Glamur pobjede Milana nad Sarrijevim Lazijom gurnuo je u prvi plan povratnika Zlatana Ibrahimovića. Koji je s travnjaka izostao od 9. svibnja zbog ozljede koljena. Šveđanin je postigao i prvi gol nakon 21. ožujka, kada je pogodio mrežu Fiorentine. Počastio je sebe i medije koji se time bave novim lookom, pletenicom i fotografijom koljena koje je operirao u lipnju. S 40 godina još uvijek ima volju vraćati se, trenirati, igrati, boriti se za gol i potvrditi što je strast za nogometom.
U sadržajnom smislu jedan je drugačiji povratnik bio značajniji akter pobjede Piolijeve momčadi. Ante Rebić. Prznica koja je, barem po nedjeljnom izdanju, u dobrom trenutku forme. Kad je Ante Rebić tako koncentriran, usmjeren da igra i “radi” za momčad, što garnira s dvije izvrsne asistencije i altruizmom, onda je to moćan igrač. Kad se drži svojih taktičkih i tehničkih obveza, koje mu trener namijeni, igrač učini dobar dio posla. Kad to nadopuni konkretnim doprinosom za rušenje jakog suparnika onda je to veliki plus.
Stefano Pioli, koji ima važne zasluge što je Milan u kontinuitetu napretka a istovremeno i individualno podiže igrače, Rebića je u 4-2-3-1 formaciji postavio na devetku. I nakon ulaska Ibrahimovića, u razmjeni pozicija, Šveđanin se vraćao na po loptu, prepuštajući akcije u završnici raspoloženom hrvatskom napadaču. Iako nominalno devetka, Rebić se otvarao u brzim prodorima i na desnu stranu (asistirao za prvi gol Leaa), ali i na lijevu (druga asistencija za Ibrahimovića). Kao takav, brz, okomit i pokretljiv, bio je težak za čuvanje rimskim igračima.
Talijanski kroničari su naravno istakli ono što je bilo vidljivo, a to je da je Rebić bio usmjeren da uposli igrače u obećavajućoj poziciji prije nego je, kao i mnogi napadači, stremio da ide on u završnicu. Tako se eto dogodi da Leao i Ibrahimović iskoriste te pasove na pladnju, a da mediji ističu Rebićeve pristupe...
Nakon što je odigrao slabiji mu Euro, hrvatski se napadač odlučio neprimjereno prozvati izbornika Zlatka Dalića. Javnost mu je to, neovisno što misle o načinu vođenja reprezentacije, većinski zamjerila. Zamjerio je i Dalić koji ga je izostavio sa spiska za rujanski turnus kvalifikacija. Kako je izostala Rebićeva reakcija kojom bi pokušao izgladiti odnos s izbornikom, nitko nije ni očekivao da će biti pozvan. Znači li to da više neće biti pozivan, barem ne od strane Dalića? Na to pitanje nema odgovora jer je izbornik nedavno izjavio da on nikome nije zatvorio vrata reprezentacije. Igre i ponašanja su faktori koji nekoga “uvrštavaju” u krug reprezentacija. Uostalom, nije Rebić jedini koji nije u pristupima bio na razini Dalićevih kriterija pa je ostao bez poziva...
Vratimo se Milanovoj priči za hrvatskog napadača. Primjetno je naime da su i odjeci u medijima pokazatelj da prema Rebiću postoji jedan posebniji odnos. U Milanu su prošle godine spoznali što igrač može raditi na terenu kada je u formi. Na tom su ga tragu otkupili od Eintracht Frankfurta godinu dana prije nego je istekla posudba. Rebić je davao golove, vukao je Milan prema Ligi prvaka i odao je potencijale koje u rosteru nema baš napretek.
Nažalost po Rebića, sve dobro što mu je išlo u proljetnom dijelu 2020., do prekida zbog pandemije, i do početka nove sezone, u drugom dijelu godine krenulo je u obrnutom smjeru. Ušao je u spirali ozljeda, bolesti i posljedičnog pada forme. Kod njega se to reflektira i u promjenama raspoloženja. Rebić je u sezoni 2020./21. ostvario 33 nastupa, prosječno igrajući 62 minute, i upisao je 11 pogodaka i 9 asistencija. Što je solidna statistika za, prije svega, bočnog napadača. No, zbog osam različitih prekida uslijed ozljede lakta, pa kuka, koljena, lista i zaraze koronavirusom, Rebić je ukupno izostao s 20 klupskih utakmica. Najviše zbog luksacije lakta - sedam, potom zbog COVID-a - četiri. Takav nagomilani peh sigurno je utjecao na njegovu formi i raspoloženja, pa je već na pripreme za Euro stigao prilično nervozan i nezadovoljan.
Naposljetku, uz blijedilo na Euru, dogodilo se to što se dogodilo s neprimjerenom reakcijom na društvenoj mreži prema Daliću...
U tekuću sezonu Rebić je ušao u nižem ritmu kontinuiteta. Pioli ga je u prva dva nastupa, protiv Sampdorije i Cagliarija uvrstio s klupe 21 i 22 minute. No, protiv Lazija igrao je od početka do kraja i dao naslutiti izdanje onog Rebića iz proljeća 2020.godine. Je li to možda početak logičnijeg mu kontinuiteta i najava prevladavanje svih fizičkih problema? Za Milan bi to bilo od velike važnosti jer Rebić ima takve fizičke potencijale da svakako može biti jedan od udarnih napadača Piolijeve formacije. I to pogotovo u Ligi prvaka, gdje se igra otvorenije, ima više prostora. S obzirom na desetljeća odsustva iz elitne lige, očekuje se da će Milan trebati pohvatati ritmove te razine natjecanja, a to znači i jaču konkurenciju protiv koje će se u početku igrati u središnjem bloku s protunapadima. Za tu igru Rebićeva je moć, ako je u punom fokusu, od velike važnosti. Kao što je bila, kad je koncentriran na svoje obveze, i reprezentaciji...