SVI SMO NA METI ZLOČINAČKIH UMOVA Vrijeme je da se Hrvatska podigne i riješi boleštine

“Udar na Hrvatsku”, “Gadovi su nam oteli radost”, “Diverzija”, “Sramota Hrvatske”, “Napad neprijatelja Hrvatske”… To su bili jučerašnji naslovi stavljeni odmah po završetku sramotnih zbivanja u St. Etienneu.

Da, to nisu bili huliganski neredi ili navijački izgredi kakve na ovom Euru izazivaju ruske militantne horde.

Ne, u St. Etienneu je na (ne)djelu bio pravi, smišljeni, pomno režirani udar na Hrvatsku. Udar na hrvatski ponos, na naše vrijednosti, na sve ono što nas raduje i ujedinjuje. Udar na naše svetinje, da bi nas se ponizilo i uvrijedilo sve hrvatsko.

Naši nogometaši, sportaši općenito, ono su najbolje što imamo i čime se ponosimo, oni koji među nama odskaču sposobnostima i talentom. Najbolji su među nama jer se dokazuju na svjetskom tržištu, u najjačoj konkurenciji i svijet to prepoznaje i vrednuje. Dovoljno je vidjeti njihove ugovore i status na svjetskoj sceni. A opet naši su i tu pripadnost ne skrivaju: od zagrebačkih kvartova Gajnica i Ljubljanice, Dalmacije i zaleđa, slavonskih sela, s našeg krša i naše zemlje.

Ali Hrvatska u zločinačkim umovima ne smije biti uspješna. To je iskonsko zlo i prijetnja budućnosti naše djece. Zlo koje gura Hrvatsku u kaos i beznađe. Ako su tribine uvijek bile indikator budućih zbivanja u društvu, u ozbiljnoj smo opasnosti.

Vidjeli smo da su na tribini u St. Etienneu normalni ljudi, pravi navijači uzeli stvar u svoje ruke i hrabro ušli u okršaj s organiziranom terorističkom skupinom. Ti obični, čestiti ljudi neskloni nasilju, u obranu svojih vrijednosti staju samo kad su ugroženi, kad ih ne mogu zaštititi institucije države. Kao kad su morali ustati u obranu svojih domova prije 25 godina suočeni s četničkim terorizmom i agresijom.

Zločinački umovi koji su planirali i izveli napad u St. Etienneu po svom su patološkom sklopu istovjetni četničkim teroristima. Bagra koja želi isključivo razoriti, uništiti i naštetiti Hrvatskoj. I sve to pravdati imaginarnim motivima i mitovima o “pravednosti svoje borbe”.

To nisu pijani huligani, nego teroristi, fundamentalisti organizirani u “ćelije” iza kojih stoji ozbiljna logistička potpora, politička i medijska.

Lako je prepoznati čiji su to miljenici, pogledajte samo tko će s političke scene izraziti “javnu osudu”, ali i “razumijevanje za bunt” i pozvati da se problemi moraju riješiti razgovorom, edukacijom, prevencijom… Tko god to kaže, znajte da zamagljuje problem i miče fokus s rješavanja iskonskog problema borbe sa zlom. Medije koji potiču, podržavaju i opravdavaju takve zločinačke planove još je lakše detektirati. Trenutačno su u defenzivi pred strahom kako se pokrenula Hrvatska u osudi zla, pa se ograđuju da neće “sudjelovati u javnom linču”, premda vlasnik jednog od njih nije izdržao da na svom privatnom profilu usklikne “Bravo, dečki!”.

I u stilu mrzitelja s tribine, koji su pod kapuljačama i marama kukavički bježali da se skriju u masi, brzo izbrisati svoj bolesni komentar kad vidi da je normalna, civilizirana Hrvatska viknula: “Dosta je bilo!”

Ne sumnjajte, brzo će se, da bi razvodnili suštinu, oglasiti niškoristi udruge i mudraci, nadrisociolozi i dežurni društveni analitičari koji će krivnju prebaciti na stanje nacije, “huligane u odijelima”, ustašku zmiju, svjetsku krizu, bla-bla, trla-brla…

Radi se samo o tome da za zločinačke akcije nema opravdanja i da se zločinački tipovi eliminiraju ne samo iz sporta, nego iz društva.

U čvrstim, uređenim demokracijama, poput američke, članovi nasilnih ekstremnih bandi ne šetaju od stadiona do stadiona.

Nisu po ulicama, nego su među sebi ravnima, u kaznionicama. Iza zidova se mogu slobodno obračunavati i nametati svoja pravila. Kod nas ekstremne bande pod krinkom navijačkih skupina i “ultraša” teroriziraju po ulicama, one su “akademije” za izobrazbu uličnih razbojnika: maloljetnicima otimaju mobitele, ženama lančiće, pljačkaju kioske i benzinske pumpe… U hijerarhiji napreduju oni s najviše i s najtežim kaznenim (ne)djelima, a transparenti podrške nose se onima (malobrojnima) među njima koji slučajno završe iza rešetaka za svoje opačine. Jer uvijek se iznova čudimo kad za nekog od tih “legendi” na stranicama crne kronike pronađemo da je stari znanac policije, s desetinama kaznenih prijava… Koji i dalje kao morski pas neometeno ordinira u našem, normalnom akvariju.

Možda su se događaji u St. Etienneu morali dogoditi da se zdrava Hrvatska konačno podigne i riješi boleštine koja je nagriza. Bude li tako, onda su naši Vatreni, koji su se po svom pristupu, ponašanju, po tome kako su se časno i hrabro predstavili u za neke i najtežim trenucima, poput kapetana Srne, već ispunili svoju misiju na Euru.

U njihovo smo ime poručili rušilačkim idiotima: “Nećete, gadovi! Nećete, dosta vas je bilo!” Nećete nam ubijati veselje, držati nas u strahu i u osjećaju krivnje zato što volimo ono što je naše. Ili ako im je tako razumljivije: “Nećete, razbojnici!”