Još je stari, dobri Ćiro znao da tijekom kvalifikacija u intermezzu između utakmica češće naručuje posjete frizeru, jer taj pakao i stres znale su sumanuto rijediti kosu novim sijedima. Ovoga puta, eto, uoči zadnjih 90 minuta, taj "clooneyjevski" detalj šarma zaobišao je hrvatske glave.

Reći će neki zbog smiješne skupine, no takvu je skupinu trebalo zaraditi. Igrama, rezultatima, statusom. A onda, takvu je skupinu trebalo i odraditi. Nije da "vatreni" kroz povijest nisu imali "šetalište", a na njemu je odjednom bilo odrona i gustiša toliko da su morali zvati HGSS upomoć. Nije sve, dakle, stvar perspektive, ili dojma, već činjenice da se ova Hrvatska, eto, zna izboriti za povišeni stalež, a onda te epolete i potvrditi na terenu. I zato je Podgorica zapravo - izlet. Maturalac, putovanje za "dobre ocjene", prije odlaska na fakultet, gdje se očekuju nove dobre vijesti tamo, "preko bare".

Hrvatska u obrani opet s četvoricom

Iako je rezultat u Podgorici kontra Crne Gore u drugome planu, Zlatko Dalić, ipak, želi držati tonus. Da ne ispadne kako smo u toj predivnoj zemlji malo - prespavali. Stoga je odlučio navinuti dva alarma. Za svaki slučaj. Prvi je "navinuo" davno, kada je označio početak borbe za mundijalske dresove, njih 26 koliko ih se dijeli, a onda je nakon Ovčjih otoka i slavlja koje je označilo da će i "vatreni" otkriti Ameriku, pa potom i puštanja igrače da proslave i da se ispušu, naredio da se nakon pobjedničkog mamurluka, ipak još malo stisnu, za kraj.

Naime, Hrvatska, ova Dalićeva, večeras će u Podgorici od 20.45 ganjati rekordne "vatrene" kvalifikacije, za što im je, doduše, dovoljan i jedan bod, no društvo u svlačionici, prema svemu sudeći, krenut će po sva tri. Slatka pobjeda za kraj...

Joško Gvardiol

Damir Skomrlj/Cropix

Za očekivati je motiviranu družinu, koju će prema svemu Zlatko Dalić postaviti u klasičnu, standardnu formaciju 4-2-3-1, s obzirom na to da je (prebrzo) odustao od uigravanja "opcije B". Vraćanje u zonu komfora ima smisla zbog činjenice da se u takvom sustavu i sam najbolje osjeća, no profilno jednom ćemo se morati ozbiljnije pozabaviti i drugim formatima.

Uzdali smo u tih 3-5-2 (uz korekcije), dva puta dosad pokušali, zadnji put čak i nakon Eura i imalo je početnog smisla, no, evo, ni treća nije ispala - sreća. Stoga je za očekivati da će stožer unutar "domaćeg" taktičkog okvira tražiti svojevrsne minijature kako bi se dobio dodatni podražaj ili "faktor x", neobično važan u onim susretima koji dolaze sljedećega vrućeg ljeta u Americi. A za takvo što, jasno, bitan je izvor igrača. Upravo stoga ostaje kao tema rasprave otvoreno pitanje "3-5-2: za i protiv?", kao akademska polemika u sljedećih malo više od pola godine. A usto, jasno, eterom će svakako egzistirati pitanje - kadra.

Koga će Dalić voditi na SP?

Kao što smo već pisali i prije ovog ciklusa, Dalićeva audicija traži nekih desetak (novih) lica. Jasan je dojam, opravdan bez trunka sumnje, kako izbornik na popisu ima nekih fiksiranih 15 imena: Livaković, Stanišić, Šutalo, Ćaleta-Car, Gvardiol, Modrić, P. Sučić, Kovačić, Perišić, Mario Pašalić, Kramarić, Budimir kao "beton", a "armirani" su praktički i Kotarski, Marco Pašalić, Vušković, Jakić... Dakle, Dalić je ispred skupine od 20-ak igrača, nekih favorita, a nekih autsajdera, "bacio" preostalih deset(ak) viza.

Tu jednu je, konačno, Marco Pašalić ulovio u prošlom, a potvrdio u ovom ciklusu, a da se za istu kani boriti pokazao je, primjerice, sada Musa, prije Erlić, Moro... I to je, realno, uz priču oko sustava igre, i jedina prava priča. Osvajanje rekorda samo je zvučna mašna na ovim kvalifikacijama na putu prema američkom Mundijalu. Dokazivanje, klupsko i reprezentativno, a onda i eventualne priče oko formacije, iako i te su priče deplasirane s obzirom na to da ih je Dalić - odbacio.

Kako god, posljednjih je ovo 90 minuta ove kvalifikacijske kampanje. Za uživanje, kao nagrada, bez stresa i upitnika. Za naklon, igračima, ali i izborniku, jer Hrvatska do novog velikog natjecanja korača stabilno, mirno, bez potresa, koncentrirano, ponovno uvađajući novi set igrača, čime produljuje naoko nedovoljno oštru, ali čini se blagotvornu smjenu generacija.

Iznjedrio se Kotarski, dolazi Vušković, Petar Sučić je od Eura "taj", potvrdio se i Marco Pašalić, a dolaze, iako su neki već i mogli (trebali?) u potpunosti doći, Baturina, Ivanović, Luka Sučić... Vremena, doduše, još uvijek imaju.