Najjasniju poruku o odnosima dvije reprezentacije dobili smo već u početku ovog dvoboja. Izbornik Maroka Walid Regragui postavio je taktički utakmicu s Hrvatskom tako da njegovih 4-3-3 budu u realnosti 4-5-1. Što je praktično polubunker-sustav kakav primjenjuju treneri koji imaju veliku bojazan od suparnika.
Na stranu velike fraze i optimizam Maroka, najave da su došli po trijumf, realnost jest da je Hrvatska tehnički druga klasa u odnosu na tu selekciju. Maroko je igrao čak i “strože” u odnosu na uobičajenu opreznost bivšeg im izbornika Vahida Halilhodžića. Time su zapravo odali kako je njegova postavka logika, a sve ostale priče (ofenziva) stvar želja.
Zlatko Dalić je, s pravom, pozivao na oprez i sada već kroničnu postavku “poniznosti”. Problem je u kontekstu (i) ovakvih utakmica da je taj pristup otišao u krajnost, pa se Hrvatska postavila prema Maroku kao da je Maroko - Hrvatska. Oprez je bio vidljiv, koliko i logičan, u prvih 10-15 minuta dok se opipavalo bilo suparnika. Naši su uzeli loptu pod svoje, održavali posjed i time su nametnuli ritam koji im je tog trena odgovarao. Problem je, međutim, što se taj pristup opreznosti, kontrole i diktata ritma održao sve vrijeme, neovisno o tome što se nakon dvadesetak minuta vidjelo da je Hrvatska ofenzivno jalova. Štoviše, nakon prvih 45 minuta moglo se zaključiti da je Maroko svjesno prepustio posjed i sredinu terena Vatrenima, te je vrebao priliku da iz kontranapada uhvati u raskoraku defenzivni blok Hrvatske. To se nije dogodilo jer su Vatreni bili vrlo koncentrirani, ali pogotovo zato što je prioritet energije usmjeren u tom pravcu, ne primiti gol. Zbog takvog ziheraškog pristupa Hrvatska je bila jalova u igri prema naprijed.
Kramarić kao “devetka”, s Vlašićem na jednom i rezerviranim Perišićem na drugom boku, bio je izoliran, kao takav nemoćan. Toliko da se povremeno vraćao do posljednje linije i tražio loptu. Tako je u srcu obrane Maroka bila dodatna pustoš hrvatskih igrača, posljedično i izostanak iole ozbiljnije prilike Vatrenih. Nije baš jasno kakva je to taktička postavka bila s Vlašićem strogo desno i Kramarićem na “devetki”, uz tradicionalno linijski lijevo pozicioniranog Perišića. Toliko su bili udaljeni jedan od drugog da su braniči Maroka s priličnom lakoćom duplirali i blokirali napade Vatrenih. Tek u individualnoj akciji Modrića po lijevom krilu, te Sosinog ubačaja s iste strane, Hrvatska je izazvala strah kod suparnika. U prvom slučaju centaršut kapetana bio je pas u prazno jer nikoga nije bilo u kaznenom prostoru da to iskoristi, a u drugoj akciji Vlašić je u padu zahvatio loptu, ali je golman bez osobitih muka neutralizirao taj udarac.
Realno gledano, Maroko ni sa čime nije ozbiljnije ugrozio Hrvatsku, što je plus defenzivnom bloku Vatrenih. No, problem za kvalitativnu razinu i posljedični status reprezentacije kao Hrvatska jest u tome što nije ni ona ozbiljnije ugrozila gol Maroka. Pritom jest djelomice opravdavajuće što je suparnik igrao zatvoreno, kao što je plus da favorit nije izgubio utakmicu, kako se nekim drugim reprezentacijama dogodilo. No, Hrvatska u takvom pristupu postaje ranjivija momčad i bliža prosjeku nego iskoraku talenta. Bod je, međutim, bod i s te strane je plus za početak. Na svjetskim prvenstvima smo prvi puta u šest izdanja startali remijem. To je nešto novo, pa ćemo vidjeti gdje vodi. Ono što nije dobro, sasvim sigurno, to je opetovani izostanak plana B. Hrvatska mora imati gard napadanja ovakvog suparnika, pa ako ne ide jednim načinom, taktički i formacijski, logično je imati drugu opciju da se proba promijeniti odnose na terenu. Mijenjati igrače pozicijski i inzistirati na istoj taktičkoj postavci, koja se pokazala od starta limitirajućom, odaje defenzivni stav i ziheraški pristup. Za turnir se tako ne bilda samopouzdanje. No, dobro, to je samo start...
"Izbornik Zlatko Dalić će sigurno promijeniti dva igrača za utakmicu protiv Kanade". Tim riječima je Nikola Jurčević najavio drugu utakmicu Vatrenih na SP-u u Kataru. O kojim se igračima radi, što očekuje od utakmice protiv Kanade, a što je bilo najgore protiv Maroka pogledajte u našem Mundocastu: