Glasno ‘vauuu‘ odjeknulo je dvoranom medijskog centra u Dohi kada je Saleh Al Shehri u padu provukao loptu kroz noge stoperu i iza leđa argentinskog vratara za 1-1. Igrala se 48. minuta što znači da su Saudijci razljutili Lea Messija taman na vrijeme da publiku počasti malim magičnim performansom. Ali za magiju se pet minuta poslije pobrinula ‘desetka‘ u zelenom dresu...
Salem Al Dawsari je s loptom u vlasništvu izmigoljio nadzoru dvojice igrača i udarčinom iskosa sa 15 metara pogodio rašlje Martinezovih vrata. I nije briljantnom minijaturom u ekstazu bacio samo polovicu publike na tribinama Lusail stadiona, kao i cijelu domovinu, nego i reportere. Onaj ‘vauuu‘ u press dvorani sada je prepustio mjesto spontanom pljesku. Možda su bookmakeri ludi za njom, ali reporterima Argentina miriše na aroganciju, razmetanje sa slabim pokrićem. I rijetki će pustiti suzu za Messijem, Di Marijom i Lautarom ako kovčege spakiraju već nakon treće utakmice u skupini. Don‘t cry for me Argentina.
Da je strijelac pobjedničkog gola igračka ‘manga‘ u svojoj zemlji, shvatili smo analizirajući saudijsku momčad uoči test-dvoboja s Hrvatskom. Tamo, na stadionu u Rijadu, uvjerili smo se da je Al Dawsari znalac koji ‘jede loptu‘ i nema kompleksa pred nogometnim autoritetima. On se, uostalom, jednom okušao na Zapadu, proveo je polusezonu u dresu Villarreala i upisao samo pola sata u La Ligi, baš u derbiju s madridskim Realom.
Trebao je biti nogometni rodonačelnik saudijskog otvaranja prema svijetu, ali su ga kao i druge rijetke sunarodnjake koji bi se ohrabrili na selidbu mučili oštar režim treninga, nostalgija i motivacija. Svi su saudijski igrači naime bogataši, vlasnici milijunskih ugovora, lišeni imperativa da vani rješavaju egzistenciju svojim obiteljima. To što svoj nogomet igraju daleko ispod naših radara, ne znači da su analfabete.
Ali koliko god pismeni bili saudijski igrači, ne možemo pobjeći od činjenice da se momčad francuskog izbornika Hervea Renarda upravo pobrinula za najveće iznenađenje u povijesti Svjetskih prvenstava. 54-godišnjak koji je u trenersku avanturu krenuo kao potpuni autsajder, vlasnik servisa za čišćenje koji je ribao tepihe i praznio kante, u posljednjih se desetak godina specijalizirao za svjetske senzacije.
Na klupi Zambije režirao je prvu kada je 2012. suprotno svim prognozama osvojio Afrički kup nacija. Tri godine poslije isti je uspjeh ostvario kao izbornik Obale Bjelokosti, a sada je očito naumio zacementirati svoje mjesto u povijesnim knjigama. Pobjeda Saudijske Arabije protiv Argentine, slažu se analitičari, veće je iznenađenje od pobjede SAD-a protiv Engleske 1950. godine i daleko veća senzacija od one kada je Senegal na otvaranju SP-a 2002. pobijedio Francuze, branitelje naslove.
Ovaj rezultat je senzacija bez presedana ne samo zato što je s druge strane stajao vlasnik sedam Zlatnih lopti pojačan zvijezdama Intera, Juventusa, Manchester Uniteda i Cityja (prema Transfermartku, reprezentacija vrijedna 645 milijuna eura, dok je S. Arabija procijenjena na 25 mil. eura), nego i stoga što je svijet do jučer živio u uvjerenju da je Argentina u rukama mladog izbornika Lionela Scalonija izrasla u momčad bez mane.
Posljednji poraz društvo u bijelo-plavim dresovima upisalo je u srpnju 2019. protiv Brazila nakon čega je nanizalo čak 36 utakmica bez poraza, osvojivši usput Copu Americu u društvu arhirivala Brazila. Nitko na ovom SP-u nije htio igrati s Argentinom. Pored Brazila do jučer je figurirala kao najozbiljnji kandidat za titulu. Sada preostale dvije utakmice čeka u hladnom znoju, jer s Meksikom i Poljskom mora spašavati kožu.
Još bogatiju aromu priči daje podatak da se utakmica pretvorila u dramu, iako je početak sugerirao da ćemo gledati razvodnjenu limunadu od predstave. Argentina je povela već u 10. minuti s bijele točke. Slovenski sudac Slavko Vinčić opravdano je dosudio jedanaesterac jer je saudijski branič u gužvi prilikom izvođenja kornera povlačio za dres i povukao na tlo Paredesa.
Messi je rutinski rastavio vratara i pronašao mjesto u još jednoj povijesnoj rubrici. Peti je igrač otkako je Svjetskih prvenstva koji se može pohvaliti da je zabio na četiri finalna turnira (2006, 2014, 2018, 2022). Prije njega to su učinili samo Pele, Uwe Seeler, Miroslav Klose i Cristiano Ronaldo.
Nakon Messijeva gola Argentinci su do kraja poluvremena još triput zatresli mrežu, ali su sva tri pogotka bila opravdano poništena zbog zaleđa. Herve Renard je tako sinkronizirao ples svoje defanzivne linije da je ona visokim izlaskom i besprijekornom koordinacijom čak šest puta upecala Argentince u mrežu.
Kada je nakon rezultatskog preokreta zaglavila u minusu, e tek onda je Argentina ostala bez rješenja. Izmjene nisu stigle promijeniti tijek utakmice, nervoza je izjedala Messija i suigrače, a saudijski vratar Al Owais hladnokrvno lovio balone ubačene pred njegov peterac. Najavljenu nadoknadu od osam minuta sudac Vinčić do kraja je razvukao na 14 minuta, ali povratka više nije bilo...
Pogledajte naš novi Mundocast u kojem je Stjepan Tomas komentirao nove dvojbe Dalića oko početne postave za utakmicu protiv Maroka, ali i sve druge aktualnosti oko Vatrenih i SP-a u Kataru:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....