Mnogi hrvatski navijači imali su aranžmane samo za utakmice u skupini i vratili su se kući. Drugi pokušavaju naći način da se pojave u Dohi, pa je teško procijeniti koliko će biti pristaša Vatrenih. Manje od 200 uzelo ih je odmah u startu paket praćenja svoje ekipe dok je god u turniru. Bojimo se da neće biti puno “kockica” na tribinama.
Razvlačenje zastave na plažu hotela Hilton Doha postao je pobjednički ritual. Prvi put upriličen je prije utakmice s Kanadom, pa ponovljen za Belgiju. Izbornik Zlatko Dalić i HNS žele da se nastavi jer momčad je izolirana u resortu, te im navijački posjet pojačava osjećaj podrške. No, vlasnik zastave, Crikveničanin Dado Čor, ima ozbiljnog posla. Mitska zastava rasparala se ne 4-5 mjesta. Golema je, duga čak 200 metara i treba je održati u komadu. Prijeti da se podere na pola. U petak su je on i trojica prijatelja nosili 800 metara po Souq Waqifu do krojača koji će je ponovno sašiti. Nije lako tegliti 100 kilograma.
Video: Tom Dubravec
- Veliki su to problemi. Prvu zastavu od 100 metara donio sam na utakmicu 2004. godine i ona je “pucala”, a nije čudno niti za ovu. No, treba takvu grdosiju ponovno sašiti. Vjerujem da će do ponedjeljka biti sve u redu, zastava će se pojaviti na plaži hotela Hilton pred Vatrenima. U međuvremenu i ja i prijatelji idemo na dva dana u Bahrein da se malo odmorimo od Svjetskog prvenstva - otkrio nam je Čor.
Zlatko Dalić imao je u Rusiji svoje rituale, a ima ih i ovdje, iako zasad o tome javno ne govori. Zastava je dio te priče. On osobno prije svake utakmice izmoli svoje dvije molitve i stavi krunicu u džep. Dress-code je standardan, službeno Joopovo odijelo i bijela košulja. Drži ga se.
Svatko ima svoje običaje, rituale i vjerovanja. Netko se pomoli, netko pazi s kojom će nogom prvo kročiti na teren, netko nosi sa sobom u svlačionicu hamajliju... Dakako, netko se ne zamara s takvim stvarima.
Predsjednik HNS-a Marijan Kustić ima VIP status. FIFA mu je dala osobnog šofera, koji bi vjerojatno počinio harakiri da je Japanac. Vozi prazan auto jer Kustić na svaku utakmicu ide s momčadi u autobusu i tako se vraća natrag. Odbio je privilegij, a mogao bi doći na stadion pet minuta prije početka.
Ne želi to koristiti. Odbacio je sve prijedloge protokola, ne pristaje da bude razlike između njega i bilo kojeg ekonoma ekipe. Auto, ipak, dobro dođe ukoliko tko od igrača ostane duže na doping-kontroli. Tada vozač dobije smisao i svoje zadovoljstvo. Ni ta praksa neće se mijenjati dokle je god Hrvatska u turniru. Taman i do finala.
Na putu prema stadionu Domagoj Vida pušta navijačke pjesme: Lijepa li si, Mojoj Lijepoj, Moja domovina, Geni kameni, Tamo gdje sam rođen... i tako do iskrcaja. Uoči utakmice svi muški članovi delegacije snažno se rukuju, a team-menadžerica Iva Olivari od svakoga dobije poljubac. Za sreću. Izbornik i kapetan kažu završnu motivacijsko slovo pa slijedi skupni poklič “Iznad svih – Hrvatska!” I boj može početi.