Borba za ostanak i mladi ne idu skupa: Gorica je razvoj igrača za tržište i prodaju gurnula u drugi plan

Kada kuća gori zovu se vatrogasci, a ne građevinski radnici. U nogometnom žargonu prijevod bi bio - kada se boriš za ostanak, trebaju ti iskusni, a ne mladi igrači. Dojam je da će se toga držati i u Gorici, koja je prvi dio 34. prvenstva Hrvatske u nogometu završila na posljednjem mjestu tablice SuperSport HNL-a s osvojenih 15 bodova i čeka je u nastavku sezone mnogo teških bitaka da bi sačuvala mjesto u elitnom rangu.

Trener Mario Carević krenuo je i u zimsku rekonstrukciju igračkog kadra, a prvi potezi bili su mu dovođenje 35-godišnjeg napadača Ante Ercega i 32-godišnjeg stopera Slavka Bralića. Nešto ranije u redove Turopoljaca vratio se i 31-godišnji nizozemski branič Matthew Steenvoorden. S druge strane, prvi koji su napustili klub nakon završetka polusezone su dva mlada igrača posuđena iz Dinama, Toni Majić i Ante Sušak. Strategija je prilično jasna i sugerira da se traži provjerena kvaliteta, koja će osigurati da se ispuni glavni cilj ostanka u ligi, a razvoj igrača za tržište i prodaju trenutačno je gurnut u drugi plan.

Ovdje treba zastati i povući paralelu s događanjima od prije dvije godine kada je Gorica bila u istoj, čak i težoj situaciji jer je zaostajala više bodova za spasonosnim devetim mjestom (sada zaostaje samo bod). Tada su treneru Željku Sopiću također dovođeni većinom iskusni igrači (Bralić je i tada bio među njima) i u konačnici je izveden veliki pothvat, koji nikad prije nijednom klubu u 1. HNL nije uspio jer zaostatak je u jednom trenutku bio i 11 bodova za Šibenikom, koji je na kraju ispao u drugi rang. Glavni zadatak je tada ostvaren, ali cijena će se kasnije pokazati preskupom, kao što još odjekuje tadašnja vrlo zanimljiva izjava predsjednika Nenada Črnka:

- Kad smo imali najviše novca, zamalo smo ispali iz lige.

Bilo je to vrijeme kada je Gorica zaradila preko tri milijuna eura prodajom Dominika Kotarskog i Hrvoja Babeca ljeta 2022. godine, ali ta sezona 2022./2023. pokazala se kobnom za mirnu budućnost kluba. Novac se kao i uvijek brzo trošio, a turopoljski klub čak dvije godine nije napravio ozbiljan transfer. Tek su ljeta 2024. prodani Josip Mitrović, Ante Matej Jurić i Nikola Vujnović, ali za svu trojicu nije uprihođeno niti milijun eura i da se u jesen konačno nije pojavio zajmodavac Ilija Karamatić, tko zna kakva bi bila sudbina Gorice.

Baš zbog Karamatića i najavljene privatizacije kluba, koja bi uskoro trebala i službeno započeti (podržat će je i Grad Velika Gorica, iako gradonačelnik Krešimir Ačkar o tome nikako da kaže bar nešto), situacija se sada ne čini toliko dramatičnom, ali je činjenica da je došlo do zastoja u afirmaciji mladih igrača. To je ono što u velikogoričkom klubu nikako nisu željeli jer bez obzira na vlasništvo, transferi će ostati glavni izvor prihoda i zbog toga aktualna borba za ostanak nikoga ne čini sretnim jer potkopava i temelje i strateške ciljeve kluba.

DAMIR KRAJAC Cropix

Nije stoga iznenađenje da je trener Carević u prvoj izjavi nakon starta zimskih priprema kazao “kako bi volio što bolji i uspješniji start u nastavku sezone”, drugim riječima bilo bi idealno što prije se odmaknuti od dna. Kada bi to uspio, onda bi veću minutažu možda mogli dobiti i neki mlađi igrači, koji u prvom dijelu nisu odgovorili zahtjevima na pravi način, ali stara je nogometna uzrečica “da nitko nije postao igrač sjedeći na klupi”. Je li klupa bila zaslužena ili ne, druga je tema...