Od reprezentacija poput Farskih otoka nikad nismo poraženi doma, ali jedan susret bio je povijesni

Hrvatskoj s Farskim otocima treba jedan bod za formalnu potvrdu plasmana na Svjetsko prvenstvo, a još se nije dogodilo da bi Vatreni bili poraženi na domaćem terenu od reprezentacije takvog rejtinga i kalibra u kvalifikacijama. Na Rujevici bi se morao zbiti najgori debakl kako bi Češka zadržala barem teoretske nade da može kao prva završiti natjecanje u skupini.

Hrvatska je, doduše, znala kiksati u ogledima s autsajderima, a najviše se pamti jedan remi jer upravo je taj rezultat doveo Zlatka Dalića na mjesto izbornika. Mitski podbačaj dogodio se 6. listopada 2017. godine kad su na Rujevci Vatreni odigrali s Finskom 1:1. Naslovi su vrištali o katastrofi, a HNS je smijenio Antu Čačića i tijekom noći odabrao Zlatka Dalića. Tri dana kasnije aktualni izbornik odradio je prvu od točno sto utakmica koliko je dosad vodio nacionalnu vrstu.

Te večeri Hrvatska je vodila golom Marija Mandžukića iz 57. minute, ali je padala u igri da bi u finišu susreta u 90. minuti Pyry Soiri pogodio za 1:1. Nitko danas ne može tvrditi što bi bilo da Soiri nije dao gol, ali definitivno Finci su ispisali povijest hrvatskog nogometa. Tada se radilo o drami jer ostala je samo jedna šansa, trebalo je svladati Ukrajinu u Kijevu za drugo mjesto i plasman u dodatne kvalifikacije, a atmosfera je pala na dno.

U slučaju pobjede nad Fincima Vatrenima bi u Ukrajini bio dovoljan bod da budu drugi, a što je i bitnije - s pobjedom bi vrlo vjerojatno završili prvi i izravno otišli na Mundijal. Na kraju je Island imao 22 boda i gol razliku plus 11, a Hrvatska 20 bodova i razliku pogodak plus 13. Dakle, s dva boda više i ako bi ostala ista razlika pogodaka, ukoliko Island je bi u tom slučaju dobio Kosovo s više od 2:0, Luka Modrić i društvo imali bi Rusiju bez play-offa.

Nikad ni ranije niti kasnije nije bilo rezultatskog kraha s tako golemim odjekom jer Dalić je kasnije osvojio tri medalje, ali znalo se dogoditi da Hrvatsku ne realizira zacrtano.

Prvo veće iskliznuće zbilo se u utrci za Euro 2000. godine, na koje se nismo ni plasirali, 5. lipnja 1999. kad smo u Skoplju odigrali s Makedonijom 1:1. No, nakon toga imalo se još puno za igrati. U ciklusu za Euro 2004. dogodila se utakmica s Estonijom 0:0 u Osijeku, u prvoj fazi mandata izbornika Otta Barića.

Ciklus za Svjetsko prvenstvo 2006. bio je uspješan, Hrvatska se kolo prije kraja i formalno plasirala u Njemačku pobjedom nad Švedskom, ali na Malti je odigrala 1:1. Taj su dvoboj obilježili neredi navijača i 103 privedena koji su prenoćili u malteškom zatvoru. U igri za Euro 2008. specifično je što smo na poluvremenu gostovanja kod Makedonije doznali da smo se plasirali jer poklopili su se rezultati, a onda je taj susret u nastavku završio 2:0 za domaćina. U kvalifikacijama za Euro 2012. Hrvatska je poražena od Gruzije u Tbilisiju 1:0. Bio je to debi Ivana Perišića. Kao ni Sjeverna Makedonija, tako ni Gruzija nije reprezentacija koja bi pripadala baš najnižim rangovima poput Malte, Estonije ili Farskih otoka, ali i to je bio veliki neuspjeh.

Tu negdje je uglavnom pripadala i Finska, iako je sudjelovala na Euru odigranom 2021. godine. U nastavku je došla i izgubljena utakmica u Grčkoj 2:0 i spašavanje preko Turske u doigravanju. U natjecanju za plasmana ne Euru 2016. pamti se neodlučeno s Azerbajdžanom u Bakuu, a to se ponovilo i 2019. u utakmici za Euro 2020. Kasnije više nije bilo anomalija takve vrste jer koliko nam je god zasmetao poraz od Slovenije na startu utrke za Katar radi se o reprezentaciji koja je više puta sudjelovala na velikim natjecanjima i u pravilu imala bolji rejting.