Hrvatski navijači u Dohi (ilustracija)

 OZAN KOSE Afp
TAKSI SKUPLJI OD AVIONA

Zagrebačka ekipa fanatika radi nemoguće i na SP-u! Njih šest, 15 dana i budžet koji zvuči nestvarno...

‘Krenuli su iz Beča, letjeli u Dammam u Saudijskoj Arabiji. Onda su produljili do Rijada...‘
Piše: Tomislav JuranovićObjavljeno: 29. studeni 2022. 15:57

Njih šest, put od 15 dana i budžet - "soma eura".

Mislite da je nemoguće? Nama, vrlo vjerojatno jest. Sigurno jest. Njima? "Peace of cake", samo još jedna recka u dugom, nepreglednom navijačkom planeru, koji se puni praktički još od Francuske, one 1998. godine.

Oni su jedna zagrebačka ekipa fanatika, koja je, dakle, apsolutni pobjednik "low-budget" putovanja ovoga Mundijala. S time da je i ovo "low" zapravo uvećanica.

Slušajte sada ovaj itinerer, koji je, barem zasad, stao s utakmicom Hrvatske i Kanade u Dohi: krenuli su iz Beča, letjeli u Dammam u Saudijskoj Arabiji. Onda su produljili do Rijada na prijateljsku utakmicu sa Saudijskom Arabijom, pa povratak u Dammam, a otamo - taksijem do Maname, država Bahrein. Slijedi let za Abu Dhabi, pa s jednim čovjekom u bunkeru auta sve do Dubaija. Slijedi vraćanje u Abu Dhabi, pa preko emiratsko-saudijske granice, via SA, do Katara i Dohe, na utakmicu s Marokom. Poslije tekme povratak. Nisu spavali 48 sati. "Osvježenje" je nudio novi let, ovaj put iz Abu Dhabija za Kuvajt, pa potom opet iz Abu Dhabija do Dohe i natrag. Osam letova i smještaj od devet noći. Kako sada devet, pitate se, jer piše da su 15 dana na putu? Jednostavno, jer šest noći proveli su na cesti. Ili u zraku. A neki, eto, i u bunkeru...

- A znaš kaj je najgore - kažu mi na jednom "pit-stop" kratkom susretu ti "frequent flyeri".

- To što smo više platili taksije nego avione! I to samo ove međugranične.

Kako? Jednostavno. Ovo je priča iz prve ruke, ako vam ikad u životu, recimo, padne na pamet da arapske granice prelazite kopnenim putem.

- Od Abu Dhabija do emiratsko-saudijske granice je nekih 350 kilometara, ali auto moraš ostaviti na granici, pa se tamo dogovaraš s vozačima koji te prevoze od "grane do grane". Cijena? 200 dolara. Putešestvije sjajne. A sve te isto čeka na putu natrag. Šou - smiju se dok im podočnjaci oru brazde po asfaltu Dohe.

Plaćaju se ujedno izlasci i ulasci u države, a kontrole su opsežne: skener, psi, što god pomislite. No, izdrži se sve, jer to je navijački život. Koji traje.

- Taj put u bunkeru, jer nas je šest, a imali smo auto za petoricu, onak je, fino zezanje. Ali vidjeli smo i ovoga svijeta. Impresije? Osjećaj da se Rijad polako otvara, Abu Dhabi je ludilo, Dubai Europa, a Kuvajt definitivno jedna od najnesusretljivijih zemalja od svih arapskih zemalja u kojima smo bili - otkrivaju taj jedinstveni "roadtrip".

- Bedova nema jer smo uigrana ekipa, koja dugo putuje zajedno, prateći Dinamo i repku. Kada počne planiranje, ustanovimo budžet i peglaj. Osnovni nam je za ovo bio trideset tisuća kuna, i u njega svi jednako participiraju. Probili smo ga, jebiga, ali i vidjeli smo jako puno toga. Black Friday nam je otkrio nove horizonte, a recimo, iz Abu Dhabija smo povratni let za Kuvajt plaćali 300 kuna.

Nastavili bismo i dalje, ali i posljednjih nekoliko rečenica izgovarali su u hodu. Čekala je nova avantura...

Linker
23. travanj 2024 15:19