Trebao je to biti još jedan veliki Dinamov zgoditak, kakve je godinama upisivao transferima s Kajzerice. Nakon Marcela Brozovića, Marka Pjace, Ivana Šunjića, Lovre Majera, Luke Ivanušeca..., igrača u čijem je nogometnom odrastanju važnu ulogu imala Lokomotiva pa su potom preselili (ili se vratili) na Maksimir i onda ostvarili bogate transfere, Luka Stojković i Lukas Kačavenda trebali su nastaviti taj niz.
Obojica su došli u Dinamo u kolovozu 2023. i počeli svoju plavu priču kao pojačanja za budućnost. No obojica su odmah teško ozlijedila svoja koljena i umjesto da krenu u borbe za svoje pozicije, doživjeli su težak udarac na samom startu. Danas, dvije i pol godine kasnije, momci koji će u 2026. proslaviti svoj 23. rođendan, daleko su od glavnih uloga u Dinamu. Točnije i malo realnije, Dinamo na njih u ovom trenutku ozbiljno ne računa.
- Borili smo se za ostanak, bilo je hitno djelovanje u tom trenutku. Specifičan je potez bio ubaciti dva klinca u vatru. Kačavenda je taman napunio 18 i bio važan kotačić u tom našem ostanku u ligi, Stojković je sa 17 tada tek ulazio u igru. Gurnuo sam ih jer sam u njima vidio igrače s pobjedničkim mentalitetom, što su i pokazali na terenu. Dobili su priliku i sve na travnjaku vratili na najbolji mogući način - priča 55-godišnji Samir Toplak, trener koji je obojici u travnju 2021. kad je vodio Lokomotivu prvi dao priliku u seniorskom nogometu.
Stojković je još uvijek čvrsti dio Dinama, sa suigračima je otišao na kratke zimske pripreme u Čatež. No, da Modri na njega ne računaju preozbiljno, pokazalo se proteklih dana kada su prihvatili ponudu Al Jazire iz UAE u visini od 3,5 milijuna eura plus bonusi. Stojkoviću, koliko čujemo, opcija odlaska na Bliski istok i nije baš privlačna, no pitanje je što ga čeka ako ostane. Jesenas je bio 14. igrač po minutaži u Dinamu s kojim ga ugovor veže do 2028.
- Idu godine, više to nisu mladi igrači i vrijeme je da naprave iskorak. Zato mi je žao što je Stojković izgubio polusezonu. Nadam se samo da neće otići u Emirate, to bi bilo pogubno, premlad je za otići tamo. Ako nema drugih pravih ponuda, bolje mu je da ostane u Maksimiru i da se bori za svoje mjesto pod suncem. Ne sumnjam u njih dvojicu, samo im želim zdravlja i ako ga bude, sigurno će sve doći na svoje, samo moraju biti strpljivi. Amplitude u karijeri su normalne, pogotovo nakon takvih ozljeda. Treba im samo jedna prava sezona, prije svega im treba povjerenje trenera. Osjete li ga, sigurno će uzvratiti na pravi način - dodaje Toplak.
Kačavenda je u stranu gurnut još prošlog ljeta i poslan je na posudbu s pravom otkupa u LASK. Nije se naigrao, upisao je tek 413 minuta na sedam utakmica, od kojih tri u Austrijskom kupu. No proljeće je, kažu ljudi iz njegovog okruženja, moglo biti bolje. Kačavenda je na pripremama u turskom Beleku, a trener Dietmar Kühbauer nije otpisao hrvatskog veznjaka iz kadra. Još uvijek računa na njega, a nakon odrađenih priprema ponovno će se sagledati situacija. Bude li Kühbauer i dalje želio da Kačavenda ostane, bude li i igrač zadovoljan njegovim pogledom, ostat će u klubu i Linza i do kraja sezone kada mu istječe posudba. On je po minutaži bio 17. igrač LASK-a jesenas, a ugovor s Dinamom traje mu do 2027. Prije pet godina kad je kretao, Kačavenda se činio boljim igračem nego što je sada...
- Mogu se s tim složiti, ali nakon što se oporavio od tih silnih ozljeda, jednostavno ga se trebalo isforsirati. Igrač takve kvalitete morao je dobiti više šansi, prebrzo ga se otpisalo. Poznavajući oba karaktera, njihov problem sigurno nije pristup. Pogotovo kod Kačavende, kojem je to bio forte. Bio je "divlji pas" koji ide, ne staje, a koji ujedno i zna. Kad smo 2021. ostali u ligi pa ga je preuzeo trener Silvijo Čabraja, igrao je fenomenalno. Jako je sličan igrač Ivanušecu, možeš ga staviti i na krilo i u sredini, gdje ga ja radije vidim. U ovom Dinamovom forsiranju 4-3-3, bio bi idealan za poziciju osmice. Zna, ide u završnicu, možeš s njim igrati fenomenalan presing s kojim Dinamo ima problema.
Došli su Stojković i Kačavenda u razmaku od nekoliko dana zajedno prije dvije i pol godine i od tada zajedno na terenu u dresu Dinama proveli deset utakmica, odnosno tek 366 minuta, dok je na devet dvoboja jedan ušao u igru umjesto drugoga. Počeli su skupa tek četiri okršaja, protiv Slavena Belupa i Varaždina u prvenstvu, protiv Banjola u Kupu te Borussije Dortmund u Ligi prvaka. Nijedan od tih dvoboja nisu zajedno odigrali svih 90 minuta...
- U redu, obojica su imali veliki peh s tim ozljedama kad su došli u Dinamo i sigurno su ostavile traga, ali sve nakon toga po meni je jedna od najvećih nepravdi u hrvatskom nogometu! Obojica su zaslužili više prilika, pogotovo Stojković koji je lani bio najbolji igrač Dinama. Pokazao je da vrijedi i da mu treba samo kontinuitet koji nije dobio. Da jest, sigurno bi postao glavni igrač, jer Dinamo takvog igrača nema. Igrača s idejom, s lucidnošću. I Dinamo se baš zbog toga jako muči jer u vezi ima tri radna igrača. Sigurno je da zbog toga nema koristi ni Dinamo, jer osim što Stojković može pomoći u igri on je igrač i na kojem se može dobro zaraditi, a nema niti hrvatski nogomet. To nije dobar put. Stojkovića je trebalo nadograditi na ono što je prošle sezone pokazao, a nije dobio šansu i zbog toga mi je krivo. Kao i zbog Kačavende, koji je poslan na posudbu, a da priliku nije dobio - analizira Toplak i dodaje:
- Trebao je dobiti priliku prije Bennacera, Zajca i Ljubičića, jer je on važan igrač za budućnost HR-nogometa, a ostali to nisu. Jako nas je malo, sve nas je manje, sve je manje talenata, a naša reprezentacija još uvijek živi od Dinamovih igrača. Danas, eto, nemamo nijednog reprezentativca iz Maksimira, što nije dobro. A Stojković i Kačavenda su igrači koji su mogli napraviti iskorak i prema njima je napravljena nepravda.
Za Stojkovića često znamo reći i napisati da je dečko bez definirane pozicije. Odnosno, on je desetka za kakve u Dinamovih 4-3-3 nema pravog mjesta...
- Sigurno je to problem za njega, jer on je više desetka nego osmica, ali takvog igrača moraš znati ukalupiti u sustav kako bi iskoristio njegove najbolje stvari, pogotovo jer je u klubu koji ima najjači kadar. Idemo od početka, na start sezone. Mjesto startera dobio je Gabriel Vidović, a nije mi jasno iz kojeg razloga. Ako se već prešlo na taj 4-3-3, onda je Stojković morao biti prvi pick za to mjesto na lijevom krilu, a ne Vidović. Tako je to trebalo biti hijerarhijski postavljeno od početka. Potom se pojavio Arber Hoxha i, moram priznati, svoju priliku iskoristio i zasluženo igrao. No pitanje je bi li Hoxha uopće dobio priliku da je Stojković sezonu otvorio kao starter na lijevom krilu i da je nastavio tamo gdje je prošle sezone stao. Prema kojim je to kriterijima Vidović, za kojeg znamo kakav je igrač, jer je već bio tu, dobio priliku prije Stojkovića? Sve mi je to malo nelogično. Da je Stojković jesenas dobio pravu šansu i da je nije iskoristio, prvi bih rekao "O.K., Stojke, žao mi je, ali nije to to, doviđenja". Ali taj kontinuitet nije dobio. Moraju se kod takvih igrača pregristi neke stvari, neka lošija razdoblja. Svjestan sam i ja da je dobio dva crvena kartona, ali to se dogodi. Trener koji ga vodi zna da to nije pravi Stojković. Neke stvari treba gledati dublje, a ne samo površinski. Prošla je još jedna polusezona nakon koje smo opet na početku. Mi i dalje ne znamo je li Stojković taj ili nije.
Toplakovo je mišljenje sljedeće:
- Ostavimo sa strane politiku i privatne interese, da Zdravko Mamić nije forsirao neke igrače na takav način da moraju igrati, kad bi oni proigrali? Tu mislim na Joška Gvardiola, Josipa Šutala, Petra Sučića, Martina Baturinu pa ranije Dejana Lovrena, Luku Ivanušeca, Kristijana Jakića... Vidite koliko je tu reprezentativaca i jasno je koliko je hrvatski nogomet dobio s tim igračima. O Bennaceru se pričaju čuda, a odigrao je jednu utakmicu jako dobro, ostalo tako-tako. Dinamo ga je vratio da ga vrati u život, a za koga? S druge strane zatomljujemo dva bisera hrvatskog nogometa, koji su uz Adriana Jagušića i Tonija Fruka plemeniti igrači, koji bi trebali dobiti kontinuitet. Ne slažem se s takvim potezima i ne mogu prijeći preko toga.
Tko je za Toplaka krivac što Stojković i Kačavenda u Dinamu nemaju glavne uloge?
- Postoji jedan problem koji mogu shvatiti, a to je da je iza Dinama turbulentna sezona u kojoj su promijenjena četvorica trenera. No treneri su ionako prolazni, netko mora biti iznad toga, gledati širu sliku i moramo priznati da je Zdravko Mamić to jako dobro radio. Gledalo se dugoročno. Lani je svaki trener imao neku svoju viziju i svi su ti igrači bili u nekakvom zrakopraznom prostoru. To je problem. Ove sezone Stojkovića očito ne vide, a takav im igrač definitivno fali.
Za gledanje velike slike danas je u Dinamu zadužen predsjednik Zvonimir Boban. Neupitni nogometni autoritet koji je od temelja krenuo s izgradnjom novog, moćnijeg Dinama...
- Koliko čujem i znam, sigurno je da se puno, puno, puno toga pita Bobana, koji je svakako veliko ime i sigurno je da je imao velik utjecaj na odluke trenera Marija Kovačevića, kojeg je sam izabrao. Ne direktno, već indirektno. Uostalom, kad je Boban dolazio, izjavio je da će sve klupske kategorije igrati u sustavu 4-3-3. I to se ne mijenja ni tijekom utakmica, niti u europskim utakmicama u kojima bi se trebalo malo modificirati. To je, recimo, isključivo odluka predsjednika koje se svi treneri pridržavaju, to je njegova odgovornost - zaključio je Toplak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....