Stipe Pletikosa. Legendarni golman, vrsni TV komentator, kineziolog, uskoro i trener s PRO licencom. Uz sve to i čvrstog karaktera, izraženih stavova i promišljanja, bez straha će reći sve što misli. Sportaš koji uživa respekt gdje god se pojavi.
Sportske novosti stoga ga s ponosom predstavljaju kao našeg ekskluzivnog komentatora na predstojećem Euru. Puno je puta bio na velikim svjetskim smotrama, a sada je već i dovoljno dugo s druge strane da može s novinarskom distancom pratiti Vatrene, među kojima ima puno igrača koji su u s njim dijelili svlačionicu. Ne dvojimo da ćemo njegove tekstove s užitkom pratiti.
Bez zločestoće
Stipe, kako ste? Čime ste bili najviše zaokupljeni proteklih tjedana i mjeseci?
- Do prije nekoliko dana bio sam ugovorno vezan uz PlanetSport televiziju, na kojoj sam komentirao utakmice Lige prvaka. I inače sam komentatorski posao radio posljednjih četiri-pet godina, što mi je pomoglo da ostanem blizu nogometa, svoje velike ljubavi. Oduvijek me je zanimao analitički pristup igri, sistematično praćenje igrača, nogometnih trendova... Komentatorski posao pomogao mi je i da kulturološki spoznam nogomet i s druge strane koja nije igračka, natjerao me da pročitam neke knjige kako bih shvatio pojedine epohe, trenerske velikane koji su ih stvarali. Sve te to zajedno drži nogometno budnim.
I kako vam je kao bivšem igraču biti s druge strane?
- Kad si igrač, pa čitaš ocjene i komentare o sebi, onda te neke stvari zabole, neke ne možeš prihvatiti. No, kad si s druge strane, shvaćaš da i taj posao ima svoje zakonitosti, da pojedine stvari gledaš na svoj način, u neke nisi ni dovoljno upućen, pa griješiš u analizama. Na koncu bih rekao da je najvažnije da nema zločestoće. Neznanje će igrač još prihvatiti, ali zločestoću neće.
Nakon što ste godinama bili TV komentator, na ovom Euru ćete se okušati i kao kolumnist u Sportskim novostima?
- Neću reći da sam iskusan u ovom poslu, ali pet godina rada na televiziji ipak su mi donijeli puno spoznaja. Naravno, nije isto komentirati na televiziji i pisati, ali jedva čekam i taj izazov. Svjestan sam da ću sad morati komentirati reprezentaciju, što je opet bitno drugačije nego kad komentiraš strane klubove. Ljudi jako prate što je tko i kada rekao, prate to i igrači. Odgovornost je velika, a moje je da se potrudim biti što je moguće realniji i stručniji. Želim kroz komentare ljudima približiti pojam dodavanja, trčanja, trenerske taktike... Pokušat ću ih što je moguće više i educirati jer i to je zadatak komentatora. Imat ću i pomoć iskusnih i vrlo kvalitetnih ljudi iz Sportskih novosti, tako da se doista veselim ovom novom izazovu.
Prevodnici novog vala
U međuvremenu ste puno uložili i u školovanje?
- Završio sam Kineziološki fakultet, A i B razinu trenerske licence, te sam korak do PRO licence. Međutim, moram iskreno priznati da sam se sada već jako zaželio pravog nogometnog posla, onog neposredno uz teren. No, najprije želim dobiti PRO licencu.
Idemo prije toga malo o Vatrenima. Tri su godine prošle od srebra u Rusiji. Što nam je to srebro nogometno donijelo?
- U razgovorima s mnogim ljudima iz međunarodnog nogometa spoznao sam da se dogodila jedna iznimno bitna stvar. Nakon Rusije je izbrisan stav o Hrvatskoj kao dobroj, ali ipak manje vrijednoj nogometnoj naciji. Mi nismo nogometna velesila poput Brazila, Francuske ili Njemačke, ali smo se od tih manjih nacija statusno najviše približili tim velesilama. Kad znaš da igrač dolazi iz Hrvatske, on ima daleko bolji status nego što ga je imao prije srebra. Naravno da je posljedica toga jačanje uloga naših igrača u stranim klubovima, što je iznimno važna stvar za kompletan hrvatski nogomet.
Nakon Rusije dogodila se i dosta velika smjena generacija. Kako se izbornik nosi s tom smjenom?
- Rekao bih da nam je odgoda Eura kao reprezentaciji koristila. Puno je novih igrača u svlačionici i oni su dobili još godinu dana prilike da spoznaju što je to reprezentacija, kakve donosi privilegije, ali i kakvu odgovornost. Nakon Rusije dugo smo živjeli u euforiji i Euro se pred vratima pojavilo jako brzo, s malo vremena za uvođenje novih. K tome, uvedena je i ta Liga nacija, koja je djelovala dosta zbunjujuće i na sva nas i na same igrače. To prvo izdanje bilo je ipak nedorečeno. Već drugo izdanje se bitno popravilo, imali smo prirodnu skupinu s četiri, a ne tri reprezentacije, stvari su sjele na mjesto. Imali smo i neke lošije utakmice, igrači su spoznali što su kritike i nezadovoljstva kad igraš u dresu Hrvatske. Sve to jako pomaže u uklapanju novih igrača u jednu svlačionicu. Možemo reći da su Petković, Vlašić, Livaković i Barišić predvodnici tog novog vala jer su brzo zauzeli važne uloge u momčadi. Oni danas već djeluju kao da su godinama među Vatrenima, što je najbolji dokaz da je proces njihovog uvođenja dobro odrađen.
Vjerujete u te dečke?
- Mi smo kao nacija inače jako nestrpljivi, često podcjenjujemo važnost procesa, a procesi traže vrijeme. Mi smo, doduše, majstori da improviziramo procese, da se brže od svih prilagodimo u mnogim situacijama, ali nismo mađioničari. Da, vjerujem u te dečke jer imaju kvalitetu i karakter, ali moramo biti svjesni da nemaju onaj istinski automatizam u reprezentaciji. Nemaju ga jer su premalo vremena u njoj. Mi imamo fenomenalan vezni red s kreativnim i moćnim igračima, pa svi mislimo kako trebamo dominirati te igrati brzo i atraktivno. Međutim, kad nema punog automatizma, igrač mora podići glavu, zastati na sekundu, a to je suparniku dovoljno da postavi čvrsti blok i zatvori koridore kojima bi lopta treba proći. Tek sad je Dalić dobio priliku da ih ima deset dana na okupu i siguran sam da će pronaći dvije do tri situacije za automatizme u igri. Što je nama sasvim dovoljno da dignemo svoju razinu.
Englezi jači nego 2018.
S optimizmom čekate Euro?
- Pogledajte sezonu Petkovića, Vlašića, Livakovića i Barišića. Svi su bili sjajni. Vlašić se na kraju ozlijedio i propustio dvije utakmice, ali ne mislim da je zbog toga nastala šteta. Dapače, možda mu je malo “odmora” i koristilo. Dakle, naša nova lica u odnosu na Rusiju su na jako dobroj razini. Pogledamo li stara lica, vidjet ćemo da su Perišić i Brozović imali fenomenalnu sezonu u Italiji. A tamo ih je vodio Conte, koji je majstor za tjelesnu pripremu igrača. Perišić i Broz su me oduševili lakoćom koju su pokazali u prijateljskoj utakmici s Armenijom u Gorici. O Modriću nema potrebe ni pričati. U Gorici smo vidjeli Vrsaljka u nešto lošijem izdanju, kako ne koristi prostor koji mu se ukazao u nekoliko situacija. No, Šime je iskusan igrač, veliki borac, dići će se do utakmice s Englezima. Da, dobri smo...
Englezi su domaćini, jaki su, favoriti su... Realno su i jači nego na SP-u u Rusiji?
- Nema sumnje da su jači nego u Rusiji jer imaju pregršt sjajnih mladih igrača. Dan Ashworth napravio je u Engleskoj vrhunski program za stvaranje mladih igrača koji sad već doživljava svoj vrhunac. Igraju u sustavu 4-3-3, u kojem do punog izražaja dolazi kvaliteta veznih igrača kao što su Mount, Foden, Rice... Iznimno su narasli po pitanju pobjedničkog mentaliteta jer igraju u klubovima koji su pobjednici, koji su sam vrh Europe. Napokon, tri engleska kluba igrala su u finalu Lige prvaka i Europske lige. Doista su mladi, moćni i jaki.
A mi vjerujemo da možemo s njima?
- Imamo i mi sjajne igrače koji mogu protiv svakoga na svijetu. Osobno bih, doduše, skinuo svaki teret očekivanja s leđa naših igrača kad je Euro u pitanju. Ne zato što ga oni ne mogu nositi, nego zato što je na velikom natjecanju iznimno važno ići od utakmice u utakmicu, a ne gledati unaprijed. Prva utakmica najčešće se pokazuje presudnom. Ona te poprilično određuje kao momčad, ona te visoko diže ili žestoko spušta ako nisi pravi. Zato se ne treba baviti očekivanjima, nego isključivo Englezima. A nakon njih isključivo s Česima.
Kako se Zlatko Dalić nosi s time?
- Zlatko Dalić je sociološki majstor, pokazao je to puno puta. Nakon što smo proljetos odigrali tri kvalifikacijske utakmice za SP na nešto nižoj razini, pronašao je način da upozori igrače, a onda i sve nas zajedno, kako je fanatično zajedništvo koje smo imali u Rusiji bilo temelj na kojem smo sazidali srebro. I da bez takvog zajedništva na predstojećem Euru ni izbliza ne možemo napraviti dobar rezultat. Jasno je da imamo kvalitetu, da imamo karakterne igrače koji vole hrvatski dres, ali dogodila se smjena generacija i istinsko zajedništvo u svlačionici treba iznova zidati.
Slabosti romba
U proteklom razdoblju Dalić je puno inzistirao na veznom redu posloženom u romb?
- Bit ću izravan, meni se igra u rombu ne sviđa. Nju može igrati samo tehnički iznimno potkovana i vrlo uigrana momčad, koja ima veliki posjed lopte, ali i brze, efikasne obrambene automatizme kad je izgubi. To je jako teško postići i trenerima u klubu, a oni tamo imaju igrače na raspolaganju tijekom cijele godine. Stoga je sasvim razumljivo da nema reprezentacije koja igra u rombu jer si previše ranjiv kad izgubiš posjed. Jasno mi da Dalić želi maksimalno iskoristiti potencijal koji imamo u veznom redu. Kad imaš Modrića, Brozovića, Kovačića i Vlašića otvaraju se doista impresivne napadačke mogućnosti, što smo vidjeli u prvom poluvremenu utakmice sa Švedskom u Zagrebu. No, u drugom smo vidjeli i sve slabosti takve formacije. Mislim da se Dalić treba držati oprobanog recepta iz Rusije, kad smo igrali 4-2-3-1 ili 4-3-3.
Livakovićeva dodavanja
Livaković će po prvi put doći na veliko natjecanje u ulozi prvog golmana reprezentacije?
- Potpuno sam miran glede Livakovića jer je sjajan golman koji ima mirnoću i u najtežim utakmicama. Livaković odlično brani u kontinuitetu već jako dugo vremena. Prije godinu ili dvije manjkalo mu je karizme jer nije od onih golmana koji viču, koji su verbalno dominantni na golu. Sada tu karizmu ima. Da ne ispadne kako ga samo hvalim, skrenut ću pozornost da su mu povratne lopte i igra nešto slabije strana. Livaković je dobar u igri s nogom, ali katkad bi trebao više koristiti odigravanje stoperima u blizini. Kod Bjelice se u Dinamu nije inzistiralo na tome da golman uvijek odigrava, pa je dosta ispucavao loptu. Međutim, mi imamo momčad koja traži igru i ispucavanja će često značiti izgubljeni posjed. Zato ćemo trebati više Livakovićevih odigravanja - zaključio je Pletikosa.