Dario Šimić zadnjih je dana vrlo aktivan. Na mnogim medijskim i inim adresama propagira promjene u hrvatskom nogometu, pokušava riješiti egzistencijalne probleme nogometaša koji tonu sve dublje. Klubovi ne izvršavaju ugovorne obveze, mnogi igrači sve teže žive, duguju državi za poreze i doprinose i, čini se, za to je malo koga u Hrvatskoj briga. Zato su Šimić i njegov HUNS, nogometni sindikat, krenuli u akciju. Prije godinu i pol dana, kad je Sindikat osnovan, nije se očekivalo da će izazvati toliku pompu.
- Iznad svega sam ponosan što smo u relativnom kratkom roku našeg postojanja uspjeli postati punopravni član FIFproa. To znači da je svjetska krovna organizacija sindikalnih Udruga prepoznala u nama partnera koji će se kvalitetno boriti za prava svojih članova. Možda je subjektivno, ali mislim da je već sama pojava institucije koja će zastupati stav i interese igrača, koji su u nogometnom sustavu dosad bili nerazumljivo u podređenom položaju, pridonijela da se problemi igračkog dijela HR nogometa prikažu u drugačijem svjetlu u javnosti.
Davor Šuker pet je mjeseci na čelu HNS-a. Je li nova vlast s njima na čelu pokazala interes za rješenje tih problema?
- Otkako je predsjednik HNS-a s Davorom Šukerom nismo imali prilike razgovarati. Komunicirali smo s Damirom Vrbanovićem i još jednom spoznali da nas HNS uopće ne doživljava. Nema nikakvih pomaka nakon naših razgovora, ali ima osjećaja da nas opstruiraju. Vrijeme je da u HNS-u shvate da smo partneri na istom poslu. Ovaj HNS nije iskazao nikakvu strategiju rada, čini se da se više uzdaju u intuiciju i improvizaciju. Huliganizam, reprezentacija i nastupi klubova u euro natjecanjima nisu glavni problemi hrvatskog nogometa. Očekujemo više konkretnih akcija od Šukera i Vrbanovića, prije svega u doprinosu rješenja problema obespravljenih i bukvalno gladnih nogometaša.
Kako ste zadovoljni onime što je nova nogometna vlast učinila u prvih 150 dana?
- S novim čelnicima HNS-a, barem iz ovog dijela koji direktno poznajem, nisam zadovoljan. Mogu razumjeti da imaju puno posla i obveza, ali sve mi to djeluje improvizacijski, bez neke jasne strategije što se hoće i kako i kada do toga doći. Evo jednog primjera; vjerujem da je veći poslovni prostor za administraciju HNS-a potreban, ali u ovom trenutku, kad klubovi grcaju u besparici, kada igrači mjesecima ne dobivaju plaću, i kada se ne vidi izlaz na kraju tunela, nije u redu investirati milijune u urede i činovnike. Ne možemo sanirati nakrivljenu Kuću nogometa time što ćemo početi rješavati krov.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....