Za mjesec dana slavim 44. rođendan, ali još uvijek igram u petoj češkoj ligi. Zašto? Za svoj gušt, volim za*ebanciju ha, ha. I dalje redovno zabijam golove, a imam dovoljno slobodnog vremena da uživam s djecom i obitelji, odrješito, na tečnom hrvatskom i sa širokim osmijehom rezonira nam Miroslav Slepička, ime koje pratitelji hrvatskog nogometa ne zaboravljaju.
Bivši topnik "modrih", koji je u 40 nastupa za Dinamo prije 15 godina ostvario dojmljiv "double-double" učinak - s 13 pogodaka i 12 asistencija - javio nam se u predvečerje bitke između Češke i Hrvatske, a pored kratke analize idućeg suparnika "vatrenih", polusatni razgovor s napadačem pretvorio se u zezanciju.
- Evo, upravo odlazim iz teretane. Igram za Tochovice, gazda je moj prijatelj, a ponekad samo ja zabijam ha, ha. Živim u Pribramu, treniram dvaput dnevno, a utakmicu ću gledati kod kuće. Nema euforije u Češkoj uoči utakmice, Hrvatska je puno bolja od nas i bit će nam jako teško. Je li nogomet popularniji od hokeja na ledu u Češkoj? Pa, rekao bih da je 50-50. Kada su Olimpijske igre, onda svi prate hokej, ali svi znaju i nogometaše. Prije 20-ak godina bili su popularniji, ali i sada imamo nekoliko dobrih igrača - kaže nam Miro ili, kako mu je svojedobno pisalo na leđima Dinamovog dresa, "Slepi", koji je ima i dva nastupa za seniorsku reprezentaciju.
Češke na svjetskim smotrama nema dva desetljeća, nije li to predugo? Protiv "vatrenih" nećete imati ni Patricka Schicka, u Osijeku ste primili pet golova...
- Ha, ha, da, dugo nas nije bilo, ali nisam veliki optimist ni sada. Izostanak Schicka je velik hendikep, on može zabiti glavom, lijevom, desnom nogom, on je drugačija kvaliteta. Pretpostavljam da će umjesto njega igrati Chorý, visoki napadač iz Slavije. Tko će vama igrati u obrani? Ćaleta-Car i? - odgovara nam protupitanjem i nastavlja:
- Ma, u prvoj utakmici ste nam puno zabili, ali ponovno biste mogli pobijediti.
"Gdje je Badelj?"
Maksimirsku je svlačionicu dijelio s budućim nositeljima svjetskog srebra: Mandžukićem, Vrsaljkom, Kramarićem, Badeljem i Lovrenom. Što pamti iz nogometnih dana s njima?
- Kramariću sam asistirao za prvi gol u Dinamu. Je li počastio pićem? Ha, ha, morao je, a možda i sada plati ha, ha. Već tada je imao dobar udarac, opasan lažnjak, napravio je dobru karijeru. Ma, svi su napravili velike karijere, Mandžo je sve prošao, Loki (Lovren nap.a.) bio je u Liverpoolu, Sammir je bio jako dobar. Nisam dugo s njima u kontaktu, nemam brojeve, ali vidim što rade preko interneta. I da, Milan Badelj je bio odličan. Jako dobar čovjek, on je još u Genoi? - pita nas Slepička, nakon čega mu objašnjavamo da je "Miki" završio karijeru i vratio se doma, u Dinamo, što ga je ugodno iznenadilo.
A pamtite li kakve sekvence izvan travnjaka? Bili ste vesela škvadra...
- Pamtim jedan mali restoran u blizini stadiona, zvali smo ga "rupa". Išao sam tamo s Mandžukićem i Sivonjićem, bilo je blizu nekog kolodvora, popili bismo rakiju i za*ebavali se ha, ha. Mandžo je odličan tip.
Iako je, zapravo, imao korektnu napadačku statistiku u Dinamovom dresu, u Maksimiru se zadržao dvije godine, a nije bio standardni član udarne postave.
- Bio sam i ozlijeđen, imao sam problema s trbuhom. Poslije je došao novi trener, kako se zvao? Onaj, Bosanac... Halilhodžić, tako je. Nakon toga sam otišao u Greuther Fürth i poslije sam se vratio u Spartu Prag. Igrao sam dobro kod Zajeca i Jurčića, ali žao mi je što je sve tako završilo. Volio sam Zagreb, živio sam blizu Maksimira, a svi su me voljeli i bili dobri prema meni. U Hrvatskoj i Zagrebu se dobro živi, imate lijepo more i svi ljudi su dobri.
Osim u kopačkama, Miroslav Slepička pozornost javnosti proteklih je godina okupirao u rukavicama. Travnjak je zamijenio oktogonom i ringom, a uz nogometni poziv, osjetio je i borilački nagon. Prvi MMA meč odradio je prije devet godina, a prije nepune dvije godine okušao se i u boksu.
- Završio sam karijeru s 33 godine, ali sam trenirao i jedan prijatelj počeo je govoriti o borbama. Odradio sam borbu, a nakon toga sam se opet vratio nogometu, čak sam igrao i prvu češku ligu nakon toga, zabio sam četiri gola s 36 godina. Zatim sam slomio kost u nozi i sve je krenulo nizbrdo.
Slepička imao 12 operacija noge
Ako su se braniči morali suočiti s igračem koji je nokautirao suparnike, jeste li osjećali veći strah kod njih?
- Ha, ha, ma ne. To je drugi svijet, ne možete napraviti ništa kao u oktogonu, ali ja sam bio jači i imao više samopouzdanja. Ne planiram se više boriti, iako treniram svaki dan, imam i sparinge. Ipak, uskoro imam 44 godine, a noga mi je bila operirana 12 puta.
Vjerojatno zna i pokojeg hrvatskog borca...
- Kako ne?! Mirko Cro Cop! Sjećam ga se prije 20 godina. Znam i za Roberta Soldića, pratim to.
A koji bi se hrvatski nogometaš najbolje snašao u oktogonu?
- Ha, ha, ha. Ma, Mandžo! On je čvrst, ima veliko srce i uvijek je volio pobjeđivati. U sprintu, u igri, u svemu. Morao je uvijek biti prvi, to volim.
Prije pozdrava, nakratko uskočite u ruho prognozera i otkrijte nam rezultat utakmice u Pragu...
- 1:0 za Hrvatsku, Kramarić će zabiti. Ovaj put mu neću ja asistirati ha, ha - zaključio je Miroslav Slepička.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....