Dominik Livaković heroj je Hrvatske i jedan od vratara koji su dobili najveću pozornost na Svjetskom prvenstvu. Nakon Joška Gvardiola, novi junak iz tabora Vatrenih. Na Education City stadionu u petak njega i ekipu čeka - Brazil.

- Igramo protiv favorita Svjetskog prvenstva. Dosad su pokazali najviše i s pravom ih se vidi takvima. Imaju sjajne igrače, djeluju kao klapa i to je njihovo najjače oružje. Imaju puno vrhunskih igrača, nemaju slabu točku - kazao je Livaković za SN dan nakon utakmice koja bi mu mogla promijeniti karijeru.

- Ovo je bila moja najdraža pobjeda u životu. Imao sam i ranije dobrih nastupa i velikih rezultata s klubom i reprezentacijom, ali uzimajući u kontekst značenje susreta, da je riječ o Svjetskom prvenstvu i eliminacijskoj fazi, dakle, bio je to odlučujući dvoboj za ostanak u turniru, pobjeda nad Japanom na prvom mi je mjestu. Bilo je teško, znali smo da će biti tako, nisam ni pomišljao kako ćemo lako sve riješiti, ali najbitnije je da smo uspjeli.

Prvi skinuo prva dva

Obranom Minaminu poslao nam je poruku “bit će sve dobro”. Zaustavivši šut Mitoma postao je rekorder jer niti jedan golman prije njega nije “skinuo” prva dva. Napravivši to i Yoshidi, ponudio je Mariju Pašaliću da poput Ivana Rakitića baci naciju u trans. Dominik Livaković odavno je dokazao talent za jedanaesterce, no kako ih je uvjerljivo branio Japancima, “zapalilo” je naše i svjetske medije. Vade se detalji iz biografije, ionako dobro poznate, ističe uloga pokojnog Željka Nježića Dede, kojem je svojedobno bio jedan od donatora automobila zbog goleme pomoći koju je imao u njegovom stasanju. “Tko je Dominik Livaković?” pitaju se portali iz raznih zemalja.

NIGEL KEENE/PROSPORTS/SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA Nigel Keene/prosports/Shutterstock Editorial/Profimedia

Danijel Subašić bio je prvi Hrvat s dva obranjena “penala” u jednoj utakmici, osim njega to je napravio samo Portugalac Ricardo, no za Subašića su znali i oni koji nisu najpedantniji pratitelji nogometa jer bio je francuski prvak s Monacom ispred PSG-a i polufinalist Lige prvaka. Livaković se predstavio Europi s Dinamom i lani na Euru, ali to nije bilo na jednako upečatljiv način. Možda će ga Japan konačno katapultirati u neku od najjačih liga...

Izvrstan i u rukometu

Njegov nogometni talent često se zna povezivati s legendarnim Josipom Skoblarom, no on mu je samo daljnji rod. Manje je poznato da je djed Vojmil Livaković bio prvoligaški nogometaš, kao student medicine u Sarajevu igrao je za Željezničar u YU-ligi, upravo ga je djed kao klinca vodio na treninge, dok bi se baka, profesorica latinskog i francuskog jezika, brinula da budu na razini očekivanja u školi. Kad se pomoli kraj vratnice zna reći da “popriča s djedom”.

Otac Zdravko bio je vrlo dobar košarkaš i nogometaš, a stric Branko vrhunski ortoped, svojedobno kadetski prvak Jugoslavije s košarkašima Zadra. Neki će kazati da su ga nogometaši oteli sportu koji je “Zadar stvorio”, no Dominik je u školi bio izvrstan i u rukometu, a sam je odabrao nogomet.

- Pobjedu poklanjam svojoj obitelji i svim navijačima reprezentacije. Naravno i svima koji su dali obol da budem to što sam danas, a to su svakako i Deda Nježić i Jakov Pinčić.

Jedanaesterce ga je naučio braniti upravo Jakov Pinčić u Zadru, koji je i sam bio virtuoz “skidanja” udaraca s bijele točke, u međuvremenu je samo dograđivao znanje. Dinamo ga je prvi put zapazio kao klinca na jednom turniru upravo po obranama udarca s bijele točke, ali dugo je trebalo da dođe u Maksimir. Sa 16,5 godina napustio je Zadar i potpisao za Zagreb. I on i obitelj bili su uvjereni da treba ići stepenicu po stepenicu. No, tamo mu se otvorilo zbog ozljeda vratara, te je sa 17 godina debitirao za prvu ekipu. Za Dinamo je potpisao kao prvi golman, pa slomio prst. Odjednom je postao četvrti i morao se probijati s dna.

ANNE-CHRISTINE POUJOULAT Afp

Pletikosina najava

Dominik Livaković je vratar čiji je talent bilo lako uočiti, ali prolazio je i razdoblje kad su mu spočitavali razne stvari. O jednom se puno pričalo nakon FIFA-ina filma o kapetanima u kojem se vidi kako ga Luka Modrić i kori i podupire lani u Splitu uoči odlučujuće utakmice za plasman na SP. Snimke i odjeci nisu ga “dodirnuli”, a Luku poštuje kao čovjeka čiji savjet može zlata vrijediti. Svaki se put snagom karaktera digao i sam za sve izborio. Uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji spasio je Dinamu naslov prvaka i u foto-finišu izgurao Hajdukova vratara Karla Leticu, koji je imao jaku medijsku potporu.

Još kad je imao 17 godina na turniru Sportom protiv droge u Nuniću upoznao je Stipu Pletikosu, današnjeg direktora reprezentacije.

- U Nuniću se tradicionalno održava turnir za Svetog Antu, a Dominik je igrao više puta. Kad je imao 17 godina za njega je Pletikosa kazao: “Bit će veliki golman” - prisjeća se prijatelj obitelji Zvone Bljajić.

Kako je u školi bio izvrstan igrač, jedan od nadarenijih, i to u terenu, ne na golu, misterij je kako je došao na udar zbog lošeg igranja nogom. Očito je to utjecaj trenera jer neki od njega nisu tražili da odigrava nego da ispucava, pa navike nekad nije lako mijenjati.

Želja i patriotizam

Japance je čitao kao otvorenu knjigu. I kako je rekao, pomogao suigračima da im dokažu kao su “veći samuraji od njih”. Uoči četvrtfinala sa Selecaom jasno je – trebat će nam još jedan njegov veliki dan.

- Hrvatska ima snage, i fizičke i mentalne, za još jednu veliku utakmicu. Umorni smo, ali mislim da naša želja i patriotizam mogu anulirati umor. O kvaliteti mojih suigrača mislim da je bespredmetno govoriti, kao i o našoj želji da i nakon petka budemo na Svjetskom prvenstvu. Daj Bože do kraja. Jak je Brazil, ali nama je najbitnije kakvi smo mi - podvukao je Dominik Livaković.