Za dječaka rođenog u Belgiji, koji nogometnu školu pohađa u Njemačkoj, ali mu srce kuca za Hrvatsku, deseti rođendan bio je - za pamćenje.
- Deseti rođendan? Hmmm. Ahaaaa, da, da. Sjećam se. S roditeljima sam gledao utakmicu, da smo pobijedili bilo bi bolje, ali i ovo je bilo dobro. Je, bilo je malo i suza toga dana na kraju - sa smiješkom priznaje Niko Horvat, član hrvatske reprezentacije do 17 godina i Borussije Mönchengladbach, koji je na otvaranju razgovora evocirao uspomene na 15. srpnja 2018. Razlog? Prilično jasan. Dok je on puhao u deset svjećica na rođendanskoj torti, Vatreni su protiv Francuza igrali finale Svjetskog prvenstva.
Prije negoli smo s talentiranim tinejdžerom sjeli za stol u Buzinu, gdje se u subotu okupila U17 reprezentacija, koja će za osam dana protiv Senegala otvoriti Svjetsko prvenstvo u Kataru, mladi sugovornik otkrio nam je da mu je ovo jedan od prvih, a možda i prvi intervju na hrvatskom jeziku. Iako je rođen u belgijskom Sankt Vithu, njegovi roditelji korijene vuku iz Podravine, a u inozemstvu su završili zbog posla.
- Prvo je “gore” otišao otac, a zatim je došla i majka, godinu dana poslije. Ako se ne varam, s 13 godina smo preselili u Njemačku zbog kluba. Tata Zoran je radio kao vozač, a mama Silvija je bila kuharica, oboje su iz Koprivnice. Dolazimo svake godine, barem jednom. U kući razgovaramo na hrvatskom jeziku, a sad sam u Hrvatskoj i češće zbog reprezentacije. Inače, i tata je igrao nogomet, kažu da igram slično kao on ha, ha, to sve imam zbog njega - kaže Niko.
Iako će idućeg ljeta biti punoljetan, plemenitom igraču već se nagovještaju velike stvari, a u njegovu usponu, naravno, ključnu ulogu odigrali su roditelji, čiji je doprinos apostrofirao.
- Dok smo živjeli u Belgiji, tata me skoro svaki dan vozio u Njemačku, mama je kuhala. Uvijek kada nešto trebam, oni su tu, i to jako cijenim. Imam i starijeg brata Filipa, koji ima 23 godine, a mlađi brat Leo ima sedam.
Prvaci nakon 44 godine
U nogometnu avanturu zakoračio je u Belgiji, nakon čega su ga opazili Nijemci, a poslije kraćeg razdoblja u Bayeru iz Leverkusena, proteklih se godina skrasio u Borussiji Mönchengladbach.
- Vozili smo se iz Belgije četiri puta tjedno prema Njemačkoj, sat i pol u jednom, pa sat i pol u drugom smjeru. Nakon toga smo preselili u Njemačku.
S vršnjacima iz kluba prije četiri mjeseca režirao je povijesnu sekvencu na njemačkim terenima. Naime, Borussia je pokorila konkurenciju na nacionalnoj razini u uzrastu do 17 godina, a taj su naslov čekali čak 44 godine! Jednu od ključnih rola odigrao je upravo Niko Horvat, koji je na završnom turniru postigao četiri gola i dodao dvije asistencije. Najupečatljiviju partiju odigrao je protiv Hoffenheima u četvrtfinalu, kada je upisao hat-trick, dok je protiv Bayerna u polufinalu zatresao mrežu i namjestio gol.
- Jako je odjeknulo, kažu da smo mi “zlatna generacija”. Polufinale i finale smo igrali na stadionu Borussije, na zadnjoj utakmici je bilo 11.000 ljudi na tribinama.
Osim što udara loptu “drugačije”, na što ukazuje i broj deset na dresu hrvatske reprezentacije, Horvata krasi i - ambidekstrija. Naime, jednako kvalitetno koristi lijevu i desnu nogu, a na naše pitanje koja mu je primarna, pak, trebao je malo razmisliti...
- Igram s obje, da. Koja mi je jača? Uh, teško je reći, ali desna je malo jača.
Kaže da se najbolje snalazi na mjestu ofenzivnog veznog igrača (“desetke”), a od jačih strana izdvojio je dribling, udarac i čitanje igre. Sve te kvalitete su zapazili i skauti iz Belgije i Njemačke, koji su ga pokušavali namamiti u njihove reprezentacije, ali on je znao što želi...
- Zvali su me, ali rekao sam im da želim igrati za Hrvatsku. Cijeli život sam uz Hrvatsku, nije bio težak izbor. Uzor mi je Luka Modrić, a “desetka” na dresu je i zbog njega.
Navija za Slaven Belupo
Premijeru u kockastom dresu imao je prije tri godine, u uzrastu do 15 godina, a dosad je ukupno skupio 21 nastup za mlađe reprezentacije i postigao 10 pogodaka. Na nadolazećoj svjetskoj smotri trebao bi biti jedna od ključnih uzdanica u momčadi izbornika Marijana Budimira.
- Uvijek je lijepo igrati u reprezentaciji, jako sam ponosan. Ova momčad može daleko dogurati, u zadnje tri godine smo mogli igrati sa svima i ne bojimo se nikoga. Naša najveća snaga je zajedništvo, stvarno smo ekipa.
Loptu smo, nakratko, ponovno vratili na klupske terene, ali ovaj put hrvatske. Budući da korijene vuče iz Podravine, navija li Niko za “farmaceute” iz Koprivnice?
- Ne gledam često Hrvatsku ligu, ali da, navijam za Slaven Belupo. Pratim i Dinamo u Europi, naravno.
Statistika u Borussiji, u mlađim uzrastima, sugerira da bi Horvat idućih godina trebao napraviti i seniorski iskorak. Je li već trenirao s prvom momčadi u Njemačkoj?
- Jesam, igrao sam i u prijateljskim utakmicama. Nije bilo teško, vjerujem da bih mogao igrati sa starijima - poručio je Niko Horvat, koji ne skriva samopouzdanje, što se jasno iščitava i u njegovom odgovoru na pitanje o najvećim snovima u karijeri.
- Htio bih osvojiti Zlatnu loptu i Svjetsko prvenstvo s Hrvatskom - zaključio je 17-godišnjak, koji nogometnu izobrazbu završava u Mönchengladbachu, u Njemačkoj odrađuje i zadnje stepenice školovanja u gimnaziji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....