Šimunić: Nisam glumac ni ubojica trenera! Ne tražim ništa osim poštovanja...

Hrvatski je nogometaš Hoffenheima Josip Šimunić (33) u ekskluzivnom intervjuu za Kicker otkrio što mu leži na duši prvi put kritički progovorivši o tretmanu koji ima u bundesligaškom klubu.

Gospodine Šimunić, u kakvim ste odnosima s aktualnim trenerom Holgerom Stanislawskim?

- Držim novog trenera za korektnoga i iskrenog čovjeka. Odradio sam s njim dva dobra razgovora. Igrao je otvorenih karata. Mogu si zamisliti ostanak u Hoffenheimu u sezoni koja dolazi, i u kojoj još imam važeći ugovor. Pogotovo budem li imao poštene izglede pri konkurenciji za momčad.

Hoćete reći da ih u posljednje vrijeme niste imali...

- Ne. Nisam mogao trenirati na način na kojim sam htio. Ne mogu reći da mi je klub bio od pomoći.

Zašto nije?

- Valjda su me htjeli iskoristiti za primjer drugima, proglasiti me žrtvenim janjcem. Također su time htjeli odgovornost sa sebe prebaciti na mene.

Jeste li za svoju situaciju donekle i sami krivi?

- Možda sam prenaglašeno pokazivao svoje nezadovoljstvo. Znam da to nije bilo pametno. No, situacija u kakvoj sam ja, a u situaciji sam da ne igram nikakvu ozbiljnu rolu u klubu, za mene je neuobičajena i nova. To me strahovito opterećuje.

Jeste li vi osobno bilo čime zatrovali klimu u klubu?

- Nisam glumac. Ako sam razočaran, onda to i pokažem. Ako osjetim da mi dobra postignuća ništa ne donose, normalno da sam ljut. Odigrao sam krajem ožujka odličnu utakmicu za reprezentaciju protiv Francuske na Stade de Franceu. U Hoffenheimu to nikoga nije zanimalo. Kada sam se vratio, sve je bilo isto kao prije.

Sukobili ste se s obojicom prethodnika Holgera Stanislawskog, Ralfom Rangnickom i Marcom Pezzaiuolijem. Jeste li vi ubojica trenera?

- Totalna glupost! Pezzaiuoli je za mene bio vrlo ugodno iznenađenje, ima izvrstan trenrski potencijal. No, kad je zauzeo trenersko mjesto, to više nije bio on. Kad netko četiri tjedna nakon što je postao trener izgubi dodir s realnošću, to postaje smiješno. Mislim da bi se autoritet trebao iskazivati drukčijim, prirodnijim načinom.

A Rangnick?

- Prilikom mog transfera iz Herthe 2009. godine imao sam s njim izvanrednu komunikaciju. Naš se odnos, međutim, ubrzo pokvario...

Zašto?

- Radije ne bih o tome. Prošlo svršeno vrijeme. Mogu reći samo ovo: kad god bismo pobijedili, sjalo bi sunce i on bi bio u slavljeničkom raspoloženju. Kad bismo izgubili, onda bi nam odjednom trebalo još vremena za razvoj igre...

Je li odlazak iz Herthe bio pogreška?

- Želio sam otići a Herthi je tada trebala financijska injekcija. Bio sam siguran da je Hoffenheim ispravan odabir i da ćemo biti konstanto u gornjoj trećini ljestvice. Nažalost pa nije ispalo tako.

Može li se to promijeniti pod Stanislawskim?

- Sa St. Paulijem je trener napravio sjajan posao. No, treba priznati da više nemamo Dembu Ba, Luiza Gustava i Carlosa Eduarda. U njima smo izgubili trojicu vrhunskih igrača. Nemamo više supstancu koju smo imali prije dvije godine.

Pregovarali ste sa zagrebačkim Dinamom. Je li transfer u Zagreb na pomolu?

- To vodi moj menadžer. U ovom trenutku pregovori miruju. Želim igrati za Hrvatsku na Europskom prvenstvu 2012. godine. Zato je vrlo bitno izabrati dobar klub.

Puklo je između vas i direktora kluba Ernsta Tannera. Ima li ostanak u klubu uopće smisla?

- Zašto ne? Momčad bira Holger Stanislawski, zar ne? Moj je odnos s direktorom težak, to nije tajna. Kad netko javno iznosi kritike na moj i račun mog menadžera, još ktome i izuzetno negativne, naravno da me to smeta.

Kako to mislite?

- Vidite, ja sam profesionalac. Osim sportskoga u našem je poslu uvijek bitan financijski aspekt. Tko to poriče, taj je licemjeran. No, kada vas klupski menadžer javno napadne a da vama osobno pritom ne kaže ništa, onda to nije u redu. Takve stvari treba rješavati interno. Znam da me Tanner bez mog znanja pokušavao prodati u Englesku. Ako me se klub želio riješiti, onda mi je Tanner to mogao reći u lice. Za ovakve igrice nisam raspoložen.

Imate već tjednima problema s gležnjem. Kada ćete napokon biti spremni?

- Priključujem se treninzima u srijedu. Najkasnije za desetak dana moći ću raditi pod punim opterećenjem.

I opet se boriti za mjesto prvotimca...

- Radim svoj posao, a sam sam sebi obećao da ću ubuduće odluke pimati hladnije glave. Ne tražim nikakve bonuse, samo respekt. Odigrao sam 271 bundesligašku utakmicu i skupio 80 nastupa za reprezentaciju. Nitko mi to nije mogao pokloniti, već sam to morao izboriti krvavim radom. Upravo je to rekao naš novi trener. I imao je pravo.