StoryEditor
Ante Rebić
 ISABELLA BONOTTO/AFP
Piše Robert Matteoni

Italija opet živi nogomet: Krcati barovi, loša igra, još lošiji Ronaldo i ključni trenutak Ante Rebića

Rebić je trebao biti Ibrahimović na Allianz Stadionu. Moćan i brz, ali pritisak medija...
Autor: Robert MatteoniObjavljeno: 13. lipanj 2020. 15:01

Prošlo je 95 dana otkako se talijanski nogomet zaustavio. Nikad toliko, pogotovo ne na način koji je paralizirao državu. I svijet. Italija je u petak navečer osjetila dašak ere prije pandemije COVID 19. Vremena u kojima je calcio bio nešto više od strasti. Za Talijane je nogomet modus vivendi, više ili manje ali uvijek dovoljno voljen da se o njemu raspravlja u Parlamentu, u Vladi, na svim talijanskim komunikacijskim platformama, u pubovima, na poslu, kod kuće, zapravo svugdje.

Pandemija je promijenila tokove života i na par mjeseci je i promijenila doživljaje prema nogometu. Jedan od glavnih pokazatelja kada će se život u toj zemlji sa 60-tak milijuna stanovnika početi normalizirati bio je upravo termin njegova povratka. I kada je, nakon brojnih polemika i rasprava u Vladi, zategnutih odnosa epidemiologa i nogometnih djelatnika, napokon dopušteno aktiviranje klubova, većina je medija zaključilo - počinje novi stari život...

image
Ante Rebić
MIGUEL MEDINA/AFP

Doduše, nakon što je 34 tisuća Talijana izgubilo život u borbi s virusom, više ništa neće biti kao prije. Pogotovo za obitelji koje su izgubile svoje najdraže. No, više nego "show must go on", Talijani su rasplamsavanje nogometne strasti simbolički afirmirali poruku javnosti kako se treba skupiti snage za ići naprijed, bez straha, ali s velikim oprezom...

Na Allianz Stadiumu u Torinu, u sablasnoj atmosferi, najdirljiviji trenutak dogodio se kad je troje odabranih liječnika, kao simbolika svih heroja u borbi protiv pandemije, stalo na travnjak prije početka utakmice. Okruženi Juventusovim i Milanom igračima, svi zajedno su u tišini odali počast svim žrtvama, a onda su nogometaši pljeskom liječnicima poslali poruku zahvale svima u zdravstvenom sustavu i onom civilne zaštite te drugih službi koje su se danonoćno, više od tri mjeseca požrtvovno borile za pacijente. Igrači obje momčadi nosili su i majice sa sloganom protiv rasizma, uz jasnu aluziju na tragična događanja u SAD-u...

ATMOSFERA

Gledatelja na tribinama nije bilo, no zato su brojni barovi u Torinu i Milanu bili ispunjeni navijačima obje momčadi te novinarima koji su pratili prvi nogometni iskorak nakon pandemije. Kako su primijetili reporteri atmosfera i nije bila baš uobičajenog adrenalina. Duga pauza i težina borbe s virusom ostavio je posljedice i trebat će svakako vremena da se užare navijački pristupi kao nekoć. Gledanost Juventus-Milan dala je naslutiti koliko je Talijanima nedostajao taj muving calcia, možda više kao osjećaj povratka normali nego samo natjecateljska priča. Na javnoj televiziji RAI uzvrat polufinala kupa pratilo je 8,5 milijuna gledatelja, uz share od 34%. Vrlo dobre brojke, za koje će poznavatelji odnosa oko tv gledanosti kazati da je odlična najava za ono što slijedi za prvenstvene borbe. Upravo zato je talijanska Vlada dala u nalog Ligi i Sky sportu da se za svako kolo osigura barem 2-3 utakmice za gledatelje bez pretplate. Dojam je da tv kuća koja drži većinska tv prava nevoljko pristaje jer ionako s Ligom vjerojatno ide na sud zbog spora oko završne rate (230 milijuna eura?) za sezonu 2019/20...

image
Ante Rebić
MIGUEL MEDINA/AFP


NOGOMET

A nogomet? Prva igra nakon više od tri mjeseca odala je koliko su posljedice pauze uzele danak u formi igrača. Trener Juventusa Maurizio Sarri pokušao je opravdati igrače, na neki način i sebe...
-Jako je teško dohvatiti formu nakon što su igrači 70 dana proveli na kauču. Svima njima je to prvi put u životu, i trebat će vremena za povratak na stanje prije karantene."
Igra je doista bila slabašna demonstracija s obje strane. Doduše, Milan ima podosta alibija. Od činjenice da je doputovao oslabljen neigranjem Ibrahimovića, Hernandeza i (donekle) Castilleja, preko trenutka black outa Ante Rebića koji je ostavio momčad na cjedilu već u 17.minuti, pa do logične razlike u kvaliteti dviju momčadi. Naravno, ne treba zaboraviti ni važnost, možda i presudnu, epiloga prvog dvoboja u Milanu. Tada je domaćin imao 1:0 do 90.minute, što je značajan kapital u talijanskom nogometu, ali je sudac dosudio kazneni udarac za Juventus nakon sporne situacije.

image
Rebic crveni
SCREENSHOT

Nešto slično onom što se dogodilo i sada u Torinu, kada je u 16.minuti Conti neoprezno igrao rukom. U oba slučaja u akciji je bio Cristiano Ronaldo i VAR. Dok je u Milanu poentirao i time, kako se iz revanša može zaključiti, praktično riješio finalistu, CR je u Torinu pogodio stativu. Možda i uz doprinos vratara Milana, gorostasnog Donnarume. Činilo se da je to samo odgoda egzekucije jer je Milan samo minutu kasnije ostao bez Rebića. Neoprezni napadač Vatrenih, koji je trebao biti "Ibrahimović", dakle ključan u ofenzivi i taktičkoj postavi, bio je sličan slavnom Šveđaninu samo kung fu udarcem, kako su ironično napisali talijanski novinari. Ostavši s 10 igrača, praktično bez pravog napadača i jedinog bržeg čovjeka, Stefano Pioli mogao se nadati samo nekom čudu da izbori finale kupa.
Juventus se možda opustio nakon isključenja Rebića, ali se Milan dodatno homogenizirao. Iako je domaćin imao stalnu inicijativu i pritiskao, Milan se odlično branio te u nekoliko navrata pokušao ugroziti gol 42.godišnjeg Buffona.

SARRI I JUVENTUS

Što je vrijeme više prolazilo bilo je sve očitije da Juventus i dalje ima iste probleme u igri. I to nisu samo zbog zatvorene formacije Milana, nego su kronični u eri Sarri. Momčad ima kombinatoriku, dopadljivu pas igru i promjene strana, ali nedostaje konkretnosti. Sarri je doveden da moćnoj postavi iz Allegrijevih trofejnih godina doda atraktivnost igre po kojoj je poznat iz dana u Napoliju. No, Sarri luta i iskazuje nervozu. Pokazao je to i presedan odlukom da u drugom dijelu zamjeni čak tri igrača odjednom. Umjesto Pjanića, Matuidija i Douglasa ubacio je Khediru, Rabbiota i Bernardeschija, no pomaka i nije bilo. Poslije utakmice Sarri je priznao:
"Napravio sam stvarno p...ariju, ali valjda je i mene ponijela kriza nakon pauze."
Do kraja utakmice čak je Milan mogao šokirati domaćine nekim zalutalim udarcem, i to je dojam koji služi na čast igračima koji su za goste igrali u Torinu. Bolje rečeno, može im biti utjeha. Sarrijeva je pak utjeha da je ipak ostvario prvi cilj sezone a to je finale natjecanja u kojem će iduće srijede (17.lipnja) za suparnika imati ili bivši mu klub, Napoli, ili bivšeg šampionskog trenera Juventusa, Antonia Contea i Inter.

image
Ante Rebić
MIGUEL MEDINA/AFP

Nada je za Sarrija i Juve da će prije svega Ronaldo biti raspoloženiji, kao i Paulo Dybala, koji se proteklih dana u medijima istakao pozivima klubu da mu podupla primanja (7,5 na 15 milijuna eura). Argentinac je dao naslutiti da nije zaboravio kako ga se sportski direktor Fabio Paratici htio riješiti prošle zime, i da sada želi naplatiti činjenicu da je kod Sarrija postao nedodirljiv.
-Nema nikakvog slučaja Dybala. S njegovim smo agentima već dobrano odmakli u pregovorima." - kazao je prije utakmice Paratici.
Slabija Dybalina igra protiv Milana neće doprinijeti relaksiranju određene napetosti koja se stvorila na relaciji s klupskim vodstvom i dijelom navijača koji ne vole takav gard. No, u nogometu stvari se brzo mijenjaju. Bude li Dybala u finalu konkretniji, sve će se razriješiti na povoljan način i za njega...

PIOLI I MILAN

Za Milan, koliko god imaju opravdanja, eliminacija u polufinalu predstavlja udarac. Točno je da je u dvije utakmice Piolijeva momčad bila ala pari sa favoriziranim Juventusom. Točno je i da je torinska momčad prošla dalje uz 2 isključenja Milanovih igrača i dva jedanaesterca (po 1 u svakoj utakmici), no realno gledano, razlika između dvije škvadre je velika. Milan je, naravno, finale doživljavao kao spas sezone i časti sve osporovanijih američkih vlasnika. Ulaz u finale je mogao značiti potencijalnih 8,5 milijuna eura zarade (5 od tv prava, 3,5 za super kup), i donosio je direktan ulaz u natjecanje po grupama Eurolige. Za klub koji je u prosincu bio u minusu 146 milijuna eura, i čiji vlasnik (milijarder Paul Singer) od tada nameće štedljivost (smanjio se dug na oko stotinu milijuna) na svim razinama, potencijalnih 20tak milijuna eura prihoda od Kupa i Euro lige (ona ukupno može donijeti pobjedniku 46 milijuna) bio bi dobar vjetar u leđa. Sada se priča ograničava na prvenstvo, gdje Milan već 7 godina nije ostvario plasman među prva 4 i Ligu prvaka. Za klub koji je nakon Reala (13) osvojio najviše europskih titula, upravo 7, to je najbolji znak katastrofe.

image
VALERIO PENNICINO/Getty Images

Totalni kaos u vođenju protekle dekade vidljiv je već i površnim pogledom. Tri vlasnika (Berlusconi, Kinez Li, Amerikanac Singer), čak 9 trenera (Allegri, Seedorf, P.Inzaghi, Mihajlović, Brocchi, Montella, Gattuso, Giampaolo, Pioli), bezbroj igrača i stotine milijuna eura bačenih na pogrešne akvizicije, to je zbilja nekoć ne tako davno vodećeg svjetskog kluba po organizaciji, rezultatima i igri. Danas se Milan mora zadovoljiti time da je zaustavio niz od 44 utakmice s najmanje pogotkom Juventusa na Allianz stadionu. Mora se tješiti da je drugi puta otkako je izgrađen taj stadion 2011., izbjegao poraz (13), i da se to prvi puta dogodilo bez primljenog pogotka. Slaba utjeha za milaniste.

CRISTIANO RONALDO

Simbolika slabije i usporene igre Juventusa bio je Cristiano Ronaldo. Prvi puta je Portugalac pristao na stalne molbe trenera Sarrija da prihvati igrati kao centarfor. U izostanku Higuaina nije bilo nekog drugog rješenja. Sarri to ne čini samo zato što misli da je CR bolji u sredini napada, nego i zbog toga da oslobodi prostor sa svog ljubimca Douglasa Costu. Brazilac je brzanac, okomit i predstavlja igrača kojeg Sarri želi imati u prvoj postavi. Ronaldo želi biti na boku, ali vidjelo upravo protiv Milana koliko je usporio. S 35 godina možeš biti Ronaldo sto puta, pokazivati svoje stalne treninge i kod kuće, ali priroda čini svoje. Kao takav CR doista može djelovati bolje kao devetka i realizator. Hoće li izdržati njegov ego tu promjenu? Vidjet će se već u finalu kupa. Protiv Milana se dogodilo da je promašio kazneni udarac i to je već prilog njegovim neraspoloženjima. CR je u karijeri pucao 121 kazneni udarac. Prvi je gol dao još 2005.godine, za Man United protiv WBA, a prvi promašaj uslijedio je nakon 22 uzastopna gola godinu dana kasnije. U posljednje dvije i pol godine Ronaldo je izveo 23 jedanaesterca i promašio ih je 3. U studenom 2017. u dvoboju Real-Malaga, 25.lipnja 2018. u meču Portugal-Danska, te 21.01.2019. prvi u Italiji, protiv Chieva. U 14 jedanaesteraca tijekom dvije sezone ovo s Milanom je drugi promašaj i to je svakako vijest za Talijane. Njome se svakako ne može sakriti stvarnost po kojoj su Ronaldu kazneni udarci specijalnost (85% uspješnosti), a više zabrinjava njegova igra.
Protiv Milana, uz manjak brzine, izgubio je i 14 lopti, imao tek 2 uspješna prodora, samo 37 točnih pasova u mnoštvu Juventusovih dodavanja. U 17 godina karijere CR je naučio sve na visoke standarde. Je li ovo sezona koja nagovješćuje silazak s pijedestala nedodirljivog, kako o tome pišu ozbiljniji analitičari na Apeninima?

ANTE REBIĆ

Trebao je biti udarna igla Milana u ovom kup dvoboju. Iako nije postigao niti jedan gol u Milanu bez Zlatana Ibrahimovića, Rebić je trebao biti "Ibra" na Allianz Stadionu. Moćan, brz i s preporukama tipa koji je u 2020.godini, od siječnja do ožujka nanizao 7 golova (6 prvenstvo, 1 kup) i riješio mnoge probleme Pioliju u Milanu, trebao je biti glavni adut za kontre protiv Juventusa. Stalni pritisak medija u tom smislu vjerojatno su doprinijeli da je Ante Rebić doista bio ključni igrač dvoboja, ali u negativnom smislu. Onome koji ne prati pozornije karijeru 26.godišnjeg reprezentativca Hrvatske, njegov neracionalan start đonom u predjelu lica 185 centimetra visokog Danila, djelovao je i iznenađenje, ali i "pokazatelj previše adrenalina zbog odgovornosti koja mu je nametnuta". No, Rebić, bez sumnje igrač koji mijenja ravnoteže utakmice u pozitivnim smislu za svoje momčadi kada je fokusiran, ima prilično često ovakve black oute. Već tijekom ove sezone u nekoliko je navrata benevolentnošću sudaca ili njihovim previdom izbjegao isključenja zbog nervoznih reakcija (udaranje suparnika, grublji startovi). Dijelom se može razumjeti da se silno trudio afirmirati u dresu Milana (i to mu je uspjelo!) pa je unosio previše strasti. No, ovakvi ispadi su mu česti. Već početkom ove sezone, u dresu Eintracht Frankfurt, u kvalifikacijama za Euroligu protiv Strasbourga, isključen je u 44.minuti zbog grubog starta.

Statistika pokazuje da je u 209 utakmica Prve HNL, Serie A, Bundeslige, zaradio 7 isključenja, od toga 4 direktna i 3 puta zbog dva žuta kartona. Suci su mu pokazali i 56 žutih kartona. I u reprezentaciji je zaradio direktno isključenje zbog grubog starta, na SP-u 2014 u Brazilu, protiv Meksika. Ušao je u 70. i isključen je u 90.minuti.

Talijanski suci pažljivo motre igrače koji imaju takve reference i pogotovo zato što je u par navrata izbjegao isključenja, sigurno će Rebića ubuduće dodatno strože gledati. Orsato, sudac u Torinu, doduše, na prvu je htio pokazati samo žuti karton, ali taman kada je to htio učiniti, dobio je dojavu iz VAR sobe te se vidi kako potom vadi crveni karton!
Ante Rebić je napravio sjajne stvari u 2020.godini u Milanu te zaradio veliki respekt trenera, suigrača i posebno navijača. No, morat će napokon proraditi na tome da ukroti svoju narav i eliminira bljeskove kao ovaj u Torinu da ne bi kompromitirao svoj status. Pritisak na njega nakon što je pokazao potencijale zimus bit će stalan jer se očekuje da bude jedan od glavnih igrača za spasenje sezone i perspektivu iskoraka Milana. S tim se pritiskom u klubu kao što je Milan treba znati nositi jer se on neće smanjiti. Može se samo pojačati s obzirom na sve upitnije šanse za Euro vizu i mnoštvo dvojbi oko nastavka trenera Piolija, dolaska Nijemca Rangnicka, odstupa Ibrahimovića, a posljedičnih novih selekcija i najavljenih "revolucija" u svlačionici.

Linker
16. lipanj 2020 23:24