Postići hat trick u Serie A Mariju Pašaliću nije prvi put, ali to još više dočarava vrijednost tog djela unutar vrlo zahtjevnog talijanskog nogometa. Protiv Venezije, koja nije top momčad, ali je kao svaki talijanski prvoligaš uvijek zahtjevan suparnik, hrvatski reprezentativac potvrdio je svoju visoku razinu forme. U Gasperiniju omiljenom sustavu 3-4-1-2, Pašalić je nominalno igrao iza dvije špice, Iličića i Muriela.
No, na terenu je djelovao praktično kao "lažna devetka", jer su mu spomenuti suigrači svojim kretnjama širili prostore u sredini, u koje se Pašalić sjajno ubacivao i sa svojih 188 centimetra iskorištavao realizatorsku vještinu. Nije slučajno, jer u 140 utakmica za klub iz Bergama postigao je 34 pogotka i 23 puta asistirao. Za veznog igrača ofenzivne vokacije izvrsne brojke. S hat trickom protiv Venezije Pašalić je povećao svoje učešće u 12 pogodaka ove sezone, čime je u kategoriji veznih igrača u svim ligama petice na prvom mjestu!
Simbolično je tako nogometni nomad zahvalio treneru koji mu je napokon pružio stabilnost i povjerenje, u danu kada je taj isti trener, Gian Piero Gasperini produžio ugovor s Atalantom. Došao je u Bergamo u lipnju 2016. godine, a sada je potpisao novi i plaćeniji ugovor do 2024., s opcijom do 2025.godine! Tko bi to mogao naslutiti u jesen 2016., kada su Gasperinijevi počeci sličili onima u Interu, gdje je brzo dobio otkaz jer "etablirani" igrači nisu prihvaćali njegov dril. Iako imaju iste boje u Atalanti su bili oprezniji, odnosno mudriji. I to zato što je vlasnik kluba i predsjednik Antonio Percassi imao strpljenja i u trenutku kada je Atalanta bila pretposljedna, a okruženje je navijalo za otkaz. Percassi, bogati biznismen, nekoć je bio igrač, 7 godina u Atalanti, potom i sportski direktor, pa predsjednik u prvoj mu eri, te se može kazati da je stekao ogromno iskustvo. Iskoristio ga je i zadržao Gasperinija, koj će mu ubrzo prirediti najbolje trenutke u nogometnom životu, odnosno najsjajnije ere kluba iz Bergama. Eto, ono što je Gasperini, uz Percassia dobio u Atalanti, to je u istom klubu dobio Mario Pašalić uz Gasperinija.
Danas djeluju daleko godine putešestvija koje je prošao ovaj vrijedni i neuobičajeno za nogomet ponizni igrač. Nakon što je bljesnuo u Hajduku dobio je poziv Chelseaja, koji je 2014. godine Splićanima isplatio 2,5 milijuna eura. Bilo je mnogo takvih mladih i neafirmiranih koje je (i) klub iz Londona bezecirao, pa ih slao na posudbe, računajući da će netko od njih donijeti bitno povećanje vrijednosti ulaganja. Vjerojatno je malo tko tada mogao naslutiti da će upravo Pašalić biti jedan od tih džokera. Chelsea ga je posudio, redom, Elcheu, Monacu, Milanu, Spartaku i Atalanti. U svim tim klubovima Pašalić je izborio pozicije i nametao se za naslovne uloge, no kad god bi trebalo otkupiti ugovor, za kojeg je engleski klub postavio cijenu od 15-ak milijuna eura, priča bi imala sličan kraj. Vraćanje sa posudbe. Netko taj novac nije imao (Elche, Spartak), neki su imali dvojbe (Milan), treći nisu prepoznali dobitak (Monaco).
Atalanta? Ona je bila zainteresirana, jer je Gian Piero Gasperini u Pašaliću prepoznao dodanu vrijednost za njegov stil igre. Osim što je besprijekorni profesionalac, 100% posvećen nogometu, Pašalić ima u sebi onu vrlinu koju Gasperini beskompromisno traži od svojih igrača, to je kolektivni duh. On zazire od tzv. zvijezda i posljedičnih njihovih očekivanja privilegija i pomanjkanja motivacije da se stalno nameću. Posljednji u nizu koji je stradao zbog takvog stanja je Papu Gomez, praktično legenda kluba koji je se s trenerom čak i fizički sukobio kad je shvatio da ga ovaj više ne želi. Gomez je otišao u Sevillu, a Gasperini je i time simbolično inicirao novu eru Atalante, odnosno rekonstrukciju momčadi. Mario Pašalić je u tom projektu još značajniji nego što je bio u trenutku kada je (2020.) Gasperini klupskom vodstvu potvrdio želju da se Pašalića otkupi od Chelseaja.
Za Atalantu je 15 milijuna eura iznimno veliki ulog, peti najveći u povijesti kluba (najskuplji Muriel plaćen je 21 milijun eura). Dovoljan pokazatelj koliko ga trener cijeni, a čija se riječ sluša u klubu... Naposljetku, Chelsea je napravio odličan posao. Platili su ga 2,5 a nakon 4 godine prodali za 6 puta više novca, uz dodatni plus što je od Atalante (2,5) i Milana (1) dobiveno još 3,5 milijuna za posudbe...
S iskustvom iz tri lige petice (Španjolska, Francuska, Italija) te Rusije, Pašalić je sada sa 26 godina u fazi potpunog sazrijevanja. Vidi se da je ugovor i status u Atalanti, gdje je vrlo cijenjen i vezan do 2025. godine, bio ključan faktor njegova iskoraka. Zato nije čudno da je igrač kakve se u Hrvatskoj (i ne samo u njoj) ne doživljava kao posebne vrijednosti, jer kao nisu atraktivni po driblinzima, brzini ili što god, praktično postao igrač od najvećeg povjerenja izborniku Daliću. I kao u svim opcijama kada osjeti povjerenje Pašalić to vraća kroz učinak na terenu. U reprezentaciji je u 34 nastupa upisao 6 pogotka, ali je uz to dao značajan doprinos taktičkoj raznovrsnosti i širem izboru za izbornika.
Sve dobro što se događa Mariju Pašaliću zaslužio je, osim temeljnih igračkih kvaliteta, time što je čvrsto vjerovao u sebe, podredio se radu i "pričao" samo djelima na terenu. U sjeni kvalitetno vođen od Marka Naletilića, nije se opterećivao što nije medijski privlačan retorikom. Niti se ikad buni, niti se gura i dodvorava. Kad se govorilo da nije dovoljno brz, da mu nedostaje agresivnosti, da nema ono nešto što ga čini posebnijim, nije se obazirao koliko god mu je sigurno bilo teško što ga se uvijek osporava.
Sada golovi, asistencije, posebnost veznjaka koji radi za momčad a opet se ističe individualno efikasnošću, čine ga idealnim vojnikom Gasperinijevih trupa i zahtjeva, kao i Dalićevih pohoda. Pašalić je lijepa nogometna priča koja može poslužiti kao poticaj mnogima koji se bore za iskorake u karijeri i čekaju trenutak kada će se dogoditi samo prijelomnica, a koji moraju biti spremni kada se ukažu prilike...