Do 1986. godine, kada je svijetu obznanjeno ime novog vlasnika AC Milana, Silvio Berlusconi je već bio milijarder i jedan od lavova talijanskog biznisa. No, tek kada je objavljeno da je postao šef slavnog kluba svijet, čak i u talijanskim okvirima, upoznao je novu facu. Promijenio je doživljaj nogometa i uveo glamur. Na prvi dolazak u Milanello stigao je sa legendarnim mu bijelih helikopterom, što su kamere njegovih televizija direktno prenosile i odavale koliko je uzbuđenja bilo među direktorima, trenerima, igračima i zaposlenicima kluba. Prvo javno predstavljanje momčadi, u starom hramu nogometa u centru grada, Arena di Milano, bila je ekstaza za navijače ali i medije. Na terenu su se spustili čak tri bijela helikoptera. U jednom dotadašnji igrači, u drugom on i suradnici, u trećem nova pojačanja. Za 1980-te to je bilo ludilo od događanja, o kojem su izvještavali ne samo zadivljeni talijanski nego i i svjetski mediji...
U jesen 1988.godine, u vrijeme kada je Milan trebao igrati Kup prvaka sa Crvenom Zvezdom, događa se i važan trenutak za Berlusconijevu "revoluciju televizija". Njegove su privatne stanice (Canale 5, Italia uno, Rettequatro) bile drastična promjena tv programa za Talijane. Zbog raznih zakonskih i logističkih problema emitiranja signala za Italiju, Berlusconijeve su televizije uspostavile suradnju sa TV Koperom, čiji su odašiljač koristili za emitiranje raznih programa ali najviše sportskih, uz puno marketinga, a čiji je signal obuhvaćao veliko područje sa obje strane Jadrana...
Uputio sam stoga fax na ured odnosa sa javnosti njegova holdinga Fininvest, tražeći intervju i pozivajući se i na utakmicu Kupa prvaka, koja će biti povijesna odrednica iskoraka Milana (prošao nakon prekida zbog magle u Beogradu...) ali i na njegove interese sa TV Kopar. Dodao sam i detalj kako u našoj zemlji Milan ima puno navijača...
-Obavještavamo vas da ste stavljeni na listu čekanja za intervju i trenutno ste 149.u redu." - hladno je ukazivao ured za javnost da nema šanse dobiti intervju...
Nisam se obeshrabrio i onda sam poslao drugi fax, u kojem sam Berlusconija podsjetio na njegove riječi sa promocije preuzimanja kluba, kada je kazao "želja svakog navijača biti će moja obveza da je ispunim". Garnirao sam to slikom dresa Milana i Giannija Rivere, koju sam imao od malih nogu, a to je u 1960tim godinama bio raritet...
- Drago mi je obavjestiti vas da će vas gospodin Berlusconi primiti u nedjelju u 16 sati u njegovoj vili u Arcoreu. Budite točni." - pripćio mi je ondašnji glasnogovornik Berlusconija, kolega Bellinghardi, uz dodatak da je Berlusconi, čim je vidio faks sa navedom fotkom, odmah kazao "pozovite ga...".
Imao sam točno dva dana da se organiziram, a posebno je dojmljivo što me Berlusconi pozvao točno na Božić 1988.godine. Bojao sam se da nije neki nesporazum, jer Talijani obično izbjegavaju bilo kakve obveze na taj dan. No, nedjelja 25.prosinac bila je potvrđena...
U Vili San Martino, koja je bila njegov dvorac cijelog života, Berlusconi me dočekao srdačno i tretirao me kao da sam mu netko osobito važan. Bio je to stil čovjeka koji je zračio karizmom. Bilo je predviđeno 15-20 minuta razgovora, ali se na kraju rasteglo na skoro sat vremena.
U tonskom zapisu čuvam i danas njegove izrečene vizije o tome kako cijeni nogomet(aše) sa prostora bivše Jugoslavije i kani ih angažirati (i dovodio je Bobana, Savičevića i druge). Pričao je kako je glupo da veliki klubovi kao Milan, Barcelona, Real ili Manchester United ispadnu u prvom, drugom kolu jer se ždrijebom mogu susresti međusobno, a da dalje idu slabije momčadi. Tvrdio je da se mora igrati natjecanje u kojem će veliki klubovi biti akteri cijele sezone, jer to jednostavno najviše privlači mase.
Govorio je kako se televizije i svijet medija moraju promijeniti, jer nema smisla da primjerice u Italiji postoji jedna nacionalna kuća i emitira jedan film tjedno, i ne prenosi utakmice. Najavio je da će televizije postati kao tisak i imati jedan kanal samo za vijesti, drugi za politiku, treći za film i zabavu, četvrti za sport, i ljudi će moći birati u svakom trenutku što im se gleda. Sve što je pričao o tome kasnije se ostvarilo. Pitao sam ga jedno pitanje koje svakako neće ući u anale novinarstva, ali odgovorio je...
- Kako sam postao uspješni poduzetnik i bogat čovjek? Uh, trebalo bi vremena, ali reći ću vam da je osnovno to što sam znao birati suradnike i uvijek odabirao one koji su znali više od mene...".
Nakon što smo u SN objavili ekskluzivni intervju, nakon dva dana nazvao me Berlusconijev glasnogovornik i pitao kada ćemo poslati kopiju novine, prigovarajući zašto nismo odmah to učinili. U njihovoj doktrini bilo je izuzetno važan svaki detalj koji se javno objavljivao o velikom gazdi. Pogotovo onaj koji se dogodio unutar njegove privatne rezidencije...
Kasnije ću Silvija Berlusconija sresti u nekoliko navrata u Milanellu i svaki je put odavao dojam o posebnoj auri, jer niti jednom nije odbio dati izjavu za hrvatski tisak ili kazao da nema vremena i povoda. Danas i u lokalnim okvirima takav pristup djeluje "daleka prošlost"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....