U dvoboju s Marokancima jedan od najvećih dužnika među Vatrenima bio je onaj od kojeg su se, s pravom, očekivale glavne uloge. Ivan Perišić, 11 godina reprezentativac, nije samo prekaljen među Vatrenima. Radi se o igraču koji ima specifične vrline, a koje su danas na iznimno visokoj cijeni u kolokvijalno nazvanom "modernom nogometu". Bio on trendy ili retro, krilni igrači kao Perišić uvijek su bili vrlo traženi. Nekoliko je ključnih razloga tomu...
To je igrač koji ima izvanrednu fizičku moć, iznadprosječnu hitrinu, te brzinsku izdržljivost. Na sve to nadogradio je tehničku potkovanost. Perišićeve vrline, kako pokazuju činjenice, najviše dolaze do izražaja na lijevom boku, iako, zanimljivo je, nije ljevak. No, Perišić praktično podjednako dobro koristi obje noge u svom nogometnom repertoaru. S obzirom na fizičke potencijale razvio je prodornost, kako "jedan na jedan", tako i u dužem bočnom sprintu. Sukladno tehničkoj potkovanosti i dobroj viziji, istaknuo je svoje izvanredne centaršuteve i asistencije igračima u kaznenom prostoru. Naposljetku, Perišić je i zavidno efikasan kao krilni igrač. U profi-karijeri, u 570 utakmica u Njemačkoj, Belgiji, Italiji i Engleskoj postigao je 139 pogodaka, uz 115 asistencija. Veći dio odigrao je kao bočni igrač, utoliko je njegova statistika dojmljivija. Nadodati joj treba i 32 pogodaka u 117 reprezentativnih nastupa, te je trenutno na gol od drugog najboljeg strijelca u povijesti Vatrenih, Marija Mandžukića (33), te na 13 od jedinstvenog golgetera Davora Šukera.
Ivan Perišić je prošlo ljeto ostvario davnu želju da zaigra u najzahtjevnijoj ligi, Premiershipu. Nakon što je dvije posljednje sezone briljirao u Interu, u kontinuitetu, kroz dva različita trenera istog principa igre (3-5-2), Contea i Inzaghija, Perišić je potvrdio sve navedene fizičke, tehničke i taktičke vrline. Nadogradnju kredibiliteta ostvario je u fizički uvjerljivo najzahtjevnijoj konkurenciji engleske elitne lige. Njegove su brojke, tehničkog ali i fizičkog učinka u Tottenhamu, nastavak onih iz Intera. Dakle, izvrstan je i u bitnoj jačoj ligi.
Kako se to događa(lo) do prije dva tjedna, u krešendu utjecaja na igru (i rezultate) Spursa, bilo je razumljivo očekivanje svih u i oko reprezentacije da će Perišić biti jedan od motora vatrene kompozicije već od Maroka jer igrač koji onako "brije" po lijevom boku u Premiershipu, odnosno, Ligi prvaka, ne bi trebao "preko noći" biti drugačiji na reprezentativnom boku. No, protiv Maroka se upravo to dogodilo. Na stranu gola statistika, koja nerijetko zna zavarati, Perišićev doprinos na startu Mundijala sažet je u izvrsnom dodavanju Sosi, koji je potom uposlio Vlašića za jedinu šansu Hrvatske. Sve ostalo iz radionice "onog Perišića", koji leti lijevim bokom u klubu, nije bilo u repertoaru "vatrenog Perišića". Zašto je to tako? I zašto je, kao i u Rusiji, Perišić krenuo u "drugoj brzini" u Kataru?
S obzirom na to da smo tek na polovici natjecateljske sezone i temeljem njegovih učinaka do prije dva tjedna u klubu, fizički faktor (umor, ozljeda...) ne može biti (i očito nije) problematičan. S obzirom na status senatora i potvrđenog potencijala protagonista na uobičajenoj mu poziciji, ne vidi se ni neki motivacijski teret, koji bi ga limitirao u učinku. Ukoliko su te dvije važne strane priče uredne, onda je logički problematičnost Perišićeve suzdržanosti ili učinka ispod njegovih standarda potražiti u sferi taktičkog pristupa i potpunog fokusa. Ima li Perišić neki taktički teret u formaciji 4-3-3, kojeg se najčešće rabi otkako je Hrvatska u lipanjskom krešendu forme i rezultata izvrsno interpretirala?
Treba podsjetiti da Perišić u tom sjajnom turnusu Vatrenih nije igrao zbog ozljede. Protiv Austrije, Francuske i Danske u četiri utakmice Dalić je na lijevoj strani koristio Brekala, Oršića i Vlašića. Hrvatska je, osim u Osijeku, djelovala vrlo kvalitetno, tehnički-taktički i fizički u vrlo jakom dvobojima s Francuskom i Danskom, bez obzira na važnu Perišićevu odsutnost. No, Perišić je bio prisutan u rujanskom turnusu, protiv Danske i Austrije, također uspješnom kao i u lipnju, i dao je doprinos dvjema sigurnim pobjedama, uz asistenciju u Beču. Dakle, taktički ne bi trebao imati problem ni sada.
Uostalom, upravo u taktičkom smislu Perišić se pokazao vrlo prilagodljiv kako u 4-2-3-1 i 4-4-2, tako i u 3-5-2. To što u klubu već nekoliko sezona igra ono što nije htio u prvoj Conteovoj godini u Interu, uslijed čega je otišao u Bayern, a pokazalo se da je top na toj poziciji "usamljenog" lijevog bočnog, ne bi trebalo biti teret igraču koji je prekaljen u 14 vrhunskih nogometnih godina. I koji je fizički u takvoj moći da djeluje barem 5-6 godina mlađi od 33,5 mu ljeta...
Naravno, od Perišića se ne očekuje da bude čarobnjak koji će preokrenuti sam momčad iz letargije koju je iskazala protiv Maroka. Ono što se od njega traži to je da svojim vrlinama nastoji biti jedan od ključnih pokretača momčadi. Igrač koji ima takvu prodornost, sprint i dribling, ne može sebi dopustiti da izgleda 90 minuta kao da je iz nekog razloga suzdržan.
Njegove se vrline, u najmanju ruku, moraju pokazati u stalnom pokušaju da ih (is)koristi, a nerijetko već to zna biti dovoljno da pokrene drugi ritam momčadi. Ukoliko Perišić ima neki taktički problem, onda ga mora podijeliti s izbornikom i odmah razriješiti jer njegovi potencijali će s fizički (nad)moćnom Kanadom biti od izuzetne važnosti. Ukoliko ga je nešto drugo opteretilo u fokusiranju, onda je imperativ da to "jučer" promijeni. Hrvatska bez pravog Perišića bitno je limitirana u ambiciji...