Ima li u Hrvatskoj pravog sportskog direktora za Dinamo? Ili barem nekog Hrvata koji radi vani, koji se dokazao i bio bi idealan izbor za maksimirski klub? Poput recimo Gorana Boromise ili Ivana Mancea? Ili će na koncu plavi klub krenuti stopama recimo Hajduka koji je voli strane sportske direktore poput bivšeg Mindaugasa Nikoličiusa odnosno sadašnjeg Francoisa Vitalija? I Osijek je imao stranca, Jose Bota... Iz Maksimira nema odgovora na ta pitanja, uglavnom dobijete rečenicu ‘da nema panike niti žurbe, da su sve opcija otvorene‘. I to je to, ništa više na tu temu.
Prvi ‘pravi‘ sportski direktor
Dinamo je u nedjelju smijenio zapravo prvog pravog sportskog direktora Marka Marića. Zašto kažemo ‘prvog pravog‘? Pa iz razloga što u vrijeme dok je u klubu stolovao Zdravko Mamić i nije bilo potrebe za tom funkcijom. Bivši šef kluba vodio je kadrovske poslove, odlučivao o transferima, trenerima... Naravno tu je bio i Zoran Mamić koji je obavljao dvije funkcije, bio je i trener i sportski direktor. Kao što su to bili i Damir Krznar, Ante Čačić.... Dakle, samostalna funkcija sportskog direktora nikada zapravo i nije saživjela u maksimirskoj šumi. S obzirom kakve je rezultate modri klub postizao u tim vremenima, europske i one na domaćoj sceni, ispada da i nije bilo razloga da se imenuje samostalni sportski direktor. No, sad su vremena druga i Dinamo neće više imati ujedinjene funkcije trenera i sportskog direktora. Potez s imenovanjem Marka Marića očito nije urodio plodom, smijenjen jest jer očito nije ostvario strateške zamisli kluba. Izbor novog sportskog direktora jest zapravo upravo to, strateški potez, jer u plavom domu ne bi smjeli pogriješiti.
Kad malo dublje zaronimo u problematiku onda možemo doći do zaključka da se u Hrvatskoj zapravo i nisu profilirali neki jaki samostalni sportski direktori, ako izuzmemo dvojac koji smo spomenuli na početku teksta, te Darka Raića-Sudara u Rijeci, dok je Mihael Mikić na početku karijere angažmanom u Mariboru. Mnogo se očekivalo od Nikole Kalinića u Hajduku, ali znamo kako je završila ta priča. U državi koja je na dva posljednja svjetska prvenstva uzela srebro i broncu, tako važna institucija kao što je sportski direktor očito nije pronašla svoj put na adekvatan način. A moglo bi negdje kazati da je sportski direktor zapravo srce kluba, vodi i pazi na cijelu sportsku organizaciju, uvijek težeći k postignuću sportskih i poslovnih ciljeva. Ipak, kad smo već kod naših sportskih direktora, ona se svakako mora debelim flomasterom podcrtati da su bivši Marko Marić i Nikola Kalinić u SHNL doveli dva velika imena, istina mnogo više igračka, nego trenerska, Fabija Cannavara i Gennara Gattusa.
Sportski direktor je osoba koja mora naučiti filtrirati informacije koje mu dolaze, koristiti samo one u interesu kluba. Jer kad klub treba nekog igrača, dnevno će dobiti desetke poziva ljudi koji će mu nuditi nekoga zbog svog interesa. On je taj koji mora prepoznati koji je pravi. Također, kada se pojavi netko za prodaju, kupci će stalno kucati na vrata. Zato na toj poziciji treba biti netko s čvrstim karakterom i netko tko će biti odlučan. Dakle, posao sportskog direktora definitivno nije lak, a posebno je težak kad se radi o Dinamu ili Hajduku. Što smo zorno i mogli vidjeti.
Stiže novo ime
Vratimo se ipak Dinamu... Kao što smo vidjeli, Uprava na čelu s Zvonimirom Manenicom preuzela je stvari u svoje ruke. U toj Upravi je zapravo samo jedan čovjek koji ima debele poveznice s nogometnom problematikom, on se zove Darko Podnar. Bio je prije dolaska u plavi dom Izvršni direktor Istre 1961, definitivno je iskusan nogometni djelatnik. Konačno, on je bio taj koji je recimo bio ‘glavni‘ kad se radilo o dolasku Marka Roga, on je bio taj koji je bio u delegaciji koja se zaputila prema Osijeku probavši doći do Ramona Miereza...
Mnogi se pitaju može li on biti budući sportski direktor ili zapravo ostati u Upravi kao čovjek zadužen za sportski sektor. Po onome što saznajemo, plavi klub se neće odlučiti za takvo rješenje, nego će potražiti neko novo ime kad se radi o sportskom direktoru. Stranac sportski direktor? Pa, na temelju onoga što se dosad moglo zapaziti, najbolji posao je napravio Mindaugas Nikoličius. Ali dok je bio u Gorici...
Uz dodatak da se dobrim poslom može smatrati i angažman Jose Bota u Osijeku, koji je za malen novac složio dobru momčad, doveo Jakupovića, Dantasa, pa očito je dobar izbor bio i trener Federico Coppitelli. Tako da opciju sa strancem kad je Dinamo u pitanju ne treba odbaciti. Zapravo je treba i ozbiljno shvatiti. Ako je već došao strani trener, zašto ne bi u plavi dom stigao i sportski direktor?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....