Napad na hrvatske navijače u okolici Cetinja obilježio je prve sate boravka Hrvata u Crnoj Gori. To je ostao izolirani incident, barem do trenutka pisanja ovog teksta. Dečki su pobjegli, prijavili štetu na kombiju i zaputili se put Podgorice. Najveći sigurnosni izazov na dan susreta je konvoj hrvatskih navijača koji je krenuo ujutro iz Dubrovnika. U njemu se našlo četiristotinjak ultrasa, pripadnika klupskih navijačkih skupina i ponešto navijača iz programa vjernosti jer većina tih stigla je u vlastitom aranžmanu. U tajnosti su policija i HNS držali rutu kojom su prolazili u nadi da će izbjeći zasjede, a u Podgorici je planirano da se pojave u 17 sati i osvježe se u pubu Welder odmah kraj stadiona, gdje je mjesto okupljanja za Hrvate. Ultrasi odmah odavde idu u Vukovar...
Nema niti najmanje tajne da Hrvate ne napadaju i ne prijete im Crnogorci nego Srbi, a glavni "izvođači radova" su navijači Crvene zvezde Delija. Činjenica da je u Podgorici uhićen Miloš Lukovac, kojeg se povezuje s vlašću u Beogradu i čim se pojavio proglašen je "operativno zanimljivom osobom", među Hrvatima se komentira i kao utjecaj službi koje žele baciti sjeme razdora između Hrvata i Crnogoraca. Što se incident zbio baš kod Cetinja za mnoge također nije slučajno jer upravo su Cetinjani u Maksimir donijeli transparent s kojim su se još jednom ispričali za napad postrojbi iz Crne Gore na Dubrovnik.
- Znamo da su huligani presreli kombi splitskih tablica, vozilo je oštećeno, retrovizori i staklena površina. Koliko znamo, to je unutarnje pitanje Crne Gore, a utakmica je samo povod za obračune. Hrvatski navijači poslužili su kao sredstvo, a to što su naletjeli ovi momci je puka slučajnost. Mi smo iznimno gostoljubivo primljeni, u Podgorici nismo imali ama baš nikakvih problema. Crnogorci ističu da igraju protiv jedne od najjačih europskih reprezentacija. Nema sukoba između Hrvata i Crnogoraca, imamo iznimno dobre odnose – kazao nam je Osječanin Vedran Pajić koji je predstavnik hrvatskih navijača u FIFA-i i UEFA-i, i to će biti na Svjetskom prvenstvu u Americi.
Zajedno s njima i Tomislav Mileis u sklopu programa Fan Embassy. Rijetko kada u hotelu reprezentacije možete vidjeti toliko navijača kao u Podgorici. Hilton Crna Gora vrvio je od "kockica", pa bilo ih je barem 50. Igrači i navijači, svi zajedno, kao uvertira za utakmicu. Nitko u tom krugu nije znao ništa o mladićima koji su napadnuti, tek da ne pripadaju onima koji najredovitije idu na utakmice Vatrenih, a niti klupskim navijačkim skupinama.
Odmah na ulazu u Hilton iznenađenje.
- Ja sam nećak Milke Babović, a ovdje sam šef osiguranja – dočekao nas je mlađi čovjek Batrić Babović i pojasnio:
- Moj djed i Milka bili su brat i sestra. Vi možda mislite da je Milka bila Hrvatica, ali ona je po ocu bila Crnogorka, a po majci Slovenka.
Batrić je, kaže, staro crnogorsko ime...
- Prije svega, bitno nam je da utakmica Crne Gore i Hrvatske prođe u prijateljskom tonu, da nakon susreta budemo zadovoljni i vi i mi. Napad na hrvatske navijače napravili su pojedinci koji nemaju dobre namjere. Mi smo susjedi i prijatelji – kazao nam je Babović čija je briga sigurnost Vatrenih dok su u hotelu.
- Pojačali smo osiguranje, i hotelsko i policijsko – dodao je, što je razumljivo jer proglašen je najveći rizik što se tiče utakmice.
Ozračje je u Hiltonu bilo opušteno, mnoge je brinula jaka kiša koja je padala jer pojavilo se pitanje stanja terena, pojavili su se i roditelji pojedinih igrača, poput Miroslava i Nade Ivanović. Mile Petković nije uspio naći Vladimira Pejanovića, druga iz vojske...
- Pretražio bih telefonski imenik, ali nemaju ga u hotelu. Ovo su nova vremena – požalio se Mile i kazao nam:
- Vidio sam jednu fotografiju druženja starih igrača iz OFK Titograd za koji je igrao, ali koga god pitam za njega ne zna. Mi smo zajedno bili u vojsci u Našicama 1972./73. godine i tamo igrali za lokalni klub.
Angažirali smo i kolege iz Podgorice, ali rezultata nije bilo.
- Htio sam mu samo reći da ga ljubav iz tih dana još traži – kazao je Mile, u tom času stigao je Franjo Ivanović da ga pozdravi.
Za drugim stolom zanimljiv lik.
- Zovem se Dražen Petrović, rođen sam 1985. godine – kazao nam je gospodin iz Nove Bukovce, to je Virovitičko-podravska županija.
- Jasno vam je i po godini rođenja po kome sam dobio ime. Vjeran sam pratitelj reprezentacije godinama, ne propuštam niti jednu utakmicu, a ujedno sam i nogometni trener.
Na rukavu nosi kapetansku vrpcu na koju mu se potpisao Luka Modrić. Crnu košulju, a oko vrata crvenu kravatu s našom zastavom.
- Od subote smo u gradu, nekoliko dana hrvatski navijači su ovdje, ali svi hodaju bez obilježja, nismo htjeli riskirati – kazao je Dražen Petrović.
Dvije napetosti pratile su dan: hoće li sve dalje proteći u redu te hoće li travnjak na stadionu izdržati količinu kiše. Dok smo razglabali o tome, frka je nastala kraj prozora. Jednom su navijaču upale ulaznice u uski prostor pokraj stakla i nije ih mogao izvaditi.
- Uf, što ću sad – gledao je taj prostor između zida i stakla, uzak, a dovoljan da fascikl s kartama nestane. Spasila ga je konobarica koja je poslala nekoga u podrum jer završio je tamo.
- Ulaznica je pet eura, sad bih dao sto – u trenucima neizvjesnosti zapomagao je Dugandžić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....