Prvo s Genoom, zatim s Comom, a onda i s Pisom. U tri uzastopne sezone. Nakon što je u svakoj od prethodne tri kampanje s klubom osiguravao plasman u Serie A, Adrian Šemper (27) ove je sezone konačno dočekao svoje mjesto pod suncem u talijanskoj eliti. Iako je dvaput slavio proboj do prve lige s klubovima, poslije tih je trijumfa ipak ponovno završavao u drugom razredu nogometa na Čizmi, ali u gradu s Kosim tornjem mu se osmjehnula "treća sreća".
Vratar iz zagrebačkih Sesveta nedodirljiva je "jedinica" Pise i u prvih 11 kola u Serie A sačuvao je četiri čiste mreže, a u ponedjeljak mu je sletjelo još jedno priznanje za prošlu sezonu. Naime, na Festivalu talijanskog nogometa, gdje se dodjeljuju nagrade za najbolje pojedince u prve tri lige, Šemper je proglašen najboljim čuvarom mreže u prethodnoj sezoni Serie B.
- Nisam to očekivao, jer je već počela nova sezona. Lijepo me iznenadilo i to mi znači puno jer sam dugo tu, ali nisam nikad osvojio tu nagradu. Pogotovo jer je to nagrada u Italiji, gdje sam ja stranac, pa mi to još više znači - javio nam se Šemper poslije jutarnjeg treninga.
Iako je u dugogodišnjoj talijanskoj avanturi već imao i sedam nastupa u Serie A, ovo mu je definitivno prva prava, konkretna prilika među elitom. Je li i on rekao - "konačno"?
- Ha, ha, pa da. Posljednje tri sezone bile su lijepe i uvijek bih ja pomislio "to je taj trenutak", ali to nije bilo tako. I prije negoli me Pisa kupila, rekli su mi da me ne uzimaju samo za Seriju B, nego žele da branim za njih i u Serie A. Posljednjih pet utakmica smo neporaženi, čvrsta smo ekipa i sada smo na stanku otišli s prvom pobjedom, koja nam je donijela mir i pokazala da možemo.
Pisa se u Serie A vratila nakon čak 34 godine izbivanja. Kako je izgledala prva domaća utakmica, protiv Rome u drugom kolu?
- Bilo je dosta emotivno, kao mali šok za navijače, jer napokon gledaju prvu ligu. Prošlo je puno generacija, na utakmicu dolaze mladi i stari, a to je pogotovo značilo starijim ljudima, oni su to osjetili na značajniji način.
Koja je glavna razlika između prve i druge talijanske lige?
- Prva je u imenima koja igraju u Serie A. U drugoj ligi su ekipe podjednake, svi sve pobjeđuju, a ovdje je puno drugačije. Brži je nogomet, sve je nekako čišće i nema te neke "prljave igre", čvrste. Igra se brzo i napadački, a onda i mi dolazimo do izražaja, jer se puno ekipa otvori i počne nas napadati, pa se nama otvara prostor za kontre. Prošle smo sezone mi napadali i nailazili na zid, a ove godine igramo drugačije.
Skupili ste četiri čiste mreže prije kraja prve trećine sezone, brojka je vrlo dobra...
- Je, ali ovo je tek početak i to mi je motivacija. Posložen sam u glavi, radim i živim samo za nogomet, tako da sam sto posto spreman za ovo, bez ikakva straha ili pritiska. Spavam, živim i jedem samo za ono što me čeka za vikend, to je jedini način, a tu je, naravno, i iskustvo prethodnih godina, koje ne bih mijenjao ni za što. Osjećam se kao da sam ovdje cijeli život.
Prošle sezone trenirao vas je Pippo Inzaghi, a ove ste sezone pod palicom još jednog svjetskog prvaka iz 2006., Alberta Gilardina. Kakav je trener bivši napadač Milana i talijanske reprezentacije?
- Sjajan. Možda je drugačiji od Pippa, jer je mirniji i staloženiji, ne govori mnogo, ali sve radi kako treba. S njim sam radio već prije, tako da ga jako dobro poznajem.
Protiv Milana ste na San Siru primili pogodak za izjednačenje u trećoj minuti sudačke nadoknade. Bila je to "bomba" kroz šumu nogu, poput zalutalog metka. Loptu niste dobro vidjeli?
- Četiri igrača stajala su ispred mene, a kada lopta dođe samo tako, odjednom, teško je reagirati. Na toj sam utakmici uspio obraniti jednu loptu koju sam vidio u posljednji tren, ali teško je kada ovako prođe kroz hrpu igrača.
Otkrijte nam iz prve ruke kako izgleda Modrićeva čarolija na terenu.
- To je poezija. On je umjetnik u tome što radi i svaka mu čast. Svaki dodir je magija. Gledaju ga kao velikana, vole ga, kažu da je s drugog planeta i zaista radi razliku na terenu, bez obzira na godine.
Jeste li porazgovarali nakon utakmice? Možda i razmijenili dresove?
- Jesmo, porazgovarali smo kratko i zamijenili dresove. Volim dresove, općenito ih skupljam, a ovaj je sigurno jedan od najposebnijih u mojoj kolekciji.
Sanjate li možda da dijelite s njim svlačionicu u reprezentaciji? Ipak ste sada "jedinica" kluba u Serie A.
- Jasno da je to jedan od ciljeva i snova, ali ne želim si raditi pritisak i nisam nametljiv. Naravno, volio bih jednog dana biti dio toga, ali i ako se to ne dogodi, svejedno ću biti ponosan.
Prije deset ste godina čuvali mrežu U-17 reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Čileu. Vaši nasljednici, pak, ovih dana igraju na svjetskoj smotri u Kataru. Mislite li da mogu nadmašiti vaš uspjeh prije deset godina, kada ste dogurali do četvrtfinala?
- Naravno, neka nas nadmaše. To je bio jedan od najljepših trenutaka moje mladosti. Ovim im putem želim sreću i da budu bolji od nas, jer je to generacija koja će donijeti puno novih i velikih igrača - zaključio je Adrian Šemper.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....