Kada se spomene za Riječane ‘zlokobna’ 1999. godina, baš svi se sjete Krečka, ofsajda i rijeku jada. No u toj sezoni Rijeka je imala još pokoju meč-loptu...
Bila je to, naime, luda sezona, smjenjivali su se na vrhu i Dinamo i Rijeka i Hajduk, no prelamanjem na Ligu za prvaka te Ligu za ostanak, krenuo je konačni obračun. U 2. kolu Lige za prvaka Balaban je pogotkom u Maksimiru doveo Rijeku na vrh s dva boda prednosti, da bi već kolo kasnije zbrisali na pet koraka fore. Ipak, do sedmog kola su izgubili tri boda prednosti, ali su na vreloj Kantridi u 7. kolu imali idealnu priliku srušiti Croatiju, opet otići na plus pet i riješiti prvenstvo.
“Utakmica stoljeća!”, gorjele su naslovnice tog 16. svibnja, a Kantrida je pucala po šavovima.
- Uh, sjećam se predivnog ambijenta, sjećam se najava, gdje smo i jedni i drugi najavljivali pobjedu, sjećam se i naboja koji je tresao cijeli grad. Da, baš sve je bilo baš poput danas... - reminiscira Damir Milinović, tadašnji šef obrane “bijelih”.
No nakon samo pet minuta Igor Bišćan je zaledio Riječane i doveo Croatiju u vodstvo. Nastavila se velika bitka, Rijeka je, vele izvjestitelji, napadala i bila blizu izjednačenja, ali je “modra” obrana na čelu s Ladićem odlijevala. Sudac Željko Širić, šapću almanasi, imao je pune ruke kartona, do kraja susreta podijelio ih je čak osam, dvoboj je bio na nož, a onda, kada je Rijeka sve bacila u napad, u 84. ponajbolji dinamovac toga proljeća Tomo Šokota zaključuje priču i vodi Zagrepčane na vrh...
- Bili smo napeti kao strune, ali bez destruktivne nervoze. Ilija nas je taktički obradio, a mi smo na teren odmah istrčali onako kako je trebalo - sa šampionskim gardom. To je bilo ključno! - tvrdi tadašnji Dinamov lider Goran Jurić, koji i danas dijeli iste savjete:
- Mi smo tada bili svjesni svoje snage, ali ujedno i silno samopouzdani, ponašali smo se i igrali s tim pobjedničkim gardom. Rijeka je tada bila jaka, ali znam da smo u startu vodili jer smo bili šampioni.
Sve, dakle, podsjeća na tu utakmicu, samo što se danas Milinović nada da će epilog biti drugačiji.
- Od onda do danas traje ta želja i čežnja. Današnji su dečki bolji od nas, stoga vjerujem da će nam isprati tugu koju osjećamo čim nam netko izrekne tu groznu godinu.
Jednu punoljetnost kasnije, baš sve je isto: emocije i ulog. Jedina dvojba ostaje rezultat...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....