Ispalo je, eto, nevjerojatno: jedan je hajdukovac drugom ugasio "svitlo", pobjednički pogodak Tome Bašića za Lazio presudio je Igoru Tudoru na klupi Juventusa. Ako, međutim, pustimo po strani jasan odjek podudarnosti, doći ćemo do doista zanimljive simbolike - u kojoj je glavni glumac sada već davno zaboravljeni as...
"Kakav preokret, kakav neočekivan zaplet. ‘Mind-blowing twist‘ u maniri najboljih Netflixovih ostvarenja", dive se kroničari Lazija, dok Bašiću ispred imena stavljaju "osmicu", uz epitet ne igrača, već "junaka utakmice". "Priča, bajka, a sigurno put iskupljenja zaboravljenog lika, koji pokazuje da je promjena moguća, kako je napredak moguć, izlaz ostvariv, a samim time, da na takvoj putešestviji nije nemoguć ni happy-end", aplaudira mu svjetloplavi dio rimskih medija.
I doista, od odbačenog igrača, bez minute posljednjih "milijun dana", tamo s dna izloga igrača koje se klub želi riješiti, ovaj 28-godišnji veznjak izgleda da nije želio baciti ručnik u ring. Kada se, eto, otvorila prilika, a ona se otvorila s bezbroj ozljeda, Maurizio Sarri prebacio je čačkalicu s jedne na drugu stranu usta, i sustav 4-3-3 preoblikovao u 4-2-3-1, kako bi mu otvorio mjesto kontra Genoe (3-0), gdje je on bljesnuo, a onda je kontra Juventusa pokazao da bljesak, očito, nema rok trajanja.
U momčadi koja i dalje traži vlastiti identitet, koja je i dalje "under construction", sjajni trener-povratnik sondira teren, a ujedno, očito, s manjkom financija i mogućnosti, pušta igrače da se nameću. Momak kojem je ljetos izlaz priječila (i) plaća (1,6 mil. eura godišnje), nije odlučio dići ruke. Od sebe. A time, eto, i od momčadi. Sve što čini ovu momčad Lazija, zapravo, personificira Toma Bašić. A ova dionica, u neku ruku, svojevrsni je "highlight" cijele njegove karijere. A možda i života...
- Za Bašića sam bio jasan još u kolovozu. Da, Toma se pogubio, zato sam ga izostavio s popisa igrača, no vratio se čim smo ga zatrebali, i zaista puno napredovao. Mislim da je najviše porastao u smislu karaktera, trenutačno nam je od velike važnosti, i mogu mu samo biti zahvalan. Iznenađen sam razinom njegove izvedbe. Bio je privremeno isključen, ali uvijek sam ga smatrao dijelom ekipe. Konstantno je i marljivo radio. Nije ovo bila laka noć za njega, ali odgovorio je na izazov na najbolji mogući način - reći će Sarri, uz dodatak, još kako važan i trijumfalan dodatak vjeri i oda neodustajanju: - Ako postoji igrač koji se ne smije prodati, to je Bašić!
Koji je, pak, pokazao - koliko je ostao svoj.
- Sretan sam i iscrpljen, jer dali smo posljednji atom snage. Ne želim govoriti o sebi, nemamo vremena za euforiju, s obzirom na to da smo 10. na ljestvici, što znači da moramo odigrati još dosta takvih utakmica. Moj povratak? Ne znam, ljudi možda imaju osjećaj da me nije bilo nigdje, no cijelo vrijeme treniram i radim s momčadi...
To, dakle, radi oduvijek. Rođeni Zagrepčanin s pirovčanskim identitetom, dečko iz Dubrave, koji živi za - Hajduk. Te naoko nepremostive kontradiktornosti izgradile su ga. On je, dakle, bio dio "onog" kontingenta hajdučkih "tajnih agenata", o kojima je Jutarnji pisao početkom srpnja, kada je Goran Vučević prije deset godina kao sportski direktor oformio u Zagrebu "satniju" odanih ljudi, koji su češljali terene i one najtalentiranije slali prema Poljudu. U tom ešalonu bili su, eto, Josip Juranović, Toma Bašić, Fran Tudor, isprva kao članovi B-momčadi (još jedan dokaz kriminalnosti ukidanja), a kao dijete stigao je i Dominik Prpić. Među ostalima...
- Bio je i ostao drugačiji. S takvim putem i ne možeš biti drugačiji. Ali cijela obitelj, roditelji, brat blizanac Jakov, on, toliko smireni, posvećeni, iskreni, a najmanje lažni. Uz to, naravno, bio je - igrač. Veznjak, tehničar, lijeva noga... - otkrivaju danas ljudi koji ga znaju otkad je nogometno "prohodao", prije afirmacije u Hajduku, transfera u Bordeaux za četiri milijuna eura, nastavka napretka, pa onda i Lazija za sedam milijuna eura. Dokazivanja, pada, sada i uspona. Kada slušate neke njegove ispovijedi, jasno je da je sve to - Bašić.
- Red, posjed, stabilnost. Lijeva noga, vizija, udarac, tehnika. Plus visina, bitna i zbog defenzivnog skoka. To su mu sve plusevi koji ga čine iznimno upotrebljivim. Strukturalno možda pati zbog malog manjka brzine, no u veznome redu, kao centralni vezni, on čini jasan balans. A pored svega, karakterno je top igrač. Ova situacija to samo potvrđuje. Nije on, dakle, zaboravljen, ovo ljeto, osim Hajduka, bilo je još interesenata - Grci su ga dosta gledali, konkretno, ako se ne varam, bio je to AEK, a problem nije bio samo novac, odnosno plaća, za Grke to nije problem - kažu nam insajderi.
Kako god, Bašić se vraća. Neće biti starter u Laziju, ali prema hijerarhiji, i kad se najbolji vrate, ulazi u jasnu rotaciju, uz mogućnost da napadne mjesto u udarnoj momčadi. Nakon 500 dana bez natjecateljske utakmice, ovo je sjajna polazišna točka. Gdje će ga dovesti, vidjet ćemo, no Bašić je uvijek najviše volio ulazak iz "drugog plana". Kao svojevrsni autsajder. To je, očito, njegova komforna zona... Ne s Temua, već Bašić s - Netflixa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....