Prošle sezone Napoli je u završnici pretekao Inter i s jednim bodom prednosti osvojio titulu, a ako se po jutru dan poznaje, ljubitelji nogometnih drama i proljeće 2026. mogli bi provesti prikovani za travnjake Serie A. Nakon 13 odigranih kola, razlika između vodeće četiri momčadi ogleda se u jednom bodu - Milan i Napoli su na vrhu (oba 28 bodova), Inter i Roma (27) pušu im za vratom s bodom manje.
Situacija je vrlo slična prošloj sezoni, kada je u istoj fazi utrke na Čizmi čak pet klubova stalo u bod razlike (što bi i sada bio slučaj da Bologna u ponedjeljak nije neočekivano izgubila od Cremonesea), no tadašnji vrhovni akteri uz Napoli i Inter bili su Fiorentina, Atalanta i Lazio. Zanimljivo, ovako malena razlika nakon trećine sezone u Italiji nije viđena 30 godina, da bismo je sada gledali dvije sezone zaredom. Pritom superračunalo Opte, koje predikciju bazira na 10.000 odrađenih simulacija, favoritom smatra Inter s nešto manje od 40 posto šanse za naslov, Milan i Napoli imaju oko 23 posto, a Roma nešto manje od 10.
Oni koje spektakularan i zastrašujući AI svijet još uvijek nije progutao, pa će prednost dati stvarnoj umjesto umjetnoj inteligenciji, mogli bi ipak ponuditi nešto veći postotak aktualnom lideru Milanu. Superračunalo sa San Sira nosi marku Luke Modrića, koji je kvalitetom, klasom, primjerom i pobjedničkim iskustvom podigao Rossonere. Modrić nije samo dirigent, već i virtuoz koji uvjerava momčad da lov na titulu ne mora biti obična iluzija, već ostvariva misija za klub koji je prošlu sezonu završio na 8. mjestu ljestvice pa, za razliku od drugih trkača, ne igra europski nogomet.
Iako je takav stav važna odrednica dosadašnjih uspjeha, bilo bi nepošteno privatizirati party i zanemariti najbolji početak sezone Christiana Pulišića, koji je presudio i Napoliju (2:1) i Interu (1:0), potiho najavljeni preporod napokon odgovornog Rafaela Leaa na novoj mu poziciji ‘devetke‘, utjecaj još jednog velikog osvajača u veznom redu, Adriena Rabiota, te nadasve efekt povratnika Massimiliana Allegrija.
Pobjednik je onaj tko manje prima, a ne tko više zabija. Znalo se da će Allegri tu životnu trenersku logiku graditi i na San Siru (kaže da je prvi uvjet za titulu primiti manje od 20-25 golova), no momčad je ipak iznenađujuće brzo pohvatala konce. Prošle sezone stoperi Tomori i Pavlović bili su izloženi nemilim kritikama (Tomori čak i na izlaznim vratima), ali igra s trojkom umjesto četvorkom u obrani uz vezne osigurače defenzivnu je liniju učinila kompaktnom, te individualne pogreške svela na minimum. Rezultat se javlja u vidu sedam utakmica bez primljenog pogotka, između ostalog protiv Intera, Rome, Juventusa, Bologne i Lazija. Napoli im je, pak, zabio s bijele točke.
Talijanska utrka upravo je sukob takvih trenerskih pogleda. S jedne strane Allegri i Conte, osvajači 11 od posljednjih 15 scudetta (!), koji štuju i utjelovljuju talijansku tradiciju maksimalne pažnje na nepropusnu obranu, čvrstu strukturu, čekanje suparnika i tranzitne napade. S druge strane, Cristian Chivu u Interu i Gian Piero Gasperini u Romi žele dokazati da njihov moderan štih, koji se bazira na dominaciji posjedom i zauzimanju protivničke polovice presingom, može biti dovoljan da se kao treneri ostvare i na najvišoj pozornici. U međusobnim duelima trenutačno pobjeđuje tradicija - Napoli je nadjačao i Inter (3:1) i Romu (1:0), Milan (već navedeno) sva tri konkurenta.
Conte je u misiji obrane naslova želio odstupiti od tradicije i ponuditi značajniju dozu agresije, no kako je momčad "masakrirana" ozljedama (De Bruyne, Zambo Anguissa i Lukaku), vratio se ustaljenim kalkulacijama, što mu se isplatilo protiv Rome. Vjeruje da će upravo o povratku i izvedbi ključnih igrača ovisiti priča podno Vezuva.
- Pokazujemo entuzijazam, želju i odlučnost. Te su nam kvalitete omogućile scudetto, ne smijemo ih izgubiti, ali budite svjesni da su ozljede segment koji ne mogu kontrolirati.
Chivu je došao s idejom revolucije, a kako se ona u rijetkim slučajevima ostvaruje preko noći, svjedočimo Interu s dva lica. Na momente momčad Petra Sučića nudi ono što je bio vodeći problem posljednje Inzaghijeve godine, odnosno usporenu i predvidljivu igru. Na druge momente je to golgeterski spektakl kao protiv Torina (5:0), Cremonesea (4:1) ili Juventusa (3:4). Zato u strožim talijanskim kritikama Chivu prolazi put od "Mourinhova nasljednika" do "nezrelog početnika" i nazad.
Interova prednost u odnosu na konkurente svakako je iskustvo već dugo okupljene momčadi, koja je u posljednje četiri godine uzela dva scudetta i igrala toliko finala Lige prvaka, te je silno motivirana ispraviti "grijehe" iz prošle sezone u kojoj su mogli uzeti sve, a ostali bez ičega. Pitanje je samo hoće li (ne)iskustvo rumunjskog trenera u ključnim dijelovima sezone biti protuteža iskustvu momčadi.
Gasperini je unio izvrsnu energiju u redove Vučice, koja na papiru nema momčad za scudetto, što se ogleda i u činjenici da su izgubili 0:1 od sva tri glavna konkurenta. Status ‘dark horsea‘ mogao bi ih otkloniti psihološkog presinga, a Gasperinijeve ideje dosegnut će optimum ako pronađe stalne strijelce, kao što su mu to u Atalanti bili Lookman, De Ketelaere ili Retegui. Dobvik i Ferguson, predviđeni za takve uloge, nisu se još ostvarili. Zato ‘Gasp‘ odjednom ima momčad koja prima najmanje ligaških golova (7), ali zabija tek nešto više od pogotka po utakmici (15). Ni on, poput Chivua, još nije dovršio planiranu revoluciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....