Igrači se neujednačeno kreću, duge lopte često su neželjenog odredišta, pokušaji atraktivnih driblinga u pravilu neuspješni, u nekim trenucima i komični... Olako ispadaju iz "tračnica", brzo ostaju bez ideje i premda se, iz taktičke perspektive, nazire ono što nazivamo "glavom i repom", jednako se tako osjeti prisutnost velikog prostora za napredak.
Sažeti je to dojam ranog nedjeljnog ogleda New York Red Bullsa i Inter Miamija (0:2), no ne govori loše ni najgore o Major Soccer Ligi, već potvrđuje poznato - Amerikanci još uvijek "uče" igrati nogomet europske razine, a srećom im lekcije dijeli najuvaženiji profesor svijeta. Debitantski nastup u MLS utrci za playoff Lionel Messi ukrasio je pogotkom u 89. minuti, 11. u dresu novog kluba.
Sjajna akcija
Bila je to akcija koju je grijeh propustiti. Za udžbenike, tim više što je stigla pod pečatom trojca koji se ionako davnih dana zlatnim slovima upisao među korice nogometnih knjiga. Busquets je dugim pasom našao Albu, koji je izveo nešto u stilu Brucea Leeja ne bi li odigrao na Messija, a Argentinčevo dodavanje vanjskom u skraćeni prostor prema Cremaschiju koji će mu potom servirati loptu pred prazna vrata, ravno je magiji.
Isto tako, ravno je čudu da Argentinac s klupe za rezerve na jednom gostovanju sluša kako čitava arena skandira "hoćemo Messija", nepojmljivo da su tribine ispunjenje "do čepa" iako cijene ulaznica sežu i do nepunih 17 tisuća eura (najniže oko 500), da se jedan ogled izravno prenosi na Time Squareu... U krajnjoj liniji i ako dopustite izražaj subjektivnog osobnog dojma, pomalo je neobično da pratitelj koji nikada nije bio okrenut Camp Nouu (nego baš prema suprotnom smjeru), time i zazivao poraze kluba što tamo inače stanuje, iskreno zažali što Messi još jednom ne odjene dres toliko mu voljene Barce i zapali Europu! Pa neka nas, baš kao za vikend, no ovaj put izbliza, podsjeti u koliko privilegiranom nogometnom razdoblju živimo, pogotovo zbog onih koji će umanjiti perfekcije kakve čini po Americi pod sumnjivim argumentom "to je neozbiljni MLS", a znamo da ni najveći stoperi svijeta kontra velebne desetke nisu uvijek izgledali ozbiljno...
Messi je sumorni Eiffelov toranj zamijenio obasjanim Time Squareom i bila je to, neupitno govori njegov izraz lica, najbolja moguća odluka. Ranije navedene crtice "Messimanije" nalažu da je sama njegova pojava dovoljna za delirij, a svaki potez bonus. U sredini je nepostojećeg presinga, daleko od pariških zvižduka i upiranja prstom, slobodan i rasterećen jer čim je kročio na američko tlo postao je heroj, dok ga je Pariz pomalo kompleksaški i suviše naglašeno nazivao tragičarom.
Nije Messijev grijeh što je pariška publika sanjala bajke i pritom imala samo jednog "pravog prijatelja", za kojeg je Eiffelov toranj oduvijek svijetlio više nego za druge, a koji je također obilježio nogometni vikend, i golovima i emocijom. Kylian Mbappe dvaput je zatresao mrežu u pobjedi nad Lensom (3:1), drugi put u nizu je strijelac otkad ga je uprava lišila grijanja klupe u vidu kazne zbog neproduženog ugovora. Parku prinčeva ne smeta Mbappeovo nepovjerenje, zadovoljno su ga dočekali ovacijama i aplauzom. Na njegovoj su, a ne katarskoj strani. Mbappe je svojeglav, surov i beskompromisan, što muči upravu, ali na terenu su te osobine problem jedino protivnicima. I baš poput Messija - dobro je to primijetila kronika L‘Equipea - Mbappe ponovno igra s osmijehom, unatoč ratovima i izvjesno kratkoj budućnosti na Parku prinčeva.
Pomicanje granica
Ovacije s tribina, dva krasna pogotka, topao zagrljaj s Luisom Enriqueom. Da ste prespavali posljednja dva mjeseca i u subotu se probudili, kadrovi bi vas nagnali na pomisao da Mbappe nikada nije bio sretniji. Jedan je napustio PSG, drugi ostao, a ispalo je da su oba svjetska prvaka donijela najbolju moguću odluku, neospornom klasom pokazala da uz ispravni tretman lako mogu nuditi savršenstvo, utišati zvižduke, miriti zaraćene i - na opće oduševljenje - nastaviti pomicati granice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....