U utakmici bez osobitog stresa, Hrvatska je rutinski upisala pobjedu protiv borbene, ali kvalitetom bitno inferiorne reprezentacije. Time su Vatreni ovjerili i sedmu vizu za Mundijal te odradili jedan od najsigurnijih ciklusa u povijesti reprezentativnih nastupa.
Utakmica kao utakmica nije ponudila nikakvu posebnost. Prije svega na planu neizvjesnosti, gosti jesu malo zapaprili situaciju pogotkom u 16. minuti, nakon pogreške Joška Gvardiola i neuvjerljive reakcije ostatka obrambene linije, ali to nije promijenilo dinamiku utakmice. Hrvatska je kontinuirano napadala, vršila pritisak, dok su se gosti branili s 10 igrača ispred svog vratara. Kod naših nije bilo nervoze i nestrpljenja, pogotovo što je Gvardiol brzo poravnao, ali i zbog činjenice da se prepoznavala razlika u kvaliteti.
Točno je da su gosti imali poneku priliku više od očekivanog, ali je ona barem poslužila u dva pravca. Prvo, da se Dominik Livaković potvrdi kao pouzdan golman, kojem neigranje u klubu, barem do sada, nije nagrizlo kvalitetu i samopouzdanje. Drugo, što su neke inicijative Farskih otoka pokazale, to je određena nelagoda koju je naš defenzivni blok i posljednja linija iskazala u prvom poluvremenu.
Tada je Hrvatska igrala sa sustavom 3-4-2-1, koji se najavljivao kao mogući “veliki plan” za idući Mundijal, a kako bi se kompenzirao manjak krilnih rješenja i iskoristio niz kvalitetnih stopera i vezista koje Dalić ima na raspolaganju. No, baš je izbornik odmah u poluvremenu promijenio stvari, vratio se na liniju četiri.
Hrvatska jest bolje odigrala drugo poluvrijeme, ali tu sada treba dobro odvagati je li to i posljedica određenog pada energije gostiju, nove energije kod Vatrenih ulaskom nekih svježih igrača ili sve pomalo. Kako god, golovima Muse, koji se do tog trenutka malo vidio u ofenzivnim akcijama Vatrenih, te Vlašića, dva povratnika, rezultat je doveden do “normale”. Posljedično su se naši razigrali, tražili nove pogotke, ali više nije bilo te radosti. Uslijedila je ona završna nakon utakmice, kada se slavi ostvaren cilj, a to je plasman na još jedno veliko natjecanje.
Što se tiče vizija kako bi Hrvatska tamo mogla (trebala) izgledati, s nekim osvježenjima (igračkim), novostima (sustav) i inim poboljšanjima, Rujevica nam nije ponudila nove tematike. Izbornik Zlatko Dalić već je najavio da će odustati od daljnjeg eksperimentiranja sa sustavom s tri braniča, pa se ostaje na taktičkoj varijanti s četiri braniča u posljednjoj liniji. Dojam je da ni na planu strategije igre neće biti nekih promjena.
Jedino, dakle, novosti može biti u kontekstu selekcije igrača, ali do Mundijala je sedam mjeseci i previše vremena, utakmica, svekolikih izazova da bi se sada nagađalo tko bi mogao Vatrenima donijeti barem nešto novo, a to je na planu energije i hitrine...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....