Poraz Hrvatske u polufinalu Svjetskog prvenstva, protiv Argentine, teško je pao našim reprezentativcima. To se vidjelo odmah nakon završetka utakmice, kada su još bili emocije prevruće da bi se hladnije glave promišljalo realno stanje stvari. Ono, naime, ukazuje da je Hrvatska, drugi puta zaredom, ostvarila plasman među četiri najbolje reprezentacije na Mundijalu. Ujedno je to treći puta u 24 natjecateljske godine Vatrenih.
Ovaj doseg u Kataru je po mnogočemu jedinstven. Prije svega zato što je Hrvatska na kvalitativnom planu manje snažnija od selekcije koja je u Rusiji izborila srebro. Ne samo da su nedostajali "teškaši" tipa Rakitić i Mandžukić, nego je strukturi Hrvatske na ovoj razini nedostajao i igrač koji ima fizičku moć koju je 2018. godine donosio Rebić. Ne manje važno, dapače, bile su i partiture po boku, koje su donosili Šime Vrsaljko i Ivan Strinić, ali i doprinos manje "zvučnih", ali vrijednih igrača kao primjerice Badelj i drugi...
Hrvatska je u Rusiji bila i četiri i pol godine mlađa u redu svojih senatora (Modrić, Perišić, Lovren...). Mogli bismo tako nabrajati faktore koji su na objektivniji način ukazuju zašto je ovaj doseg u Kataru grandiozan...
Ključan faktor da bi Hrvatska zaključila svoj treći "kompletan" Mundijal na pobjednički način je upravo u tom psihološkom faktoru. Izgubiti polufinale je uvijek trauma jer prva pomisao vodi u žal za propuštanjem ulaska u finale. Naši igrači su se sličnog govora tijela suočili s prvim trenucima izgubljenog finala u Rusiji, ali su vrlo brzo procesuirali istinu. A ona je ukazivala da je drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu praktično ravno osvajanju titule za malu nogometnu i geopolitičku stvarnost kao što je Hrvatska...
Prije 24 godine generacija Bobana, Bilića i ostalih doživjela je veliki šok u polufinalu SP-a protiv domaćina Francuske. Ne (samo) zato što je izgubila, što logično izaziva tugu, nego na način koji se to dogodilo. Hrvatska je povela u drugom dijelu, igrala je čvrsto i dobro, ali je vlastitom nesmotrenošću (Bobana, Jarnija) dopustila Francuskoj da odmah poravna i uskoro dođe u vodstvo. Iako je završila utakmicu s igračem više, Hrvatska se nije uspjela vratiti u meč. Dramatiku razočaranja dodatno je ojačalo saznanje da im je dva gola postigao branič, kojemu su to bili prvi i jedini golovi u dugoj reprezentativnoj karijeri...
Teška je bila noć za Brončane nakon tog poraza. Probdjelo se u razgovoru, potrošilo muku u potrazi za pitanjima koje objektivno nemaju odgovora. Dogodilo se jer netko u ovakvoj utakmici mora pogriješiti, netko mora iskoristiti, netko mora pobijediti. Zvone Boban zatvorio se u sobu i dva dana nije izlazio iz nje dok nije, kako je kasnije govorio, u sebi pronašao snagu da reagira.
Šansa za to bila je utakmica za treće mjesto, protiv Nizozemske. Ondašnji Vatreni su se dodatno homogenizirali, ranjene duše, ali čvrste volje da debi na Mundijalu zaokruže pobjednički. I bilo je tako, u super teškoj utakmici u kojoj je Nizozemska propustila niz prilika, ali u kojoj su Blaževićevi igrači karakterno odgovorili točno onako kako im pristaje - šampionski.
Modrić i društvo napravili su još veće stvari. Oni su srebro u Rusiji skovali na nizu svojih dramatičnih padova (Austrija 2008., bez SP-a 2010, Euro 2012. i 2016.) kada se cilj činio na dohvat ruke. Sve im se to vratilo u karakternom smislu i u Kataru, gdje realno, osim njih i subjektivne navijačke javnosti, malo je tko pretpostavio da bi Vatreni mogli uopće doživjeti žal za finalom. Taj žal znači da su došli do polufinala...
Da ostvarite takav doseg, ulaz među četiri najbolje momčadi na Svjetskom prvenstvu, morate imati određene kvalitete, potencijale, mentalnu snagu i entuzijazam. Izgubiti utakmicu polufinala ne znači da te kvalitete nisu postojale ili su obezvrijeđene. Netko mora izgubiti, netko mora pobijediti. Ovaj put bili su to suparnici. Ovaj put Hrvatska igra veliko malo finale.
Vatreni moraju zaboraviti Argentinu i fokusirati se kako pobijediti sve muke i suparnika koji će biti u subotu na drugoj strani. Svejedno tko će to biti, Modrićeva Hrvatska u subotu mora biti ono što je bila cijeli turnir, a to je borbena, hrabra, gladna uspjeha i doživljaja slavlja sa svojim navijačima. Ne bude li rezultat po želji, to ne može promijeniti sve dobro učinjeno u Kataru, a zbog čega će navijači slaviti sa svojim reprezentativcima u nedjelju, odajući im priznanje za sve lijepo što su im priuštili.
POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST
"Izostanak Brozovića bit će veliki udarac za Hrvatsku, a Dalić bi zbog toga mogao promijeniti sustav." To je glavni zaključak današnjeg Mundocasta u kojem nam je u gostima bio nogometni stručnjak Robert Palikuča. Pogledajte Mundocast:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....