Točno 13 kilometara dijeli obiteljsku kuću u Brauweileru i kamp u Geißbockheimu. Treninzi u Kölnu, gdje je proveo puno desetljeće mlade karijere, za njega su, pak, počinjali i 45 minuta prije prvog udarca lopte na travnjaku, jer je od kuće do kampa nerijetko "jahao" biciklom. Bila je to, zapravo, obiteljska niša u obitelji Wirtz, koja je, onako, na tradicionalan način odgajala svoje klince, zbog čega niti dnevni boravak nije bio ukrašen onim, uglavnom neizostavnim dodatkom - televizijom. Prvi mobitel je, nadalje, dobio "tek" s 12 godina, a umjesto buljenja u ekrane, on i njegova dvije godine starija sestra Juliane dane su kratili na uličnim haklovima.
Dok se ona nakon petogodišnje epizode u veznom redu Bayer Leverkusena preselila u Werder, Florian Wirtz ovih će dana ispisati završnu stranicu svoje, također petogodišnje ere u "apotekarima", a njegova nova nogometna adresa zove se Anfield Road. Od prvog džeparca "teškog" oko 150 eura, koliko je dobivao od roditelja na mjesečnoj bazi kada je stigao u Leverkusen sa 16 godina, njemački "wunderkind" ovih će dana postati zaštitno lice jednog od najvećih poslova u nogometnoj povijesti, čiji se konačni iznos penje i do 136 milijuna eura.
Od "old school" odrastanja - s biciklom kao prijevoznim sredstvom, kamenjem kao vratnicama na ulici i paljenjem javne rasvjete kao signalom za odlazak kući - popularni "Flo" uskoro će utjeloviti jednu od glavnih odrednica modernog nogometa i postati 17. igrač u povijesti koji je probio "stotku". Ta se granica, doduše, činila neprobojnom početkom stoljeća, kada je selidba Zinédinea Zidanea iz Juventusa u Real Madrid za 77,5 milijuna eura u ljeto 2001. odisala avangardnim tržišnim notama. Gotovo 25 godina kasnije, taj je transfer smješten tek na 43. mjesto u rubrici "najveći u povijesti", ali s obzirom na moderne trendove, Zizou će uskoro skliznuti iz društva prvih 50.
Bale probio led
Liverpool će Bayeru za Floriana Wirtza iskrcati 117,5 milijuna eura odštete, a s bonusima se svota može popeti i do 136,3 milijuna, čime bi se taj "deal" u napetoj borbi ugurao na treće mjesto u povijesti. Ostvare li se potrebne stavke za ispunjenje bonusa i ugovornih obveza, 22-godišnji Nijemac s tim bi iznosom za minimalnu razliku preskočio Ousmanea Dembéléa i Philippea Coutinha, koji su trenutačno na diobi trećeg mjesta prema najvećim transferima, a za čije je usluge Barcelona platila po 135 milijuna eura Borussiji Dortmund, odnosno Liverpoolu.
Gareth Bale, pak, u povijesnim nogometnim udžbenicima ostaje zapisan kao prva "faca" za koju je plaćeno 100 ili više milijuna eura, a bilo je to prije nepunih 12 godina, kada je svjetla White Hart Lanea zamijenio blještavim reflektorima Santiago Bernabéua. Za njegovu krunidbu "kraljevi" su dali 101 milijun eura, a taj transfer zatvara krug 16 poslova u klubu "100+", koji će s Wirtzom, dakle, dobiti i svog 17. člana. Zajednica "redsa" njegovo dovođenje etiketira "gotovo jednako uzbudljivim" kao potpisivanje Fernanda Torresa, koji je u Liverpool stigao 2007. iz Atlético Madrida za "samo" 38 milijuna eura, da bi, zatim, u crvenom dresu isporučio ravno sto sudjelovanja u golovima (81 pogodak i 19 asistencija) prije odlaska na Stamford Bridge.
Danas je, praktički, nemoguće potpisati takvog igrača za takav novac na najvišoj razini. Mladog, perspektivnog, drugačijeg. Brojke i odštete osjetno su rastegnute u proteklih 18 godina, od dolaska "El Niña" u Premier ligu, pa su i oni najviši dometi dosegnuti 2017., kada je Neymar zakoračio na Park prinčeva iz Barçe za 222 milijuna eura. Taj je transfer, i dalje, neosporeni šampion među "sinovima razmetnim" na nogometnom planetu. Iako se nakon tog dogovora činilo da će se konstantno pomicati transferne granice, tržište se, barem donekle, smirilo. Na takve je trendove, ujedno, utjecala i kriza prouzročena pandemijom, manjkom utakmica i natjecanja, a engleski su se klubovi, pak, posljednjih godina udaljili od astronomskih odšteta zbog "babaroge" u vidu financijskog fair-playa, zbog čijih su kršenja po prstima dobili Everton i Nottingham Forest, kojima su oduzeti bodovi, a Manchester City još uvijek čeka svoju presudu.
Tri "kralja" i Grealish
Usprkos silnom novcu, klubovi koji su se isprsili sa sto ili više milijuna eura češće nisu imali razloga za poslovno zadovoljstvo. Ako kao ključan kriterij odaberemo osvajanje Lige prvaka s klubom koji je za jedno ime platio sto ili više milijuna eura, od 16 imena do "klempavog" trofeja kod tog, novog poslodavca došla su samo četvorica igrača. Bili su to Gareth Bale, Eden Hazard (120,8 milijuna) i Jude Bellingham (113 milijuna), koji su se s Realom prošetali do titule u elitnom natjecanju, iako su, ruku na srce, takvi pothvati za Madriđane proteklih godina postali obični dani u uredu. Dok su Velšanin i Englez imali važne, nerijetko i odlučujuće uloge u tim Realovim pohodima, Belgijac je, primjerice, u lovu na naslov Lige prvaka 2022. odradio svega 83 minute tijekom europske sezone. Četvrti član kluba "100+" s titulom europskog prvaka jest Jack Grealish, koji je 2023. s Manchester Cityjem ispisao klupsku povijest, a "građani" su ga platili 117,5 milijuna eura.
Ostalih 12 imena iz ove rubrike, s druge strane, nose različite etikete: od potpunih promašaja, preko djelomičnog pogotka, do investicija koje se još uvijek otplaćuju. Parižani su za 180 milijuna eura dobili Kyliana Mbappéa, koji je s 256 pogodaka ostavio dubok trag u klubu, ali nije donio onaj, željeni komad srebrnine, koji je PSG osvojio prije dva tjedna. Juventus je Cristiana Ronalda platio 117 milijuna eura, a iako je legendarni Portugalac i tamo nastavio golgeterski niz, zaustavivši se na 101 pogotku, u Torinu se okitio "samo" s pet trofeja na talijanskom teritoriju, koji su "staroj dami" ionako bili navika.
Coutinho i Dembélé (po 135 milijuna eura) u Kataloniji su odradili eru za zaborav, koja je bila obilježena izostancima i ozljedama, a bila je i znatno skromnija, primjerice, od one koju je Brazilac odradio u Liverpoolu prije toga, ili onu koju Francuz sada odrađuje u Parizu. U Barceloni do kraja nije zasjao niti Antoine Griezmann (120 milijuna), koji je u dvije godine osvojio tek Kup kralja. Iako je João Félix u Atlético prije šest godina stigao kao "iduća velika stvar" za 127,2 milijuna, uskoro je uskočio u kožu ptice selice i išao od Chelseaja, preko Barcelone, do (posljednjeg) Milana. Brojke u Madridu? 34 pogotka i jedan naslov prvaka.
Chelsea će još čekati
Na istom zbroju trofeja u Arsenalu je Declan Rice, kojega su "topnici" angažirali iz West Hama za 116,6 milijuna eura, a iako je prerastao u (po)najbolju kariku momčadi, u prve dvije sezone morao se zadovoljiti tek Community Shieldom, najmanje vrijednim peharom. U južnijem dijelu Londona, u domu Chelseaja, brojale su se "stotke" za čak trojicu igrača: Enza Fernándeza (121 milijun), Moisésa Caiceda (116 milijuna) i Romelua Lukakua (113 milijuna). Prva dvojica krajem svibnja su podignula pehar u Konferencijskoj ligi, što je, zapravo, prilično skromno za uloženo, ali s obzirom na to da imaju ugovore do 2031. (Caicedo) i 2032. (Enzo), "bluesima" se investicija možda i isplati u nadolazećim sezonama.
Slučaj Lukaku, doduše, završio je s tek 15 golova u 44 nastupa, što je možda i najmršavija statistika od igrača plaćenih sto ili više milijuna eura. Tu listu zatvara Paul Pogba, čiji je transfer 2016. iz Juventusa u Manchester United (105 milijuna) trenutačno na 15. mjestu u povijesti, a osvojena Europska liga i jedan Liga kup jasno ilustriraju razmjere promašene tržišne politike.
Chelsea, Arsenal i oba Manchestera već su prebacivali "začaranu granicu" od 100 milijuna eura. Za rastrošni engleski stol uskoro sjeda i Liverpool, koji će zaigrati na kartu Floriana Wirtza. Hoće li ona biti jača od Pogbi, Lukakua i ostalih? Čeka li Nijemca sudbina "promašaja" ili "pogotka" i potencijalno odlučujuća uloga u lovu na Ligu prvaka? q
Komentari (0)