Nismo svjesni što smo upravo postigli. Možda nam postane jasnije kroz nekih desetak godina, češkao se po tjemenu Amir Rrahmani dok je 2023. gostovao u jednom televizijskom showu, pokušavajući odgovoriti je li on to zaista s Napolijem osvojio ‘scudetto‘ ili je sve skupa ipak velika iluzija.
Napoli je do tog trenutka slovio za onaj klub koji erumpira otprilike često kao i Vezuv – jednom u stotinu godina nogometni vulkan zbrisat će sve ispred sebe ako se u momčadi pojavi genijalac kalibra Diega Maradone – ali medijski prostor između dviju erupcija obično osvaja iz pogrešnih razloga. Svađe oko neostvarenih ambicija, transferne razmirice i nadmudrivanja u režiji kontroverznog predsjednika De Laurentiisa. Ali onda je u ljeto 2025. godine Napoli osvojio još jednu titulu talijanskog prvaka, a na ulazu u 2026. uživa vrlo dobre izglede za obranu naslova, što bi bio treći ‘scudetto‘ u posljednje četiri godine – dakle, dinastija. Ovim tempom Amiru Rrahmaniju trebat će malo više od deset godina da osvijesti što se zaista događalo u Napulju onih dana dok je on zapovijedao obranom ‘partenopeia‘.
31-godišnji Kosovar neočekivano je izrastao u poster-lice Napolijeva trofejnog putovanja. Kada je osvojio prvi naslov, mediji su taj pothvat bili skloni pripisati taktičkom geniju Luciana Spallettija. Trener je vjerovao golgeterskom instinktu Victora Osimhena i driblerskoj vještini Hviče Kvarachelije, zbog čega je prethodnog ljeta pristao na prodaje stopera Koulibalyja, veznjaka Fabiana Ruiza te na razlaz s Insigneom i Milikom. Trener je bio vizionar.
Dok su dvije godine kasnije isti trofej pokazivali navijačima, u društvu igrača više nije bilo Spallettija. Njegovo je mjesto zauzeo Antonio Conte, ultimativni šampion koji isporučuje titule kao na tvorničkoj traci. Nakon tri naslova s Juventusom, po jednog s Chelseajem i Interom, došao je zaokružiti opus titulom s Napolijem. U Conteovim je rukama Scott McTominay iz prekrižene Man Unitedove zvijezde prerastao u ubojito oružje, najboljeg igrača Serie A, a nije razočarao ni trenerov omiljeni centarfor Romelu Lukaku, koji je u prvenstvu upisao 14 golova.
Negdje u sjeni tiho je rastao utjecaj i ugled stopera bez kojeg je Napolijeva obrana postala nezamisliva. Rrahmanijevu su klasu napokon počeli prepoznavati i stručnjaci, mediji, različiti nogometni portali naoružani statističkim alatima. Opta Analyst uvrstio je Kosovara u idealnu momčad lige na mjestu desnog stopera i raširio usput cijelu lepezu statističkih kategorija koje je Rrahmani osvojio.
On je Napolijev igrač s najviše minuta provedenih na terenu u šampionskoj sezoni 2024./25. Bio je dežurni momčadski čistač (4,7 očišćenih opasnih situacija po utakmici) i najuspješniji Napolijev skakač. S loptom pod kontrolom, Rrahmani je potukao cijelu Serie A konkurenciju u tri rubrike: dodiri s loptom (3.195), pokušaji dodavanja (2.769) i precizna dodavanja (2.521).
Zbrajajući učinke završene sezone, ubrzo je Rrahmanija u krug elitnih stopera izdvojio i nogometni opservatorij CIES. Njihov je žiri uzeo u obzir zračne duele, obrambene startove na tlu, točnost dodavanja, kontrolu lopte i učinkovitost u suparničkom šesnaestercu. Rrahmani je završio na četvrtom mjestu, iza Virgila Van Dijka, Aureliena Tchouamenija i Williama Salibe. Da je dvije ili tri godine mlađi, ovakva serija priznanja vulkanizerski bi napumpala njegovu cijenu na međunarodnom tržištu, ali na pragu 32. rođendana Rrahmanijeva vrijednost ne prelazi 12 milijuna eura (procjena transfermarkta). Orijentacije radi, Napoli je 2020. igrača kupio iz Verone za 15,3 milijuna eura.
U Veronu je Rrahmani stigao nakon četiri godine školovanja u HNL-u. U Dinamu su dobro odskenirali njegov potencijal već nakon prve sezone u Splitu, zbog čega su ‘crvenima‘ iz Parka mladeži izbrojali 1,6 milijuna eura na ime odštete. Tijekom sljedeće dvije i pol godine on se ustalio u prvoj momčadi, igrajući jednako uvjerljivo na mjestima stopera i lijevog bočnog. Rrahmani je iz Zagreba otišao bogatiji za dva naslova prvaka i jedan kup, a klubu je ostavio odštetu od 3,5 milijuna eura.
Amir Rrahmani rođen je u Prištini, iz koje je kao petogodišnjak pred ratom pobjegao u – Irsku. Obitelj se vratila kući čim se vratio mir, tako da je igrač nogometno prohodao u rodnom gradu. Počeo je trenirati s osam godina, kao stariji tinejdžer već je bio u Partizaniju iz Tirane i mladi reprezentativac Albanije. Kada je Kosovo primljeno u članstvo Fife i Uefe, iskoristio je mogućnost promjene nogometne putovnice izabravši nositi dres kosovske reprezentacije.
U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2026. Kosovo je mini-ligu sa Švicarskom, Švedskom i Slovenijom završilo na drugom mjestu, izborivši ulaznicu za play-off u ožujku. Danas su Rrahmani i suigrači pod vodstvom njemačkog trenera Franca Fode dvije utakmice udaljeni od Mundijala: prvi meč doigravanja igraju sa Slovacima u gostima, a pobjeda bi im omogućila da onda u Prištini u velikom kvalifikacijskom finalu kao domaćini protiv Turske ili Rumunjske prvi put ovjere ulaznicu za najveće nogometno natjecanje.
Donedavno samo simpatični autsajderi iz kruga Moldavije ili Litve, Kosovari su već učinili golemi iskorak kad su stigli ovako daleko. Dok juri po svoj treći ‘scudetto‘ s Napolijem, očito motiviran pisati nogometnu povijest, Amir Rrahmani najjače je jamstvo da bi Kosovo sljedećeg ljeta moglo preploviti Atlantski ocean i ugurati se u krug 48 sudionika SP-a...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....