Ivor Pandur prvi je put pozvan u nacionalnu vrstu baš u svojoj Rijeci. Odrastao je pokoji kilometar od Rujevice.
- Nevjerojatna je sreća što se poklopilo da smo u Rijeci. Doma sam, kad god imam slobodnog vremena u hotel mi dođu prijatelji i obitelj na kavu. Sve se poklopilo, živim u savršenom trenutku, jako sam sretan - kazao nam je 25-godišnji čuvar mreže engleskog drugoligaša Hull Cityja, koji je bio i ranije na pretpozivu, pa se mogao nadati danu u kojem će se priključiti reprezentaciji.
- Naravno, ali nikad se ne zna hoće li se to dogoditi i kada. Uvijek sam samo radio i šutio, te nastojao da teren govori za mene. Vjerovao sam da će to doći uz malo sreće. I eto me...
Zašto je Pandur otišao iz Rijeke?
Grbci su dio Rijeke u kojem je proveo djetinjstvo, a potom je živio na Viškovu.
- Na Grbcima sam bio do petog-šestog razreda osnovne škole, a onda sam se preselio na Viškovo. Reći ću da sam jednako s Grbaca i Viškova. To je jako blizu Rujevice.
Kao mlad vratar otišli ste u Veronu, vidite li to danas kao dobar potez ili vam je možda žao što niste branili dvije-tri sezone za prvu momčad Rijeke?
- Htio sam iskorak. Iako je to bilo rano, osjetio sam da želim nešto novo, naučiti nešto novo, probati napraviti korak naprijed. Kad je došla prilika da odem u Veronu nisam previše razmišljao, baš sam osjetio da želim otići. Jako sam puno naučio i tamo i kasnije u Nizozemskoj, sve me to učinilo boljim čovjekom i golmanom. Ne bih ništa mijenjao, napravio sam točno kako sam mislio da trebam u tom trenutku. Što se mene tiče, to je bilo ispravno.
Pandur: Jantoljak me učinio golmanom
Kažu nam Riječani da vas je otkrio Marijan Jantoljak, čuveni vratar Rijeke i kasnije trener, te da ste kao klinac bili nestašni i neposlušni.
- Moj pokojni trener je najveći razlog zašto sam tu gdje jesam i jako mi je žao što nije doživio dan da dođem u reprezentaciju. Znam da je gore, da sve vidi i da je jako ponosan. On je za mene učinio više nego itko, učinio me golmanom i osobom kakva sam danas. U toj ranoj dobi kad sam trebao dobiti po ušima znao je što reći i izvesti me na pravi put, s kojeg se nisam vraćao nazad. Nastojao sam živjeti po tome kako me učio, pogotovo u nogometnom smislu. Neizmjerno sam mu zahvalan i bit ću. Najviše zbog njega sam ovdje.
Prezime Pandur nije često u Rijeci, je li netko od predaka bio policajac, pa odatle potječe?
- Sigurno. Pretpostavljam da je tako nekako krenulo - nasmijao se Ivor, dodajući:
- Ne znam kako je točno nastalo prezime, tata i njegova obitelj su iz Splita, iako se otac rodio u Rijeci. Nema nas puno Pandura...
Kakvi su dojmovi iz nacionalne vrste?
- Jako je opuštena atmosfera, ali kad se radi, radi se. Dečki su čudo, pomažu da se svi osjećaju dobro, svi su kao jedna klapa. Gušt je biti na terenu s igračima koji posjeduju nevjerojatnu kvalitetu, slušati priče, to je privilegija na kojoj sam jako zahvalan. Dok sam ovdje mogu samo učiti.
Je li vam izbornik najavio koju minutu? Očekujete pobjedu u petak?
- Naravno da je cilj u hrvatskoj reprezentaciji uvijek pobjeđivati, tako gledamo svaki susret. Neće biti lako, Farski otoci i Crna Gora su zeznute ekipe. Dat ćemo sve od sebe, ja sam na raspolaganju, budem li igrao ili ne. U svakom slučaju jako sam sretan, napravit ću sve da pomognem na terenu ili izvan njega. Izuzetno sam zahvalan što sam pozvan.
Puno je vratarskih zvučnih imena u stožeru, od izravnih trenera čuvara mreže Mrmića i Subašića, preko pomoćnog trenera Ladića, do direktora Pletikose...
- Gdje god se okreneš vidiš neku legendu našeg nogometa, to je fascinantno. Toliko iskustva i znanja. Možeš samo učiti. Razgovaram svaki dan sa Subašićem i Mrmićem. Dobro se trenira, ima i zezancije, baš je prava vibra. Oni su uvijek tu da daju pokoji savjet.
Stipe Pletikosa vas je pohvalio da dobro igrate s nogom, to se traži u Premier ligi koja bi mogla biti sljedeće stanica.
- Daj Bože. Jedino Bog može znati što će se i kako odviti. Ulažem maksimalan trud kako bih unaprijedio svaki dio svoje igre. To me dovelo ovdje i nadam se će biti i dalje tako. Samo da budem zdrav, sve ostalo će se posložiti.
Rijeka radi odličan posao
Spominjete Boga, očito vam vjera znači nešto više.
- Naravno, vjera je jako bitan dio mojeg života. Shvatiš da se sve događa s razlogom i da postoji neki put, da će ti se vratiti kad radiš najbolje što možeš. Pogotovo u teškim trenucima, bilo to privatno ili u nogometu, uvijek me vjera držala. Moja mama Dubravka je to prenijela na mene i to me drži.
Puno vas je Riječana u reprezentaciji, Ivica Ivušić je također s Viškova.
- Baš smo razgovarali, zamislite koje su šanse da dva učenika škole Svetog Mateja na Viškovu zajedno jednog dana budu golmani u nogometnoj reprezentaciji, pa to je nevjerojatno.
Razgovarali samo baš na dan kad su vijesti vrištale o ubojstvu na Viškovu.
- Ne znam ljude, ali Viškovo je malo...
U reprezentaciji je i Toni Fruk kao igrač Rijeke, pa bivši Franjo Ivanović i Marco Pašalić. Na pretpozivu je bio Ivan Smolčić.
- U Rijeci je predivno igrati, jako je dobra pozornica na kojoj su se pokazali Franjo, Pašalić, Smolčić, Fruk... Rijeka radi TOP posao.
Što bi vam značilo da izborite mjesto na Svjetskom prvenstvu sljedeće godine?
- Dječački snovi mi se pomalo ostvaraju, radit ću najviše što mogu, sve što je u mojoj kontroli ću napraviti da bih bio tamo, a naravno ne ovisi sve o meni.
Vidjet ćemo što će kazati stožer tko je najbolji golman Viškova.
- Ha, ha, ha, Ivica je već u reprezentaciji četiri godine, imam još posla kako bih ga sustigao.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....