Nagrnuli su navijači Hajduka obnoviti svoje članske iskaznice, iz minute u minutu, tako izgleda po najavama udruge Naš Hajduk, javljaju se poklonici bijelog dresa kako bi makar uplatom članarina iskazali svoju odanost prema splitskom klubu.
Jednako tako rapidno, baš progresivno raste iščekivanje pripadnika "prgave familije" hoće li vodstvo kluba što prije osigurati pojačanja za nastavak prvenstva ili će još jednom, kako se događalo u posljednje vrijeme, sve te nade ostati iznevjerene.
Život na kredit
Mnogi navijači Hajduka, zamislite to, prizivaju sjećanja na Lukšu Jakobušića, koji je znao, makar i na račun kredita, pozajmica, dogovaranja i nagovaranja na Poljud dovesti prava pojačanja Marka Livaju, Lovru i Nikolu Kalinića, Ivana Perišića, Josipa Brekala, Mihaela Žapera, pa i trenera Ivana Leku. Koji su bili tretirani kao "pezzi di novanta" iz mafijaškog žargona, dakle takvi kalibri, koji su bili moćni, odnosno koji su ulijevali strah. Sada je situacija na Poljudu znatno drugačija, vratila se klima iz vremena predsjednika Marina Brbića, kojemu je bilo najvažnije poslovati bez gubitka.
I dok se Dinamo, ipak glavni rival Hajduka, značajno pojačava, iz tabora "bijelih" stižu jedino vijesti o odlascima: eliminirani su iz igračkog rostera Leon Dajaku i Yassine Benrahou (ipak su za sada ostali na kazanu), otišao je s Poljuda mladi Madžid Šošić u sarajevski Željezničar, te na izlazu je Fahd Moufi prema marokanskom Wydadu i to gratis, jer ga se na drugi način ne mogu osloboditi.
Tko onda još odlazi? Možda će nekoga od mlađe garde uspjeti prodati umjesto da se pokuša "utopiti", na primjer Zvonimira Šarliju, Darija Melnjaka, Aleksnadra Trajkovskog, pa čak i Filipa Krovinovića… A tko dolazi? Tu je tako maglovita situacija: Edin Džeko kao puka izmišljotina, posudba Jana Mlakara, možda se dogodi senzacija dovođenjem Mislava Oršića ili će sve svesti na Michelea Šegu, odnosno eventualno na nekog mlađeg, velikog potencijala kao što je Noa Mikić (iako u Dinamu uvjeravaju da od njegovog odlaska neće biti ništa).
U vrijeme Nikole Kalinića, kao sportskog direktora, svi se mogu sjetiti njegove ideje, svojevrsnog imperativa: dovesti trenera koji će srediti svlačionicu (što se u liku Gennara Gattusa i uspjelo), te jednog igrača koji čini razliku kao što je Ramon Mierez bez obzira na cijenu od tri milijuna eura. I da se po Kalinićevoj ideji ostvario transfer Miereza sigurno bi se s takvim golgeterom prošlo kvalifikacije za Konferencijsku ligu, pogotovo bi "bijeli" u prvenstvu, to je realna pretpostavka, već kaparirali titulu prvaka.
Što kaže Vitali?
Međutim s aktualnim Nadzornim odborom, navodno selektiranog jednog člana savjetodavne hajdučke zajednice, pa odabranog predsjednika Ivana Bilića, koji je praktično klonirani Marin Brbić, u nove rizike nije se moglo ulaziti. Preostala je u tom slučaju formula "forsiranja i razvijanja mlađih snaga", te "stvaranje nove dugoročne klupske strategije" kako je to prezentirao direktor nogometnih operacija Francois Vitali. Zato su trenutne njegove preokupacije, tako je rekao predsjednik Bilić, da u "komunikaciji s trenerom ustanovi, koji transfer bi najmanje utjecao na momčad".
U stvari, sve se svodi na čeku, koja bi mogla potrajati do kraja zimskog prijelaznog roka 17. veljače, do kada će Hajduk prema rasporedu odigrati četiri utakmice: sa Slaven Belupom i Varaždinom na Poljudu, te Lokomotivom i Istrom 1961 u gostima. Dakle, sve je u moćima Gattusa kako bi njegova momčad održala sedam bodova razlike u odnosu na Dinama, odnosno eventualno s te četiri pobjede čak pobjegla Rijeci.
Možda je naivno tražiti to čudo, pa vjerovati da bi sveti Gennaro, zaštitnik Napulja, mogao pomoći Svetom Dujmu, patronu Splita, kako bi se Hajduk poslije dva desetljeća okrunio slavom prvaka Hrvatske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....