Na glavi šešir, u desnoj ruci štapić, u lijevoj šal Rome, a ispred njega kotao u kojem se kuha čarobni napitak. "Upornost, srce i znoj", to je recept juhe koju priprema karikatura Giana Piera Gasperinija na jednom muralu osvanulom na zidiću Vječnog grada. "Divno, ali i uznemirujuće", s osmijehom od uha do uha prokomentirao je 67-godišnji trener nakon što su mu novinari pokazali navijački grafit s posjetom. Po dolasku u Rim ovog ljeta, arhitekt sjajne Atalante kazao je da mu je prvi cilj pridobiti navijače, što mu je uspjelo i prije Božića.
Gasperini je sve osim jednostavan tip, zato ga je Claudio Ranieri nakon što je, počevši od prošlog listopada, preporodio momčad Vučice ispravljanjem prethodnih pogrešaka Daniellea de Rossija i Ivana Jurića, pa preselio u urede kao savjetnik, označio kao glavnu opciju za svog nasljednika.
- Želio sam nekoga snažne osobnosti, nekoga tko nikada nije zadovoljan rezultatima, tko je uvijek ljutit i nastoji poboljšati momčad i pojedince - govorio je Ranieri prilikom Gasperinijeva potpisa na Olimpicu, kojeg nije uspio spriječiti ni ‘last minute‘ poziv Juventusa.
Gasperini slovi za učitelja čije se nogometne lekcije ne usvajaju preko noći, u svakom klubu u kojem je napravio dobar posao radilo se o dugotrajnim, ali na koncu učinkovitim procesima. Zato je Ranieri naglasio da navijači trebaju imati milosti, odnosno "strpjeti se oko godinu dana da vide hoće li sve sjesti na svoje mjesto". No, u Romi je mnogo toga "sjelo" u najranijoj fazi Gasperinijeva mandata, uoči 13. kola Serie A klub se s 27 ostvarenih bodova dičio prvim mjestom ljestvice. Takav scenarij u ovoj fazi sezone posljednji su put zabilježili prije 10 godina. Devet pobjeda (uz tri poraza) u prvih 12 utakmica je, pak, uspjeh kojeg nadmašuju samo rezultati iz sezona 2013./2014. i 2017./2018.
Prerano je reći je li ova momčad Vučice, usputno (tek) šesta najskuplja u Serie A (401 milijun eura), dovoljno snažna za povijesno četvrti scudetto u vitrinama Olimpica, no nogometna Italija ne libi se raspraviti o Rominoj spremi za osvajanje titule. Nemila gužva na prvih šest pozicija, te dojam da igrom nitko od trkača značajno ne odskače, sugeriraju da će Serie A ostati jedno od najotvorenijih prvenstava europske elite, a to bi moglo otvoriti put za još jednog iznenađujućeg pobjednika.
- Sanjamo, jer zašto ne bismo sanjali? To je uvijek ispravno, ali istovremeno treba biti svjestan da se vrlo malo snova na kraju i ostvari. Mi ćemo svakako pokušati održati taj san što je duže moguće - poručuje Gasperini na pitanja o lovu na prvu mu ligašku titulu karijere.
Kapaciteti Rome, koju je malotko smatrao konkurentom za vrh uoči sezone, u nedjelju stižu na jedno od najzahtjevnijih testiranja, dočekat će aktualnog prvaka Napoli i imati priliku (pobjedom) značajno prikočiti opasne konkurente pod vodstvom Antonija Contea. Gladijatori su u odličnom ritmu, vezali su četiri pobjede, posljednju protiv Midtjyllanda (2:1), koji je dotad imao maksimalni učinak u Europskoj ligi. Dobra partija kontra Napolija bila bi idealna odskočna daska za nastavak optimizma, tim više što su dva od tri ligaška poraza Rome stigla u najtežim izazovima, protiv Intera i Milana (još i Torina, sve 0:1).
- Svakako moramo odigrati bolje nego protiv Danaca. Bit će lakše uz gromoglasnu podršku naših navijača, to je nešto što ovaj klub nije mogao zamisliti prije pet mjeseci - naglasio je trener Vučice, prisjetivši se recentnog razdoblja snažnog navijačkog nezadovoljstva.
Gasperini i Conte naširoko su cijenjeni stručnjaci, ali i priznata trenerska elita ima određenu hijerarhiju, koja se oslikava u računici trofeja i debelo je na strani peterostrukog prvaka Contea (Gasperini ima "samo" Europsku ligu). Zato priča o Rominoj borbi za tron i jest posebna i nova dimenzija Gasperinijeve karijere, jer davnih dana bio je označen kao trener koji se može boriti za mnoge počasti, ali ne i glavne trofeje. Bila je to posljedica blage katastrofe prije 14 godina, kada je nakon pet utakmica dobio otkaz u Interu budući da su remi i četiri poraza slovili za jedan od najgorih startova Nerazzurra unazad 50 godina. Nije se snašao s momčadi koja je pod Mourinhom činila čuda, no neizbježno je naglasiti da je već onda momčad duboko zagazila u smjenu generacije. Ranije je Gasperini napravio izvrstan posao u Genoi (i Crotoneu), koju je iz Serie B doveo sve do Europske lige, pa je slaba milanska epizoda učvrstila misao da prvi "u selu" ne mora nužno biti i prvi "u gradu".
Doživljaj se počeo mijenjati kada je uzeo Atalantu kao svojevrsni (devetogodišnji) životni projekt, te momčad koja je navikla na donji dom pretvorio u vlasnika europskog trofeja i četiri puta trećeplasiranu ekipu Italije. Čizma ga je morala priznati kao stručnjaka koji zaslužuje mjesto u eliti, ali bilo bi lijepo imati talijanski pehar kao materijalni dokaz. Nema najjaču momčad, ali uspio je prenijeti tehničke i moralne vrijednosti, uspio je svoju filozofiju iz Bergama prilagoditi Rimu iako još mnogo toga ima za urediti (pronaći izraženog nositelja, probuditi golgetere...), jer agresivni pristup želi naplatiti većim brojem golova umjesto ufati se samo u zasad najbolju obranu lige (6 primljenih golova).
Uspije li, Gasperini će potvrditi da je vrijedan krunidbe i u prijestolnicama, ne samo provincijama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....