Branimir Mlačić, stoper Hajduka, s nedovršenih 19 godina i do sada tek odigranih 18 službenih utakmica u bijelom dresu, mjesecima je već prva zvijezda calciomercata, na putu da ostvari objektivno senzacionalni transfer iz splitskog kluba, po najavama sigurno u milanski Inter, jednu od najmoćnijih europskih momčadi. Njegov potpis na petogodišnji ugovor za talijanski klub sasvim je izvjestan, premda se od prvih objava, početkom prosinca prošle godine, nižu objave brojnih europskih velikana o zanimanju za Mlačića.
„Interisti“ su duboko zaronili na Poljud, priveli su prošlog ljeta iz Akademije Luka Kaliterna kadeta Bijelih Duju Slatinu, prvi su otkrili i Branimira Mlačića, koji je – reklo bi se slučajno, stjecajem okolnosti – doživio neviđeni uzlet do standardnog prvotimca Hajduka. I čak člana reprezentacije U-21, premda do sada nije ubilježio nastupe za mlađe selekcije Hrvatske. Uz to je zanimljiv podatak da od sedam nominiranih obrambenih igrača od strane izbornika Ivice Olića, njih čak petorica nose timbar Hajduka (Vušković, Prpić, Hrgović, Hodak i Mlačić).
Mlačić, to priznaju ljudi koji po nekom svojem zadanom interesu prate školu nogometa na Poljudu, baš i nije bio u prvom planu. Naime, uoči početka priprema na okupu su bili stoperi Šarlija, Raci, Gonzalez, Uremović, Prpić, Skelin, još je u igri bio i Josip Elez, pa je na tim pozicijama mogao uskakati i Fran Karačić, dok je Mlačić već imao dogovoren odlazak na posudbu u kliški Uskok, kod razvojnog trenera Saše Glavaša. Na pripreme u Istru ipak je otišao i Mlačić, Elez je otpao iz konkurencije, unovačen je Prpić, nešto kasnije i Uremović, tako je Branimir ostao u Garcijinom kadru… Pa ovo što se događa postaje povijest, Marino Skelin se ozlijedio, ukazao se postepeno Mlačić, ovladao na stoperskom mjestu.
Sportski direktor Intera Piero Ausilio, od 2014. gazda struke u pravom smislu riječi, što dokazuje činjenica da je na toj funkciji preživio smjene četiri vlasnika kluba, odredio je 2017. za svojeg glavnog operativca Darija Baccinija, u stvari šefa skautske mreže, koji je svojem šefu, na temelju izvida suradnika, sugerirao žurno angažiranje Branimira Mlačića. Interisti su zagrizli za mladog Mlačića, praktično dogovor se detaljizira, prema pouzdanim informacijama Hajduk je taj koji pretendira na transfer od pet milijuna eura uz bonuse…
U ovim danima, ponavljaju se pitanja dokle će Hajduk prodavati svoju supstancu još u vremenima njihova početnog zrenja, bez dočeka potpunog razvoja, moglo bi se kazati na primjerima Dinama kod Luke Modrića i Martina Baturine. Odgovor je do stabilizacije blagajne, ali i stručnog vodstva, kada bi se to moglo dočekati po ugledu na Inter.
Ali da budemo otvoreni, dobije li Hajduk toliki novac za Mlačića, dakle igrača koji je praktično za samo 163 dana (ukupno 14 nastupa u prvenstvu, 13 u početnoj postavi), znači od 31. srpnja prošle godine u uzvratu protiv Zire (2:1) ubilježio prvih šezdesetak minuta na službenoj sceni, vodstvo splitskog kluba može biti prezadovoljno. Jer, bez obzira što Hajduk krije svoje, ipak debelo negativno, financijsko stanje, prodaja Mlačića pridonijet će stabilnijoj situaciji, tako da će se izbjeći opasnosti od novih Uefinih restrikcija. A tko će popuniti nastalu prazninu, neka misli Garcija, između Skelina i Racija, moguće i novog nadolazećeg Roka Gabrića, još jednog 18-godišnjaka iz akademije.
Vrlo vjerojatno u Hajduku računaju na još jedan izlazni transfer, naravno od preostalih mlađahnih snaga. Po logici složenosti igračkog korpusa prvi kandidat je Bruno Durdov, koji je 11. prosinca tek navršio 18 godina. On je prošle sezone, pod trenerom Gennarom Gattusom, doživio forsiranje, 32 nastupa (27 u prvenstvu), dok ga je Gonzalo Garcia koristio u 15 navrata, ali svega u četiri prilike kao startnog igrača. U početku, Durdov je bio više angažiran da bi tek poslije četiri mjeseca dobio priliku za nastup u prvih jedanaest (od 17. kolovoza do 21. prosinca) i to na posljednjoj utakmici prije prekida, protiv Vukovara 91, kao da je trener dobio signal o potrebi prezentacije zbog mercata.
Hajduk je i do sada, u najvećoj mjeri, ovisio o prodaji igrača, često na urgentan način. Uglavnom, svi plasirani u inozemne klubove to su dočekivali s radošću, zajedno s agentima, roditeljima i prijateljima. U dva raritetna navrata transferirani nisu bili sretni: Franko Andrijašević i Ante Vukušić formalno su bili prisiljeni na odlazak, prvi u Dinamo, praktično za siću od 750.000 eura, drugi u Pescaru za dostojniju otkupninu od 3,7 milijuna eura.
Od svega u povijesti izlaznih transfera Hajduka, uvjerljivo upečatljiv podatak krije se u činjenici da od 50 igrača koje je Hajduk udomio u inozemstvu, svega osmorica su došljaci na Poljud (Ibričić, Kranjčar, Sušić, Kouassi, Anas Sharbini, Gjuzelov, Sedloski i Ohandza), dok su njih 42 proizvod inkubatora "Luka Kaliterna".
Otud i onolike kritike na račun sportskih direktora, doslovno trgovaca s igračima Marija Branca i Mindaugasa Nikoličiusa, kojima su predsjednici Ivan Kos i Lukša Jakobušić dozvoljavali takvu rabotu. Uostalom, niti jednog angažiranog za Bijele ti ‘majstori‘ nisu prodali makar za plasman među pedesetoricom.
Još nešto: od silnog novca ostvarenog transferima i službeno objavljenog, upitno je koliko je deviza ušlo u blagajnu Hajduka, odnosno koliko ih je završilo na računima menadžera ili u rukama drugih posrednika, kojekakvih ‘suradnika‘ u poslu.
Top lista najvećih transfera Hajduka
- Luka Vušković 11,8 milijuna eura, Tottenham 2023.
- Nikola Vlašić, 10,8, Everton 2017.
- Nikola Kalinić 7, Blackburn 2009.
- Stipe Biuk, 6,5, Los Angeles 2023.
- Domagoj Bradarić, 6,5, Lille 2019.
- Ante Palaversa, 6,3, Manchester City 2018.
- Senijad Ibričić, 5, Lokomotiv 2010.
- Niko Kranjčar, 4,5, Portsmouth 2006.
- Dominik Prpić, 4,5, Porto 2025.
- Ivan Strinić, 4, Dnipro 2010.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....