Nakon dužeg vremena margina navijači Milana brzo su se, pogotovo ove sezone, priviknuli na status lidera. Crveno-crni su do prije nekoliko kola bili lideri uz Napoli, sa znatnom distancom nad trećeplasiranim Interom. No, upravo u derbiju s gradskim suparnikom (remi) počeo je pad forme, odnosno učinkovitosti Piolijeve momčadi.
U sljedeće dvije utakmice, u Firenci i sa Sassuolom kod kuće, upisana su dva poraza, a primljeno čak 7 golova. Takav se slučaj Milanu nije dogodio od 1998., godine u kojoj su Rossoneri osvojili tzv. Bobanov scudetto. Je li pobjeda u Madridu protiv Atletica, kojom je oživljena nada u plasman u drugi krug Lige pvaka, ključan teret zbog kojeg su igrači Milana protiv Sassuola izgledali usporeni i umorni? Stefano Pioli do nedjelje navečer uživao je ponajbolje dane svog boravka u Milanu. Prvo je svladan Atletico u meču kojem je malo tko davao ikakve nade Milanu u produženje šanse za ostanak u Europi. Dramatika pobjede, gol u 87. minuti, uz autora koji je zgodna priča za božićne bajke (Messias). Uz taj sjajan doživljaj Pioli je nekoliko dana uživao iščekivanje velikog priznanja, a to je produženje ugovora po prijedlogu kluba.
Vrhuška Milana (Maldini, Massara, Gazidis), od kojih je u Piolija vjerovao do kraja tek prvi, nagradila je 56-godišnjeg skromnog trenera produženjem do 2023. godine i povećanjem plaće za više od 50%. U sljedeće dvije sezone zarađivat će 3,5 milijuna eura neto, plus bonusi (moguće do 4,2), čime i dalje ostaje najmanje plaćeni trener u velikim talijanskim klubovima.
Piolijeva sudbina, koji je trenerski posao započeo 1999., a u intenzivnoj karijeri promijenio je kao igrač 8, a kao stručnjak 12 klubova. U njima je imao i značajne faze uspješnosti, ali je i u većim klubovima (radio u Laziju, Fiorentini, Interu) ulazio u neobjašnjive padove forme s momčadi. Je li i ovo sada Piolijev sindrom, pitaju neki analitičari retorički, dajući do znanja da treba vidjeti još nekoliko utakmica što se zapravo događa.
Milan je, naime, izgubio dvije utakmice zaredom (Fiorentina, Sassuolo), a u prvenstvu je bez pobjede od 31.listopada. Tako mu je sada Inter došao na samo bod minusa, a Napoli je pobjegao na plus 3. Donedavno se činilo da Inter nema više šansi nadoknaditi minuse, ali eto, za nekoliko kola stvari su se bitno promijenile.
Koje su olakšavajuće okolnosti za Piolija i Milan? Prije svega će analitičari tipovati na napore Lige prvaka, odnosno uvjerenje da Milan nema baš tako široki roster u kvalitativnom smislu, pa da može usporedo gurati na više fronti. Pioli je to odbacio kao argument i ustvrdio zapravo suprotno...
- Ne, ne slažem se, jer smo kao momčad konstruirani upravo tako da možemo odgovoriti zahtjevima u više natjecanja.
Je li onda problem u činjenici da je više igrača, i to važnih, kao Calabria, Giroud i Rebić, izvan stroja zbog ozljeda? To svakako otežava Pioliju posao, jer igrajući s uglavnom istom grupom igrača nemoguće je izbjeći umor i manjak svježine. Sada se vratio golman Maignan, za desetak dana ćeCalabria, dok Giroud i Rebić neće biti u kadru još otprilike mjesec dana.
Izgubljen je na par utakmica zbog isključenja sa Sassuolom jedini strijelac, stoper Romagnoli, ali se zato vraća Tomori, bez kojeg obrana Milana djeluje puno ranjivija.
U kojem je pravcu krenula sezona vjerojatno će puno jasnije biti nakon 4 iduće utakmice. Milan gostuje kod Genoe, koju vodi Ševčenko. Nakon toga na Meazzu stiže Salernitana, a onda slijedi gostovanje kod Udinesea. Tri utakmice u kojima se, logično, očekuje puni plijen, te na tom zanosu dočekalo bi se Napoli na Meazzi. Ostvari li Milan pobjede u navedenim utakmicama prije Napolija bit će to ohrabrujući znak da je ipak pitanje povezanih poraza s tzv. manjima (Fiorentina, Sassuolo) stvar trenutnog pada forme i teškoća zbog odsustva igrača.
Ne bude li tako onda će Pioli imati prve jače naznake da nešto dubinski ne štima za ambiciju osvajanja naslova prvaka. Pogotovo će sve to biti važno i zbog činjenice da Milan 7. prosinca ima meč s Liverpoolom na Meazzi, koji će biti presudan za budućnost u Europi, ali i za atmosferu budućih prvenstvenih okršaja.