Reporter Sportskih novosti Dražen Antolić i njegov kolega iz Jutarnjeg lista Dražen Krušelj nalaze se u Dohi. Uoči utakmice Hrvatske i Slovenije obišli su grad te javljaju o pripremama za Svjetsko prvenstvo i navijačkoj tematici.
Jedan mi je taksist rekao:
- Ovaj vaš hotel Best Western Plus nije među najboljima u gradu, ali za izlaske je broj 1.
Možda je mladić iz Bangladeša pretjerao, ali vjerojatno ne previše. Na 14. katu je Irish Pub. Što se sve nudi na susjednim vratima, ali i na prvom i zadnjem katu, drugi put...
Kolega i imenjak Krušelj i ja tek smo naručili pivo koje dođe 90 kuna, kad mi se priljubila crnkinja.
- Kako si, hoćeš li mi naručiti piće?
Kolega se smijao.
- Ta je na hotelskoj plaći, a i dobro naplaćuje…
Kasniji razvoj događaja neka ostane za privatne razgovore. To je tek crtica za Hrvate koji se spremaju na Svjetsko prvenstvo o tome kako stvari funkcioniraju. Katar ima šerijatski zakon, ali i određenu dozu tolerancije za one koji se vole provesti. Za vrijeme SP-a bit će i posebno bogata ponuda jer podignut će se i fan zone... Ako ću biti ironičan, rijetko sam se kad osjećao poželjnim kao tu večer. Koju god sam pogledao, nasmiješila se i sama došla… Možda misle sa sam Rus. Neki oligarh koji je pobjegao od rata i sankcija u Dohu.
NOVINAR: Dražen Antolić, SNIMIO: Dražen Krušelj
Petak je neradni dan, kao kod nas nedjelja. Ali još bolje jer malo tko radi i u subotu.
- Petak je za neke obitelji dan, ali za mnoge ovdje pet je dan za ljubavnice. U hotel i "bum, bum" - učio nas je Pakistanac kojeg smo sreli kod Aspire akademije ranije tijekom dana.
Sa zidu puba stajalo je: "Irska sreća" - obilno pojesti, čvrsto popiti, imati čist jastuk ispod glave, poživjeti četrdesetak godina prije nego što vrag sazna da si umro".
Tome bi i Irci i pogotovo Hrvati imali što dodati, ali odaje sliku hedonističkog života koji strancu dovoljno dubokog džepa u Dohi neće nedostajati.
No, Katar ipak nije država u kojoj nema čega nema.
- Droge gotovo uopće nema i o tome svi moraju voditi računa. Kad ovdje nekoga uhvate da je diler, jednostavno nestane. Ni obitelj niti prijatelji više ne čuju za njega. Zato se s drogom nitko ne zafrkava - pričao nam jedan od Hrvata koje smo sreli u Kataru.
Nama to ništa ne znači, no to ne bih baš rekao za sve te silne ljude, njih barem dva milijuna, koji bi htjeli pohoditi Mundijal…
NOVINAR: Dražen Krušelj, SNIMIO: Dražen Antolić
Prije sedamdesetak godina Doha je bila jedno od siromašnijih mjesta na planetu. Otkrili su plin i naftu i sve se okrenulo. Ponosni su i puno im znači Svjetsko prvenstvo. Kao potvrda snage i sposobnosti. Stadione su okončali, ali grad je nevjerojatno raskopan. Kad bi Zagreb bio takvo gradilište, obnovio bi se za godinu dana. Oni vjeruju da će parkove, zgrade i ostalu infrastrukturu završiti do listopada. Ako ne, neće biti dobro. No, to je već njihova briga...
Doha je multikulturalna i multinacionalna. Fantastičan spoj cijeloga svijeta. Naši koji su ovdje redom govore - tko poštuje Katarane i njihova pravila, bit će mu jako dobro. Naći će i za sebe dovoljno mogućnosti...