U petak od 21.45 sati vraća se natjecateljski nogomet u Italiji, i to na Allianz Stadiumu u Torinu. Domaći Juventus dočekuje u uzvratnoj polufinalnoj utakmici Kupa Milan s uvjerljivim statusom favorita. Više je razloga tomu. Osim što je Juventus i formalno najbolja momčad Italije već osam godina, a Milan ima osvojen tek jedan Superkup prije četiri godine, rezultat iz prve utakmice (1:1) velika je prednost. Dodamo li tome da će Rossoneri u Torinu istrčati bez Zlatana Ibrahimovića, Thea Hernandeza, te Castilleja, sasvim je jasno da su bitno oslabljeni.
Pogotovo kada govorimo o prvoj dvojici, koji daju ton tehničkoj i fizičkoj moći Milana. Nažalost po trenera Stefana Piolija, situacija nije nimalo jednostavna. Igrački kadar mu je brojčano prilično širok, ali kad govorimo o kvalitetama za trofejne ambicije, milanski je klub zapravo suženih izbora. Otkriće godine Mediji najavljuju da su Milanovi igrači motivirani i zbog činjenice da im je Kup šansa da lakše ostvare europsku vizu, te da svi dodatno žele uvjeriti (novo?) stručno vodstvo da trebaju ostati u klubu i za iduću sezonu. Nama se čini da su to zapravo dodatni tereti ionako ne baš samopouzdanim igračima.
Pritisak medija u kontekstu velikih očekivanja prebačen je na leđa Ante Rebića. Hrvatski reprezentativac je otkriće 2020. za Milanove ljude, u uredima i navijačkim redovima. Kad ga je Zvonimir Boban angažirao unutar trampe s Eintrachtom za Andrea Silvu, onda su 26-godišnjeg Rebića pratile uglavnom podcjenjivačke note. Temeljene na njegovim neuspješnim erama u Fiorentini i Veroni, te su ga note vjerojatno otežale u izborima Marca Giampaola. Taj trener Rebića jednostavno “nije doživio”, pa ne čudi da je jesenja sezona, uz poneku ozljedu i opću krizu igre i rezultata Milana, hrvatskom igraču protekla u sivilu.
Tolikom da se činilo kako će u siječanjskom prijelaznom roku otići. Možda bi se to i dogodilo da je bilo moguće po pravilima ići i u treći klub unutar sezone. To nije dopušteno, a u Frankfurtu nisu ni razmišljali da ga vrate. Isto takvog stava bio je i Rebić. Nakon božićnih blagdana, kad se momčad okupila za nastavak treninga i natjecanja, Stefano Pioli uvidio je da se s Rebićem nešto dogodilo. U pozitivnom smislu. Na treninzima je Rebić išao kao avion, očito maksimalno motiviran da pokaže svoje potencijale i za udarnu postavu ovakvog Milana. Za igrača koji je dio udarne jedanaestorice svjetskih doprvaka aktualna konkurencija u Milanellu nije bila nadmoćnija, ali učinak mu to na terenu nije potvrđivao.
Činilo se da će povratkom Zlatana Ibrahimovića biti još teže dobiti prostora, ali dogodilo se upravo suprotno. Zahvaljujući elanu i tehničko-taktičkom potencijalu kojeg je donio Šveđanin, Rebić se potpuno razmahao. Maksimalno je koristio prostor koji se ukazivao suparničkom koncentracijom na Ibrahimovića. Sa 6 pogodaka u prvenstvu i jednim u Kupu Rebić je prerastao u standarnog prvotimca, navijači su ga prigrlili, a trener Pioli upravo na njemu gradi dobar dio ambicija da uđe u finale Kupa, odnosno finišira sezonu europskom vizom.
Brzina i probojnost Već od petka u Torinu dio te priče biti će potvrđen ili će se odmah svesti na nade samo u prvenstvu. Protiv Juventusa Milan mora postići barem jedan pogodak za prolazak. Sukladno izostancima Pioli nema puno kombinacija i otkako su se vratili u Milanello Rossoneri uvježbavaju slične opcije 4-2-3-1 i 4-3-2-1, u kojima je fiksni izbor špice Rebić. On je kao centralni napadač, u varijanti solista, odigrao već više puta i u Eintrachtu, i u Hrvatskoj, ali i u Milanu. Pioli je uvjerenja da je Rebić optimalna alternativa Ibrahimoviću na toj poziciji, uz razliku da tehničku lucidnost Šveđanina naš reprezentativac kompenzira većom brzinom i probojnošću.
Na tu će kartu igrati Milan u Torinu, dakle, čvrsto braniti svoju polovicu i vrebati kontru preko Rebića, odnosno stvoriti preko veznkaka akciju u kojoj će njegova eksplozivnost doći do izražaja pored ipak sporije centralne obrane Juventusa. To je dakako teorija, vidjet će se što će donijeti travnjak.