SAMO SU HRVATSKI AUSTRALCI PLAKALI Kako su kockasti uz pomoć Boga Luke ubili huk 20.000 Turaka!

Kako je lijepo bilo u nedjelju kazati "Ja sam Hrvat u Parizu". A kako je tek bilo grupno povikati nakon pobjede:

- Mi Hrvati, Mi Hrvati!

Orila se pobjednička pjesma "kockastih" Parkom prinčeva nakon što je Turska potpisala poraz. Prva je pobjeda najteža, ali i najslađa. I neće biti zadnja, dakako.

- Ma kakvi zadnja. Tek smo krenuli, zapišite to, novinari. Na kojem ćemo portalu izaći, hoće li biti i slika? - zapitkivali su nas Hrvati po tribinama Parka prinčeva.

Deliriju oduševljenja nije bilo kraja. Kockasti su razgalili duše i srca svih onih koji su potegli do Pariza. Iz svih dijelova Hrvatske, iz mnogih europskih zemalja. I nisu požalili.

- Doći ćemo opet u Pariz! - poruka je na rastanku.

Samo su naši znanci iz subotnje promenade podno Eiffelova tornja, australski Hrvati, pustili suzu.

- Imamo dva tjedna odmora i nećemo moći ostati iza prvog kruga. A znali smo da će biti dobro s Hrvatskom u Europi. Morat ćemo pobjede proslavljati u Australiji - poručili su Hrvati iz Sydneya.

Turci su bili glasniji i brojniji na Parku prinčeva, ali trebala je jedna lopta da promijene slika i zvuk. Pogodak Luke Modrića ugasio je 20.000 grla, ostavio pjesmu samo hrvatskoj strani.

"U boj, u boj", pjevalo se na stadionu PSG-a nakon što je Luka "probušio" Volkana Babacana.

Turci su doveli i limenu glazbu. Bubnjeve i puhački orkestar. Ali, uzalud. Hrvati imaju Modrića, a Luka je definitivno veći umjetnik od Arde Turana. Makar smo od Turaka prije utakmice slušali "Arda pobjeđuje, samo Arda". Ma kakav Arda!

- Javi se, javi se - uzvikivali su hrvatski navijači na poluvremenu dvoboja.

Nije trebalo pitati kome viču. Luka Modrić se spremno javio. Na poluvremenu i na kraju.

- Luka je bog, Luka je naš junak - tepali su mu navijači Kockastih. Kako i ne bi kada im je omogućio realnu nadu produljenja lipanjskog nogometnog ludila.

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI