Novinske su arhive, da parafraziramo čuvenu misao Forresta Gumpa, poput kutije bombonijere. Nikada ne znate što ćete pronaći unutra. Otvorite, recimo, komplet novina od 10. kolovoza 2012. godine i na otvoru sportske rubrike umjesto još jedne litanije Zdravka Mamića ili najave Hajdukove šampionske sezone kao obaveznog začina za 101. rođendan pronađete izvještaj s utakmice Slaven Belupo vs. Athletic Bilbao. Rezultat 2-1. Za “farmaceute”. Tu se reda radi uštipnete...
Jer samo nekoliko mjeseci ranije, u proljeće 2012. godine, Marcelo Bielsa i njegovi baskijski “atletičari” jurišali su prema finalu Europa lige i na tom su putu, među inima, isprašili tur i Manchester Unitedu na Old Traffordu. Na kraju putovanja zaustavio ih je Atletico Madrid, u finalu koje je ostalo zapamćeno manje po rezultatu, a više po podatku da je 300 navijača iz Bilbaa pogrešno bukiralo letove i sletjelo u Budimpeštu umjesto u Bukurešt. Nekoliko mjeseci kasnije Baski su, dakle, kapitulirali u Podravini. Golove za Slaven zabili su Maras i Gregurina, za goste je pogodio današnji reprezentativac Iker Muniain, dok je današnji “juventin” Llorente ušao s klupe.
Stopama Zagreba
Nogometni svijet ponekad funkcionira “fast forward” logikom, pa je godinu i pol nakon ove utakmice Athletic Bilbao napravio novi iskorak, igra na novom San Mamesu, čvrsto drži četvrto mjesto “la lige” i grabi prema Ligi prvaka. Slaven Belupo - koji nas ovdje više zanima - u međuvremenu je funkcionirao po “fast rewind” principu i obrušava se prema 2. HNL, baš kao što je to sezonu prije njega učinio NK Zagreb. Ako danas izgubi utakmicu u Sigetu, potonut će na samo dno ljestvice, ispod Hrvatskog dragovoljca. Do kraja prvenstva ugostit će, doduše, Zadar i Osijek na svojem terenu, ali mršavo je to jamstvo da će zaista i opstati u najboljem razredu.
Nakon godina postratne rukometne euforije i vremena “kokica”, Koprivnica se na nogometnom prvoligaškom radaru pojavila u sezoni 1997/98. i na njemu ostala sve do danas. Klub je lansiran u orbitu kada je lokalni gazda Nikola Felak, u to vrijeme obvezan “dokapitalizirati” i Canjuginu Croatiju, shvatio da prehrambena i farmaceutska industrija maloga grada mogu podnijeti trošak profesionalnog pogona. Nije prošlo dvije-tri godine a Slaven Belupo je već igrao u Intertoto kupu.
Crna serija
Pobjeđivalo se Aston Villu i Belenenses, gubilo od Stuttgarta, Lillea i Deportiva La Corune, prije nego što je momčad iskoračila prema novom izazovu u vidu Kupa Uefe, tj. Europa lige. Onda su u Koprivnici gostovali i Aris, CSKA Moskva, Athletic Bilbao.
No, od početka 2013. godine do sredine rujna i dolaska Mladena Frančića “farmaceuti” su u 26 utakmica zabilježili samo dvije pobjede, uz osam remija i čak 16 poraza. Frančić je prošle jeseni okrenuo negativne trendove i pokrenuo igrače, ali nije dugo izdržao na klupi na kojoj se neće usrećiti niti Elvis Scoria ako pod hitno, već ove subote, iz Belupove apoteke ne iskopa neki efikasan lijek za depresiju...
Glavni razlog pada - budžet manji 30-ak milijuna kuna!
Kakva je to kataklizma u međuvremenu pogodila klub da se za tako kratko vrijeme našao na pragu provalije? Financijska, u prvom redu. U zlatna vremena Slaven je žonglirao budžetom od 35 do 38 milijuna kuna godišnje. Danas će maksimalno dobaciti do sedam milijuna. Isušivanjem novčanih tokova Slaven se, umjesto otpisanim Dinamovim igračima ( Pakasin, Brlenić, Poldrugač, Mumlek, Brezovec) s pobjedničkim navikama, okrenuo igračima gubitničkog mentaliteta koji su prethodno već iskusili što znači ispasti iz lige.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....