Bio je sada već daleki svibanj 2013. godine, kada je u Zagreb stigao prvi Alžirac. Stigao, da bi ostao i postao - vječan. U sljedećih pet godina, El Arbi Hillel Soudani izgradio je status zvijezde i golgetera, kojem su najviše "ležali" derbiji. Nadimak Mr. Derbi stigao je samo kao potvrda, ne samo dojma, da se radi o najboljem strancu u povijesti Dinama...
Na dresu broj dva, u nogama dinamit, u glavi motivacija: "lako" što je Maksimir 2018. napustio s četiri naslova prvaka Hrvatske, tri Kupa i Superkupa, "lako" što je s plavima dva puta igrao u skupinama Lige prvaka, dva puta u skupinama Europske lige, "lako" za lente najboljeg strijelca i igrača lige, "lako" za 197 službenih utakmica uz 86 postignutih pogodaka... Soudani je svoju statuu "bildao" kontra Hajduka i Rijeke: Soudani se nalazi na petom mjestu povijesne ljestvice Dinamovih strijelaca u službenim utakmicama protiv Hajduka sa sedam golova, a kontra Rijeke ih na kontu ima 14, čime je vodeći na vječnoj listi strijelaca protiv društva s Kvarnera, ispred velikog Zambate.
Soudani sad igra za Maribor
Soudani, koji i dalje s bekovskim brojem na leđima danas igra za Maribor, samo je povod. Dinamo će, naime, sljedećih dana predstaviti njegova nasljednika, Monsefa Bakrara, 24-godišnjaka koji za cca. milijuna eura/dolara stiže iz New Yorka. Osnovne brojke u MLS-u nisu mu bajne (70 nastupa, deset golova, bez asistencija) - iako se ta liga doimala idealnom za njegove vrline (brzina, hitrina, dribling) - no, recimo, CIES otkriva razloge dovođenja: gledajući 30 svjetskih liga po pokrivanju terena i postotku pokrivenog terena, pri punoj brzini (>20 km/h), Bakrar je na drugom mjestu, iza Solankea (Tottenham), a ispred Nuneza (Liverpool), Posteme (Groningen) i Bassettea (Coventry). Lako je shvatiti da uz Kulenovića i Belju, Bakrar nudi drugačiji profil, a usto je itekako iskoristiv i na krilnim pozicijama...
Kako god, dakle, Bakrar stiže u Dinamo. Ali dvije godine prekasno. Prije dva ljeta, naime, Dario Šimić je već dogovorio njegov transfer iz Istre za 1,5 milijuna eura, no član Uprave za sport, okružen Vlatkom Peras, Darkom Podnarom i Danijelom Tomačićem, bio je - odbijen. Priču je preuzela Peras, uz snažan interes i sugestije Podnara (u Dinamo stigao iz Istre), koji su preglasali Šimića i sami krenuli u pregovore s Bjelanovićem, nudeći posudbu uz otkup, uz posudbu jednog igrača Dinama u drugom smjeru. Razgovaralo se o Bartolu Barišiću, no u proces je ušao Štefulj, kojeg je Bišćan još testirao na pripremama, ali koji je imao i previsoku plaću za jasnu računicu (20 tisuća eura mjesečno bruto). Tu se stiglo do kamena spoticanja, nakon čega Bjelanović transferira Bakrara u NY za - dva milijuna eura...
Zašto Titraoui nije došao u Dinamo?
Istoga ljeta, međutim, Šimić, u suradnji s Markom Marićem, nalazi još jednog igrača. Yassine Titraoui, tada 19-godišnji izdanak Akademije Paradou, veznjak s obje noge, "box to box" tip igrača. Prvotno ga Dinamovi doktori ruše na liječničkom, iako je priča šira i o njoj je vrlo eksplicitno govorio Podnar u jedinom intervjuu kojeg je dao otkad je preuzeo, a i zadržao poziciju člana Uprave, indirektno optužujući sportski sektor (Šimić, Marić):
- Uprava nije pristala da 30 posto budućeg transfera u startu pripada trećim osobama što bi bio presedan za Dinamo prilikom dovođenja anonimnih igrača (...), a i nije bilo potpuno jasno zašto se predlaže dovođenje veznog igrača za kojeg treba platiti odštetu, a otpisivali smo, naprimjer, Niku Jankovića.
Šimić je, inače, nudio alžirskom klubu 350 tisuća eura odmah, 250 nakon 20 odigranih utakmica, a klub je tražio bonus od sljedeće prodaje. U svakom slučaju, godinu nakon Titraoui odlazi za 1,2 mil. eura u belgijski Charleroi, prošlu sezonu završava među 20 najboljih igrača belgijske lige, a danas se za njegove usluge zanimaju Lille i neki engleski premierligaši, nudeći minimalno osam milijuna eura...
Komentari
0