najboljeg vratara Ligue 1, na stolu sam držao ponude za pravi transfer, ali opet sam ostao i možda ne bih doživio predivne stvari u Rusiji da sam odlučio drugačije... Kroz život sam išao za svojim snovima iz djetinjstva: da branim Ligu prvaka i za svoju državu. Da ponosno držim ruku na srcu i slušam svoju himnu na Euru i Svjetskom prvenstvu. To su bili moji ciljevi. Zbog toga sam ponosan. To je ono za što sam živio. Novac me nikad nije zanimao, a ako si uspješan i dobar i to dođe.

Nisam ja Buffon

Znamo da vas je htjela Roma i još neki.

- Nikad nisam to želio davati u javnost.

Zatim nas je pomalo iznenadio, ali time zapravo najbolje pokazuje koliko mu Monaco znači.

- Tko zna, možda se jednog dana vratim u Monaco. Ako se promijeni garnitura ljudi, ako Bog da, možda doživim i ja snove da izađem sa svojim djetetom na utakmicu na tom stadionu gdje sam proveo osam i pol godina. Nikad ne znaš što život nosi, što nogomet nosi. Ne nedostaje mi puno da dođem do 300 utakmica. Stao sam na 292.

Kako se Buffon ponovno našao u Juventusu kao golman, stariji nego što je Subašić, ne treba otpisati ni da Danijel opet odjene dres Monaca, iako je to rijetka pojava. Trener je sada Španjolac Roberto Moreno, a prema medijskim napisima vrlo brzo će angažirati sportskog direktora od kojeg puno očekuju. Piše se o Englezu Paulu Mitchellu iz RB Leipziga. Jedna novost u menadžmentu je, dakle, na vidiku već ovih dana, no uprava je ta koja vuče glavne konce.
- Nisam je Buffon. Ali i da nisam prvi golman, braniš kup i dođe se do brojke 300. Nikad ne znaš što neko buduće vrijeme može donijeti. No, sad idem dalje u nove pobjede. Samo neka je zdravlja.

Liga prvaka? Moguće...

Kako god bilo, je li ovo konačan oproštaj ili je zaista moguć “comeback”, pa on i mali Antonio, koji sada ima godinu dana, izađu na travnjak Louisa II, dojmovi su jaki:

- Zadovoljstvo i ponos. Bilo je super, nešto sam uspio napraviti. Kad dođeš na sporedna vrata, a uđeš u legendu, to nije mala stvar. A za dalje, bumo videli - nasmijao se Subašić.

Koliko još mislite braniti?
- Samo neka je zdravlja. Imao sam dvije teške ozljede. Ne razmišljam o tome da prekinem karijeru. Tek sad uživam, nemam se kome što dokazivati.

Jeste li ispunili sve želje u karijeri?

- Jedina životna želja koju nisam ispunio je osvojiti naslov prvaka s Hajdukom. Hoće li se dogoditi, veliko je pitanje. Kad sam krenuo iz Zadra, s 23 godine, i stigao u Hajduk tome sam se nadao. Uzeo sam jedan Kup, igrao Europu, a prvenstvo s Hajdukom san je svakog Dalmatinca. I tada sam to govorio, a to ću uvijek reći. Sve ostalo sam ispunio. Drugo nemam što kazati. Iako sam otišao van s 27 godina, napravio sam sve što jedan nogometaš može željeti. Tko je tada, kad sam prešao iz Hajduka u Monaco, koji je bio zadnji u Drugoj ligi, mislio da ću igrati Prvu ligu, kamoli Ligu prvaka, da ću biti prvi golman reprezentacije na EP-u i SP-u, to se dogodi kad radiš i budeš skroman.

Za koga ćete potpisati ovog ljeta? Grci pišu o interesu Olympiacosa, objavili smo da vas traži Al Nasr iz Rijada.

- Imao sam kontakt za taj klub već prije godinu dana. No, bio sam ozlijeđen i nisam htio napustiti Monaco, baš mi se tada rodio sin. Nisam htio ići tako daleko. Sada sam prvi put slobodan, vidjet ću. Hoće li to biti neki klub u Europi koji igra u Ligi prvaka ili Europskoj ligi, ili iz neke takve zemlje kao što su ove iz arapskog svijeta. Odvagnut ću što će biti najbolje. Ne opterećujem se. Zvao me prijatelj i pitao: “Što ovo piše da ćeš u Englesku kao treći vratar?” Prva informacija… No, da budem drugi golman u dobrom klubu, to mi je isto primamljiva opcija.

Je li nešto blizu?

- Imam nešto. Čekam. Upita je bilo, no moraju poslati konkretnu ponudu. To će se dogoditi možda kroz nekoliko dana. Ili kasnije. Ne zna se sada ni kad će točno početi sljedeća sezona u pojedinim ligama. Nakon 30. lipnja sam slobodan i mogu potpisati za koga hoću. Dakako, za nastupe od nove sezone.

Vuče vas Liga prvaka?

- Moguće je sve. Bitno je da sam zdrav i normalno treniram. Bio sam zdrav i u Monacu, samo što nisam branio. Iako, drugačiji su tri treninzi koje sam radio doma i trčanje, u odnosu na vratarske i veliki teren. Još ne radim na igralištu otkako sam se zatvorio zbog korone. Hoću, vjerojatno s nekim od bivših trenera u Zadru.