Hrvatska će protiv Farskih otoka ponovno igrati s trojicom stopera i to je najveća najava koju je dao Zlatko Dalić. Nakon godinu dana izbornik se vraća na sustav 3-4-2-1 ili 3-5-2, ovisno kako će posložiti ofenzivni dio, što ovog trenutka odgovara velikoj većini igrača i za što postoje jaki razlozi. Iako se bila stvorila fama da Hrvatska nije u stanju kvalitetno djelovati na taj način, itekako bi mogla, ako bi se to dobro organiziralo.
Dalić je kazao "pokušat ćemo", a je li sazrelo vrijeme da to ovaj put ne bude pokušaj nego rješenje, da Vatreni definitivno i konačno prijeđu na taj model igre i za Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku, ali i nakon njega, a stara varijanta uvijek ostaje u talonu ukoliko zatreba.
Vatreni pate od nedostatka vrhunskih krilnih igrača, najbolji među njima Ivan Perišić ima 36 godina, a nemaju ni klasičnog lijevog beka na TOP razini. Sprinterska brzina na stranama koja je danas odlika najboljih momčadi čija je formacija 4-3-3 ili neka srodna, Hrvatskoj je bolna mana, a ne vidi se niti u dogledno vrijeme da će biti bolje.
Vjerojatno će mnogi reći da je 4-3-3 ili 4-2-3-1 najprirodniji i najbolji nogometni sustav, i jest, u Dinamu je Zvonimir Boban mogao postaviti "zakon" - četiri u obrani, dva na strani, dakle četvorici u zadnjem redu i dva na svakoj liniji - branič i krilo, zato što je klub na tržištu, upravlja tim procesima i dovede igrače koji mu trebaju. Što se dogodi kad nema pravo rješenje vidi se na primjeru desnog braniča nakon ozljede Morisa Valinčića. Reprezentacija ne može kupovati pojačanja, kako bi izvukla najbolje iz kadra koji ima logično je odabrati formaciju koja će isticati najbolje, a prikrivati slabosti.
Četvrti put Zlatko Dalić ide na igru s trojicom u obrani i to će imati puni smisao ako su i on, i kolege iz stožera, kao i igrači, ovaj put sigurni da je to najbolje, u potpunosti se tome posvete i prihvate kao odluku koju će gurati s uvjerenjem. Ostane li samo na pokušaju, a potom se vrate opet u 4-2-3-1 s improviziranim demode opcijama na krilima, neće biti koristi. Naravno, kako bi nešto opstalo mora valjati, a da bi valjalo nužno je to kvalitetno napraviti. Paradoksalno je i upravo fascinantno kako isti koji će kazati da Hrvatska ne može biti dobra s trojicom u obrani, i to posebice u fazi defenzive, zazivaju da Dinamo stavi tri stopera u jakim europskim utakmicama jer je tako lani skupio jedanaest bodova u Ligi prvaka. Istina, to je značilo igru s petoricom u zadnjem redu, ali i Hrvatska može tako ako su s druge strane Francuska ili Španjolska.
Dok se za prvi Dalićev nastup u takvoj formaciji protiv Tunisa u lipnju 2019. godine u prijateljskoj utakmici, poraz 2:1, može reći da je bio u revijalnom tonu, jednako je ispalo u Kataru 2022. godine u ožujku na turniru sa Slovenijom (1:1) i Bugarskom (2:1). Već za lipanjsku Ligu nacija dogodio se povratak na staro. Treći slučaj je bio najozbiljniji, Hrvatska je u pet utakmica Lige nacija 2024. godine započela u formaciji s trojicom u obrani, ali bilo je rješenja u nekim susretima poput Ivana Perišića na desnom boku koja su je činila ranjivom.
Perišić je u Interu bi jako dobar lijevi wing-back, ali desnog nije igrao nikad prije toga. Pritom se tek dizao u formi nakon oporavka od ozljede. Premda, nije to bila jedina poteškoća. U utakmici s Portugalom 18. studenoga prošle godine izbornik je na poluvremenu umjesto Perišića uveo Kristijana Jakića i okrenuo sustav u "četiri", te potom pri tome ostao.
Luka Modrića igra u Milanu u klasičnih 3-5-2 pod Maxom Allegrijem. Na poziciji šestice brzo je pohvatao konce i gledajući ga više smo puta ove sezone pomislili zašto Hrvatska ne bi igrala tako. Modrić svaki dan trenira u tom sustavu, a kako je on lider igre Hrvatske i njemu bi trebalo odgovarati da u reprezentaciji radi isto što i u klubu, da ne mijenja od prigode do prigode. To je nova realnost u odnosu na doba kad je u Realu funkcionirao u 4-3-3 ili 4-3-1-2. No, ne samo Modrić, svi naši ključni vezni igrači koji su u Serie A u tom su rasporedu, i Petar Sučić u Interu, i Mario Pašalić u Atalanti. Osim toga Mateo Kovačić ima iskustva, iako je sada ponovno operiran, a to je jako dobar izbor i za stopere i ofenzivce.
Luka Vušković dobit će šansu, u HSV-u igra u takvoj shemi koja naglašava njegove kvalitete, a umanjuje činjenicu da nema elitnu brzinu, Joško Gvardiol pamti to iz Manchester Cityja i trebalo bi mu savršeno odgovarati, on bi morao u tome biti jedna od ključnih karika kroz uključivanje u igru iz drugog plana. To jako paše i Ćaleta-Caru, i Pongračiću koji tako igra u Fiorentini, a povremeno i Erlić u Midtjyllandu. Najmanje ide na ruku Josipu Šutalo, no i on ima prakse. Augsburg Kristijana Jakića također igra s "trojicom", dok se je Josip Stanišić sposoban prilagoditi.
Za središnjeg napadača u ovoj su akciji kandidati Igor Matanović i Petar Musa, ali zato postoji čitav niz igrača kojima je idealna formacija da budu druga špica u 3-5-2 ili jedan od dvojice koji djeluju iza napadača u 3-4-2-1. To su Andrej Kramarić, Franjo Ivanović, Toni Fruk, Nikola Vlašić, tu mogu biti i Marco Pašalić i Ivan Perišić, a ako se vrate u reprezentaciju i Baturina, Majer i Luka Sučić. Imamo desetki i drugih špica za izvoz. Jedina djelomično sporna točka je lijevi bok kojeg će vjerojatno s Farskim otocima držati Perišić, a alternacija je Oršić. Igrači kao Bradarić, Sosa koji je to igrao lani, ali sad je daleko od minutaže u Crystal Palaceu, također su potencijalne biti opcije, kao i Gvardiol i Stanišić za najjače utakmice.
Za dvoboj s Farskim otocima, ako će se startati s najjačim sastavom, postava bi mogla biti (3-5-2): Livaković – Šutalo, Vušković, Gvardiol – Stanišić, P. Sučić, Modrić, Mario Pašalić, Perišić – Kramarić, Matanović. Iako je moguće da izbornik napravi i nešto drugačije, da primjerice krenu Fruk, ili Vlašić ili netko treći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....